‘U pandemiji ljudi više piju, ali još se ne zna tko će od njih postati alkoholičar’

Ispred lokalnog dućana u zagrebačkoj četvrti Gredice skupila se grupa ljudi, uglavnom srednjih godina ili stariji. Razgovaraju i piju pivo. Nije to nikakvo posebno okupljanje, već sasvim uobičajena, gotovo svakodnevna situacija, a ljudi su stanari okolnih zgrada i svi se međusobno poznaju, barem iz viđenja. Ispred trgovine je plato i zidić na kojeg se može sjesti, pa ekipa radije bira taj zidić, nego terasu kafića.

“Meni još jedno Karlovačko”, kaže gospodin u šezdesetim godinama jednom iz ekipe koji odlazi u dućan po još jednu rundu. “Još jedna – pa kući. Uskoro će ručak”, dodaje. “Ma kakav ručak! Pa pivo je tekući kruh, a ti si već ručao”, dobacuje mu drugi kroz smijeh. “A šta ću. Nek’ je to najgore zlo”, odgovara mu ovaj.

Nekoliko sati kasnije, društvo je još uvijek tu. Neki su, doduše, doista otišli kući na ručak, ali su se ubrzo vratili i druženje se nastavlja. Svako malo, netko odlazi u trgovinu vratiti prazne i donijeti pune boce. Druženje je potrajalo sve do večeri, a kad se dućan zatvorio, trebalo je poći kući.

“Vlado, diži se”, kaže jedan iz društva svojem kolegi koji je malo zadrijemao i glava mu je klonula na prsa. Ovaj otvara oči i teškom se mukom osovi na noge. Tetura prema kući. No sutra će ponovno biti ovdje. Ili ispred trgovine u susjednom kvartu, ovisno gdje se ekipa taj put okupi.

Ovakve scene niti prije nisu bile rijetkost, međutim češće su otkako je zavladala epidemija. Da je veća konzumacija alkohola diljem svijeta povezana s epidemijom koronavirusa, pokazuje prošlogodišnje istraživanje organizacije Global Drug. Naime, ispitivanje na uzorku od 60 tisuća ljudi iz 11 zemalja svijeta, pokazalo je da čak 43 posto ispitanih više pije otkako je korone. To čine, kako kažu, jer zbog restriktivnih mjera imaju više vremena (42 posto) i jer im je dosadno (41 posto).

I istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazuje sličan trend, a u toj je zemlji prošle godine, prema podacima Nacionalne zdravstvene službe, zbog alkohola u bolnici završilo čak 750 tisuća ljudi. Čak tri četvrtine hospitaliziranih, osobe su starije od pedeset, a najgore su po zdravlje prošli pacijenti u šezdesetim i sedamdesetim godinama života. Posebno iznenađuje to što su gotovo 20 tisuća od ukupnog broja hospitaliziranih činili oni najstariji – osobe od 90 ili više godina.

Kakvo je stanje kod nas i jesu li zbog veće konzumacije alkohola ljudi češće tražili liječničku pomoć , kazala nam je izv. prof. dr. sc. Anu Matošić, psihijatrica iz KB Sestre Milosrdnice.

“Pravi podaci za Hrvatsku još ne postoje. No da bismo uopće govorili o alkoholizmu, odnosno ovisnosti, treba proći neko vrijeme. Prema tome, ne možemo razgovarati o porasti alkoholizma, no možemo reći da se sada učestalije pije”, kaže doktorica Matošić.

“Postoji nešto što se zove posttraumatski rast. Dakle, nekakvi traumatski događaji – a mi već dugo živimo u stresnom periodu zbog korone, ali i ovih potresa – sigurno mogu biti okidači za ljude koji dosad možda i nisu pili – do počnu piti. Tko će od tih ljudi postati ovisnik, tj. alkoholičar, to je teško reći. Činjenica je da se svi ovisnici o alkoholu regrutiraju iz društvenih potrošača, tj. iz ove populacije koja sada pije. Tko će prijeći u alkoholičare, a tko neće, to je diskutabilno. Prema tome, moje je mišljenje, da sigurno postoji jadan porast pijenja, no pravi podaci još ne postoje jer da bismo govorili o ovisnosti, treba proći i par godina. Tek retrogradno ćemo moći reći da je došlo do porasta alkoholizma”, kaže Matošić.

