Kad od liječnika stigne nalaz na kojem piše “maligna bolest”, trenutak je to u kojem se gubi tlo pod nogama. Kako će teći liječenje, hoću li ga dobro podnijeti, tko će brinuti o meni ako nuspojave budu teške – samo su neka od pitanja onih koji su suočeni s ovom nimalo lakom dijagnozom.
Također, karcinom je uglavnom bolest starije populacije. Naime, upravo je starija dob najveći faktor rizika za obolijevanje od raka. Kako pokazuju podaci Eurostata, čak devet od deset novooboljelih stari su 45 godina ili više, a oni u dobi od 74 ili više godina čine čak 28 posto svih oboljelih od nekog oblika karcinoma.
Pored zabrinutosti za vlastito zdravlje i oporavak, mnogi oboljeli imaju i dodatne brige jer možda imaju obitelj za koju se moraju brinuti i kućanstvo kojeg treba održavati ili – što je u posljednje vrijeme nažalost sve češći problem – riječ je o osobama starije životne dobi koje žive same i nemaju nikoga svoga tko bi im mogao pomoći kad im pomoć zatreba.
Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge Nismo same koja već godinama organizira prijevoz žena oboljelih od raka na terapije, kazala nam je da je njezina udruga provela istraživanje koje je pokazalo da bi oboljelima od raka upravo ta vrsta pomoći – pomoć u kući – bila izuzetno potrebna i korisna.
Ivana Kalogjera (foto: Silvija Novak)
“Naša udruga je prije dvije godine napravila jedno malo istraživanje u kojem je sudjelovalo 150 žena oboljelih od raka koje se liječe u zagrebačkim bolnicama i koje su bile korisnice naše usluge prijevoza žena na kemoterapiju u sklopu našeg projekta ‘Nisi sama – ideš s nama’. Njih čak 64,97 posto je reklo da bi im tijekom liječenja bila potrebna pomoć u kući”, kaže Kalogjera.
“Kad smo mi prije nekoliko godina krenuli s projektom prijevoza žena na kemoterapije, mene je to neopisivo mučilo jer sam i sama imala sličnih problema kad bih došla kući nakon kemoterapije. Znala sam koliko je to teško, a onda možete zamisliti koliko je teško ženama koje su posve same. A mi smo u sklopu projekta vozili i žene koje su samohrane majke, i starije žene koje nemaju nikoga… Jako je puno starijih, samih ljudi kojima je jako teško i kojima bi trebala pomoć u kući. A kako su mi rekli neki liječnici onkolozi, takva usluga postoji u drugim razvijenim zemljama pa vi po izlasku iz liječničke ordinacije dobijete letke i materijale putem kojih se možete javiti nekoj udruzi ili instituciji koja će vam osigurati pomoć u kući. Znači, to vani spada u nekakvu i uobičajenu normalnu skrb”, priča dalje Ivana.
Žene za žene
Nakon provedenog istraživanja, udruga je predstavila svoje rezultate Gradskom uredu za zdravstvo, s kojim i inače imaju vrlo dobru suradnju, a gospođa Mirela Šentija Knežević iz Ureda došla je na ideju da projekt pomoći u kući pokušaju realizirati u okviru projekta zapošljavanja žena “Zaželi”. Tako je pokrenut projekt “Žene za žene”, kroz koji će biti zaposlen određen broj žena koje će pomagati ženama oboljelima od raka na području Zagreba u onim svakodnevnim stvarima: kuhanju, čišćenju i odlasku u nabavku ili će oboljelima biti tako prijeko potrebno društvo i netko tko će s njima porazgovarati.
Ovaj hvalevrijedan projekt zajednički provode Hrvatski forum protiv raka dojke Europa Donna, ujedno i nositelj projekta, u suradnji s Udrugom žena oboljelih i liječenih od raka Nismo same, te Gradom Zagrebom, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, Regionalnim uredom Zagreb i Centrom za socijalnu skrb Zagreb.
