Je li Zdravko Mamić postao neočekivani saveznik starih i nemoćnih?

Bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić u svojim nedavnim objavama na društvenim mrežama počeo je prokazivati kriminalne radnje osječkih sudaca. I tako se između ostalog dotaknuo bolne teme o kojoj Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) redovito progo­vara, malverzacijama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, piše najnovije izdanje Glasa umirovljenika, službenog glasila Sindikata.

SUH posljednjih 15 godina traži da se zabrani potpisivanje ugovora o dosmrtnom uz­državanju, kao i da se donormira institut ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naše (SUH-ove, op.mv) zahtjeve Ministarstvo pravosuđa sve ove godine uporno odbija.

Mamić po logici “ako padnem ja, past će svi”, odlučio je doista učiniti nešto kori­sno za društvo i u ovom slučaju za starije osobe, alarmirati javnost o kriminalnom bogaćenju sudaca, javnih bilježnika i dje­latnika u zdravstvu i socijalnoj skrbi, koji stječu veliku imovinsku korist preko leđa siromašnih starijih osoba, navodi Glas.

Kako stvari funkcioniraju

Mamić je tako nedavno na svom Facebooku napisao: “U današnjoj priči donosim informaciju o tome kako su suci i državni odvjetnici do nekretnina dolazili preko Centra za socijalnu skrb u Osijeku – pogotovo dok je ravnateljica bila Jelka Klobučar (kućna prijateljica suca Ante Kvesića), u suradnji sa Helenom Kristek, Majom Varžić i Hrvojem Vidakovićem. Naime, Centar pro­glašava dražbe za nekretnine socijalnih slučajeva koji nemaju rodbine i nemaju kome ostaviti svoje vlasništvo, pa ih iz Centra obrade. Na dražbu se prijavljujete pismeno, ali fizički dražbi ne možete pri­sustvovati uz obrazloženje da u centru nema dovoljno velike prostorije da primi sve zainteresirane.” Ova priča, kaže Mamić, “posebno mu je bitna u svjetlu činjenice da je prema imovinskoj kartici supruga suca Kvesića o dosmrtnom uzdržavanju stekla stan od 57.52 kvadrata u Osijeku vrijedan 300 tisuća kuna”.

Mamić dalje priča priču: “Dosmrtno uzdržavanje očito je biznis kojim se bave osječki pravnici tako su županijski državni odvjetnik Davor Petričević i njegova supru­ga Jasminka Sinčić-Petričević, voditeljica Zavoda za hematologiju KBC Osijek, 16. rujna 2013. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s Antom Mandićem koji je preminuo 4 mjeseca kasnije, a oni su dobili poslovni prostor od 68,40 metara četvor­nih. Znači sklopili su ugovor s umirućim čovjekom kako bi došli do nekretnine.”

Uhodan obiteljski biznis

“Predsjednik Županijskog suda u Osi­jeku, Zvonko Vrban na isti je način sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju s Jelkom Nemet za što je dobio kuću vrijednosti 955.000 kuna u Jahorinskoj 7, dvije kuće i nekoliko oranica u selu Budimci pokraj Osijeka, te jednu trećinu pašnjaka veli­čine 665 metara četvornih, uz jadransku obalu, na otoku Čiovu, u blizini Trogira. Znači predsjednik suda je sklopio ugo­vor o doživotnom uzdržavanju osobno sa štićenicom, kao i supruga njegovog kolege. Kao šećer na kraju, sudac Kvesić i Petričević su kumovi.”

Nije to nikakva novost za SUH, koji je posljednjih godina bilježio brojne slučajeve malverzacija s ugovorima o uzdržavanju, ali je svakako novost što je Mamić prokazao i one osobe iz pravosuđa s viših razina. Sprega osoba iz pravosuđa s onima iz djelatnosti zdravstva i socijalne skrbi je i navela SUH da u svojim zahtjevima za donormiranje ugovora o doživotnom uzdr­žavanju zatraži da se zabrani potpisivanje takvog ugovora s pružateljima socijalne skrbi, zdravstvenim djelatnicima, odvjet­nicima ili javnim bilježnicima s kojima je u obveznom odnosu, odnosno članovi­ma njihovih obitelji.

Vrlo bitan zahtjev je i ograničenje prema kojem bi davatelj uzdržavanja istovremeno mogao imati ne više od dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog čega SUH traži i uvo­đenje Registra sklopljenih ugovora, koji bi sadržavao podatke o broju skloplje­nih ugovora po davatelju uzdržavanja, datume sklapanja ugovora te imovinu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Registar za prevenciju

Registrom bi se prevenirao lešinarski biznis uzdržavatelja koji su se profesio­nalizirali u djelatnosti otimačine imovine starijih i nemoćnih osoba. Također, davatelj uzdržavanja morao bi imati potvrdu o nekažnjavanju za kaznena djela protiv života i tijela te kaznenog djela protiv državne ili privatne imovine, što bi dodatno povećalo sigurnost korisnika uzdržavanja.

Sporovi vezani za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju SUH smatra hitnima, zbog čega traži da sud sazove prvo ročište u roku od 15 dana te donese presudu u roku od najkasnije 6 mjeseci, računajući od dana podnošenja tužbe za raskid ugovora. Također, ovlaštena oso­ba morala bi pribaviti poseban zaključak nadležnog centra za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta primatelja uzdržavanja, kojim bi se ocijenilo da li su ugovorom zaštićene sve potrebe i želje uzdržavane osobe.

SUH je tako 2. ožujka 2021. po jubilarni deseti put poslao zahtjev za izmjenom Zakona o obveznim odnosima kako bi se riješila ova pitanja oko ugovora o uzdrža­vanju te se nadamo da će ovaj put razum konačno prevladati. Nakon mjesec i pol dana još nismo dobili nikakav odgovor. Nije li upravo umreženost najviših gra­na pravosuđa, socijalne skrbi i zdravstva u ovom lešinarskom biznisu razlog što Ministarstvo pravosuđa uporno odbija naš (SUH-ov op.mv) zahtjev? Zaključite sami. (Igor Knežević, Glas umirovljenika)