Iako neki njezini kolege govore kako im se sada obraća veći broj ljudi koji imaju problem s alkoholom, Matošić kaže da zasad nije primijetila neki drastični porast: “Broj je stabilan, što bi se reklo, jer onih koji piju i onih koji su ovisnici uvijek ima.”

Stres potiče pijenje

Kad se govori o razlozima pijenja, jedan od razloga apsolutno može biti stres. Ljudi piju i simptomatski da bi se smanjili simptome stresa, anksioznost ili neka depresivna stanja, nastavlja doktorica.

“Ljudi su oduvijek pili, neovisno o nekakvom doživljenom stresu, nego zbog nekakvih psihičkih čimbenika. Postoje i socijalni faktori. Da bi netko postao ovisan, potrebna je pristupačnost i dostupnost alkoholnih pića da bi ih neka osoba uopće mogla uzimati. Postoji i obiteljski model pijenja pri čemu je pitanje jesu i to genetski faktori koji obično idu prema muškim članovima s oca na sina – sin je počeo piti jer je imao obiteljski model pijenja u smislu da je vidio oca da pije svaki dan, pa je on preuzeo taj model – ili je u pitanju neki genetski faktor. Razlozi pijenja su uvijek multifaktorijalni i ne može se reći da je uzrok jedna određena stvar. Istina je da od stresa ljudi više piju i sigurno je to okidač koji vodi većem pijenju, ali da je stres sami uzrok alkoholizma, to se ne može reći”, kaže doktorica Matošić.

Kad je prije tridesetak godina počela raditi, u njezinu su ordinaciju uglavnom dolazili ljudi srednje životne dobi, negdje ljudi između 40 i 50 godina. No u zadnji desetak godina, na liječenje od alkohola dolaze sve mlađi ljudi. Kod tih ljudi, kaže, vrlo su često prisutni komorbiditeti u vidu poremećaja osobnosti i nekakvih drugih psihičkih poremećaja s kojima onda alkoholizam ide pod ruku.

Također, i stariji su preuzeli neke trendove od mlađih, pa je i u kasnijoj dobi sve češći tzv. binge drinking. “Imamo jednu dijagnozu koja se zove štetno, odnosno rizično pijenje koje se pojavljuje i kod starijih osoba. To znači da nema dijagnostičkih kriterija koji bi jasno pokazali da se radi o ovisnosti o alkoholu, međutim posljedice mogu biti jednake. To vam znači sljedeće: osoba pije sve dok ne dođe u fazu jake opijenosti i u takvim situacijama je sklona rizičnom ponašanju, tučnjavi, rizičnoj vožnji, ulasku u riskantne seksualne odnose koji poslije mogu imati razne posljedice”, kaže doktorica Matošić.

Stariji teže podnose alkohol

Organizam starijih osoba teže podnosi alkohol, nastavlja Matošić, no ni tu se ne mora nužno raditi o ovisnosti.

“Ali ako starija osoba previše pije, može se dogoditi da padne, da dođe do lomova, udaraca, raznih traumi. Dakle, ne radi se o samoj ovisnosti, nego o onome što mi nazivamo štetnom ili rizičnom konzumaciji alkohola koja po posljedicama može biti jedna onome kao kod ovisnosti o alkoholu. Par dana ekcesivnog pijenja može dovesti do akutnog hepatitisa, odnosno upale jetre koja ponekad može završiti i pogubno. Takvo ponašanje može izazvati i aktivni pankreatitis. Znači po posljedicama, ovakvo pretjerano pijenje može biti jednako teško kao kod onih osoba koje imaju dugi staž pijenja i ovisno su o alkoholu”, obrazlaže Matošić.

