Branko Kolarić o ageizmu: Starije osobe sklone su diskriminirati same sebe

Mediji imaju veliku ulogu u kreiranju stavova pa tako i u održavanju, odnosno prevenciji ageizma. Istraživanja pokazuju kako se starije osobe u medijima prikazuju negativnije od mlađih osoba, a istovremeno su mlađe osobe zastupljenije u medijskom prostoru, ističe Branko Kolarić, voditelj Službe za javnozdravstvenu gerontologiju – Referentnog centra Ministarstva zdravstva za zaštitu zdravlja starijih osoba u Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”.

Pojašnjava kako ageizam, odnosno dobizam, označava diskriminaciju temeljem kronološke dobi (broja godina), a može se javljati usmjeren prema mlađoj i starijoj dobi. Riječ je o negativnom stavu prema osobama zbog njihove dobi, a koji utječe na to razmišljamo li stereotipno, imamo li predrasude te ponašamo li se diskriminacijski.

Ageizmu mogu, na primjer, biti izložene mlađe i starije osobe prilikom zapošljavanja. Međutim ipak se u najvećoj mjeri manifestira kod osoba starije životne dobi, što je već duboko ukorijenjeno u zapadnom društvu. Osim u medijima, prisutan je na radnom mjestu, prilikom pružanja zdravstvene i socijalne skrbi, u socijalnim interakcijama, skoro u svim porama društva.

“Nedostaje nam istraživanja na temu ageizma, pa tako i istraživanja o društveno-medijskoj slici starijih osoba. Općenito je potrebno jačati medijsku pismenost i kritično promišljanje informacija u medijima među mladima, a takav bi sadržaj trebao biti integriran u školske kurikulume, s posebnim osvrtom na predrasude spram starijoj životnoj dobi.”

Voditelj Službe za javnozdravstvenu gerontologiju navodi rezultate istraživanja “Dobna diskriminacija: Iskustva starijih osoba” (Rusac, Štambuk i Verić) iz 2013. godine o dobnoj diskriminaciji među osobama starije životne dobi u Zagrebu koji pokazuju kako je prisutan nepovoljan odnos okoline prema starijim osobama, prisutne su predrasude i negativni osjećaji kod mladih spram starijim osobama te diskriminacija u pružanju usluga u javnim službama.

Kozmetička industrija i estetska kirurgija su glavni promotori ageizma

Dakle, društveni stavovi o starijim osobama prilično su negativni, osobito u zapadnoj kulturi koja je usmjerena mladosti i mladenačkoj ljepoti. Za starost se, ističe naš sugovornik iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr.Andrija Štampa”r, automatski vežu negativne konotacije poput bolesti, nemoći, beskorisnosti, nesposobnosti, demencije, života u instituciji. 

“Ipak postoje Pozitivni stereotipi bili bi mudrost, sloboda, situiranost, a oni se najčešće i koriste u prevenciji ageizma. Kakvi god da jesu, pozitivni ili negativni, stereotipi o osobama starije životne dobi utječu na kreiranje individualne i kolektivne percepcije o starijima, a što posljedično utječe i na kreiranje javnih politika”, smatra Kolarić.

Za uglavnom negativna uvjerenja i stavove o osobama starije dobi postoji više teorija koje to objašnjavaju. Jedan od osnovnih razloga je, pojašnjava, u konačnici – strah od smrti. “Zašto je tome tako objašnjava nam psihologija sa svojom kategorizacijom temeljnih ljudskih strahova u koje se ubraja gubitak autonomije i strah od nemoći i bolesti, a što rezultira strahom od smrti. S obzirom na to da zapadno društvo starosti pridodaje pridjeve kao što su nemoć, bolest, nesposobnost, ružnoća, beskorisnost, jasno je da se razvila kolektivna predrasuda kako je, otprilike, starost jednaka kraju života.”

Stoga se starenje i starost nastoji spriječiti raznim metodama- antiage tretmanima i preparatima, zbog čega bi se, naglašava Kolarić, moglo istaknuti kako su upravo zbog toga kozmetička industrija i estetska kirurgija jedni od glavnih promotora ageizma.

Ageizam vodi k lošijem zdravstvenom stanju

Situacija s ageizmom je globalno proširena. Naš sugovornik kao poznati primjer ageizma na međunarodnoj razini navodi pokret mladih pod nazivom OK boomer, usmjeren prema populaciji rođenoj nakon Drugog svjetskog rata (tzv. Baby boomers). Navedeni pokret temelji se na okrivljavanju starijih osoba za nepovoljne društveno-ekonomske (ne)prilike mlađih generacija i izrugivanju stavova koji su povezani s osobama starije životne dobi. Na žalost, ističe Kolarić, izvrstan je primjer međugeneracijske nesolidarnosti i njegovanju zapadnjačke kulture. 

Globalnu proširenost ageizma pokazuju rezultati istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije iz 2016. godine koje procjenjuje razine diskriminacije i negativnih stavova o osobama starije životne dobi. Analiza je pokazala, kaže voditelj Službe za javnozdravstvenu gerontologiju da čak 60 posto ispitanika smatra da se starije osobe ne poštuju. Posebno je zanimljiva informacija istraživanja kako su zemlje s visokim dohotkom imale najnižu razinu poštovanja prema starijima.

I UN i Svjetska zdravstvena organizacija ističu kako ageizam vodi k lošijem zdravstvenom stanju, socijalnoj izolaciji, ranijoj smrti te posljedično velikim troškovima u zdravstvenom sustavu, ističe Kolarić. “Te institucije, stoga, pozivaju sve zemlje na kreiranje i implementaciju učinkovitijih strategija usmjerenih suzbijanju ageizma.”

Podaci iz 2020. godine pokazuju da je u čak 95,5 posto provedenih studija ageizam doveo do lošijih zdravstvenih ishoda ispitanika. Ukupno se analiziralo 1.159 studija koje su bile povezane sa istraživanjem utjecaja ageizma na zdravlje.

Starije osobe ponekad diskriminiraju same sebe

Obzirom na tako velik utjecaj stereotipnog odnosa i diskriminacijskog ponašanja prema osobama starije dobi na njihovo zdravlje, važno je ih informirati o negativnostima ageizma, prvenstveno zbog stvaranja vlastite slike o sebi, o starosti i starenju. “Važno je prihvatiti promjene koje dolaze s kronološkom dobi i živjeti u skladu s njima, a posebno je važno osvijestiti kako su često starije osobe upravo te koje doprinose održavanju ageizma u društvu”, kaže Kolarić.

Tu je riječ o internaliziranom ageizmu. To znači, pojašnjava, da same osobe starije životne dobi prihvaćaju i predrasude i stereotipe o svojoj dobnoj skupini te na taj način diskriminiraju sami sebe. “Na primjer, slažete se s negativnim komentarima usmjerenim diskriminaciji starijih osoba i smatrate kako bi se starije osobe trebale ponašati ‘u skladu sa svojim godinama’. Suvremeno društvo stvorilo je negativan diskurs prema starijim osobama, stoga ne iznenađuje pojava internaliziranog ageizma.” Zbog toga je važno informirati ih o tim negativnostima. 

Pružanje dostojanstvenog života je primarno

Naš sugovornik, međutim, naglašava kako bi prije svega najvažnije bilo starijim osobama pružiti dostojanstven život, a tek onda razgovarati o osvještavanju i informiranju starijih osoba o predrasudama i stereotipima.

“Time nikako ne želim umanjiti važnost prevencije ageizma, nego naglasiti kako je socioekonomski položaj starijih osoba u Hrvatskoj vrlo nepovoljan, a što direktno utječe na njihove osnovne životne potrebe. Ono što često naglašavam su podaci kojima raspolažemo, a koji ukazuju na problem siromaštva u starijoj životnoj dobi.”

Prema izvješću Europske komisije iz 2020. godine, u Hrvatskoj je tijekom 2019. čak 32,8 posto osoba dobi 65+ bilo izloženo riziku od siromaštva. Prema podacima iz međunarodnog istraživanja o zdravlju, umirovljenju, socioekonomskom statusu, socijalnim i obiteljskim mrežama osoba u dobi od 50+ , osobe starije životne dobi u Hrvatskoj žive kraće, uz više lijekova i sa znatno manje prihoda od svojih vršnjaka iz Europske unije. Samo tri od deset kućanstava u kojima žive osobe starije od 50 godina ima dovoljno novaca za preživjeti mjesec.

“Kako bi se i mogla poboljšati društvena slika starijih osoba kada ona u svojoj osnovi nije dobra?”, pita Kolarić pa dodaje: “Potrebno je prije svega svim osobama starije životne dobi omogućiti dostojanstven život kako bismo mogli promicati ideju zdravog i aktivnog starenja, a usporedno s time i jačati preventivne aktivnosti usmjerene prevenciji ageizma.”

U prevenciji ageizma bitna je edukacija od najranije dobi

Prvenstveno je važno, smatra Kolarić, promijeniti javni diskurs prema osobama starije životne dobi. To je dugotrajni procesu kojeg je važno početi provoditi od djetinjstva jer je to vrijeme kada se počinju stvarati određene predrasude i stereotipi. “Dakle, jedna od osnovnih metoda u prevenciji ageizma je edukacija od najranije dobi.”

Osim rane edukacije, Kolarić važnim smatra i jačanje intergeneracijske kontakte te smanjenje jaza u društvenim interakcijama između starijih i mlađih članova društva. Zbog tog jaza, dodaje, mladi nisu ni u prilici upoznati stvarnu sliku života starijih osoba i životne mogućnosti koje pruža starija životna dob.

“A uistinu ih ima mnogo, od slobode i stečenog samopouzdanja kroz bogati životni staž, do zadovoljstva u mogućnosti opuštenog odgoja i brige o unucima te mogućnost bavljenja hobijima kojima se kroz život nisu imali vremena posvetiti.”

Važno je i motivirati znanstvenu zajednicu za veći doprinos u istraživanjima ageizma u Hrvatskoj, a što bi bio temelj za kreiranje javnih politika usmjerenih njegovoj prevenciji, zaključuje voditelj Službe za javnozdravstvenu gerontologiju u Zavodu “Dr. Andrija Štampar” Branko Kolarić.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.