Kod starijih uživatelja alkohola dodatni je problem i to što se stariji organizam teže oporavlja od alkohola, baš kao i od bilo koje vrste stresa: “To svi znaju i iz vlastitog iskustva jer i bilo koji posao da obavljate, trebat će vam više vremena da se oporavite. Tako organizam reagira i na pijenje. Možda treba razmišljati i o pijenju u staračkim domovima, koje zna biti dosta veliki problem, a da ne govorimo o onima koji su otprije ovisni o alkoholu. S godinama dolazi do tzv. pada tolerancije na pijenje alkoholnih pića pri čemu i mala količina pića može izazvati oštećenja mozga i djeluje na ponašanje.”

Kad se radi o tretiranju ovisnika o alkoholu, njima se pristupa isto bez obzira kojoj dobnoj skupini pripadali: “Mi imamo program liječenja gdje tretiramo zajedno i mlade i stare. Razgovara se i individualno, no što se tiče liječenja u grupi ljudi, onda su tu zajedno sve generacije. To nije loše jer unutar te psihoterapijske zajednice, podijeljene su uloge kao i u obitelji, pa mlađi pacijent u nekom starijem može vidjeti svog oca, a stariji u mlađem svoga sina. Ako postoje neke individualne stvari koje se ne mogu podijeliti u grupi, to se radi na posebnim razgovorima.”

Navike je najteže mijenjati

Sve bolesti ovisnosti su bolesti promijenjena ponašanja i kao takve se moraju dugo vremena liječiti . Naime, ne može nitko preko noći promijeniti ponašanje čak i kad se osobi ukaže na to što nije u redu. Naime, navike je najteže mijenjati.

“Da osoba uopće prihvati da ima problem s alkoholom, potrebno je vrijeme. Prema tome, liječenje alkoholizma ili bilo koje ovisnosti traje dugi niz godina. A sama apstinencija, znači nepijenje, ne znači ništa samo po sebi. To je samo preduvijet za daljnje promjene ponašanja”, navodi. No do spoznaje da ima problem s alkoholom – ili bilo kojom drugom ovisnošću – pojedinac teško dolazi sam. Uvijek se tu radi o okolini koja je promijetila da nešto nije u redu.

“Nikada niti jedan ovisnik nije sam od sebe spoznao problem i rekao: ‘Da, ja imam problem i idem potražiti pomoć’. Uvijek je nekako stiješnjen i uvijek postoji pritisak sa strane. Možda je to obitelj ili radno mjesto, ili se radi o nekakvoj kriznoj situaciji koja se dogodila ili o agresivnom ponašanju pa je dobio sudsku mjeru liječenja – uglavnom, uvijek netko drugi odluči o dolasku na liječenje. Kad se radi o starijim osobama, oni reagiraju isto kao i svi drugi koji imaju problem, a ne žele ga prihvatiti. Ja bih rekla da je ključan jedan pozitivan pritisak obitelji, jedan obiteljski sastanak na kojem osoba mora shvatiti da nema više prostora za pijenje. Ponekad nam pacijenti kažu da su došli dobrovoljno, ali nema tu baš puno dobrovoljnosti, nego obitelj mora napraviti jedan pozitivni pritisak i dovesti svojeg člana ovdje na razgovor gdje se razmatraju daljnje mogućnosti liječenja.”

Ipak, mnogi ljudi misle da ne piju puno, da je njihovo pijenje “pod kontrolom” i da je količina alkohola koju popiju bezopasna. No kako naglašava doktorica Matošić, ne postoji sigurna količina alkohola: “Ne! To su stvari koje su skliske i koje se nikad ne preporučuju. Svatko od nas ima svoj sistem razgradnje alkohola. Kad se govori o stvaranju tolerancije, ona je strogo individualna i ovisi o puno stvari. Recimo, ženski organizam može podnijeti manje alkohola, zatim to ovisi i o dobi, o količini masnog tkiva koje osoba ima – žene ga imaju više pa brže dolazi do propadanja organizma – i tako dalje. Ja nikako ne preporučujem da se govori o nekoj ‘sigurnoj’ količini alkohola. Također, svatko od nas ima posebne faktore razgradnje pa je pitanje i kad netko popije, koliko će proći vremena da se taj alkohol razgradi. Mi smo tu možda malo i prestrogi, ali to ćete nam dopustiti jer vidimo ovdje i tu drugu stranu priče pa smo i zbog toga jako oprezni”, zaključuje naša sugovornica.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.