“Ovaj projekt donosi dvostruku korist: prije svega onim pacijenticama kojima je pomoć potrebna, ali i onim ženama koje već dugo traže posao. Žene koje su nam se dosad javile i koje trebaju pomoć su jako sretne da im je netko uopće pomoć i ponudio. S druge strane, žene koje su se javile na posao uglavnom svuda nailaze na zatvorena vrata jer ih nitko ne želi zaposliti. Ne radi se samo o ženama iznad 50 godina, već i žrtvama obiteljskog nasilja te onima koje su izašle iz sustava socijalne skrbi”, kazala nam je potpredsjednica Udruge Nismo same, Goranka Perc.
Novac nije na prvom mjestu
“Sve žene koje smo intervjuirali su na razgovorima bile jako preplašene, bez obzira na to što smo se mi trudili da atmosfera bude opuštena. Neke od njih godinama uopće nisu uspjele doći do bilo kakvog razgovora za posao tako da su sve bile u strahu, no u isto vrijeme zahvalne do neba da su uopće mogu razgovarati s nekim u vezi posla. Većina tih žena se već prije susrela s nekim volontiranjem, jer su sve one, bez obzira što su bez posla, željele osjećati pripadnost ovom našem društvu”, kaže Goranka Perc i ističe nešto vrlo interesantno:
“Zanimljivo je da je rijetko koja od žena koje su došle na razgovor uopće pitala kolika će biti plaća. Njima je prvenstveno bilo važno da one rade i budu zaposlene. Intervjuirali smo ukupno 24 žene. Javilo ih se i mnogo više, no nisu sve ispunjavale uvjete koje imamo u ugovoru o financiranju. Na kraju smo odabrali njih 15 jer samo toliko žena možemo zaposliti”, kaže Perc.
Sreću žena koje su na kraju odabrane da sudjeluju u projektu, teško je opisati. “Te poruke koje smo dobivali nakon što smo im javili da su prošle i da će dobiti posao, su neopisive. Neke su rekle da se odmah idu dalje educirati i ponovno proći ono što su možda naučile na nekoj prijašnjoj edukaciji, jedan je kazala da će sad na brzinu upisati nekakav tečaj kuhanja da se još poboljša i u tome. Sve su spremne i jedan čekaju da krenu s tim poslom. Sve se žele što bolje pripremiti, a neke imaju iskustva i otprije jer su možda već radile u sklopu projekta Zaželi”, kaže Goranka Perc.
Kvalifikacija se upisuje u radnu knjižicu
Sve žene koje će biti zaposlene, proći će obaveznu edukaciju za njegovateljice što će im se upisivati u radnu knjižicu. To su sve žene iz neke od teže zapošljivih skupina: one sa samo srednjom stručnom spremom, zatim žene starije od pedeset godina, žene koje su žrtve obiteljskog nasilje i uglavnom žene iz ranjivijih skupina.
“Na moje iznenađenje, imali smo jako puno prijava za posao. Sve žene koje su se prijavile prošle su razgovor s našom psihijatricom te je na kraju odabrano tih 15 žena koje će raditi. Prijava je bilo puno više nego slobodnih mjesta”, pojašnjava nam nadalje Ivana Kalogjera.
“Po završenoj edukaciji, svaka žena će skrbiti o šest drugih žena. Znači, jedna zaposlena neće moći biti kod neke žene cijeli dan, jer ne radi se o pomoći teško pokretnim osobama, već o ženama koje trebaju pomoć oko odlaska na kemoterapiju, kuhanja ručka, malo počistiti po kući ili samo žele s nekim popričati. Ima toliko ljudi koji su sami da im puno znači da netko dođe kod njih na sat-dva, dva-tri puta tjedno i malo s njima porazgovara. Kad smo potpredsjednica udruge i ja, tijekom priprema za čitav projekt, bile u posjetu jednoj oboljeloj gospođi, ona je maltene plakala kad smo mi došle jer joj pet godin nitko nije bio u posjetu”, kaže Kalogjera.
Jedna od zaposlenica bit će gospođa Mirjana Matošević koja je i sama bila onkološka bolesnica i koristila je uslugu prijevoza na kemoterapije Udruge Nismo same.
“Ona je uz sve to još i samohrana majka i ima više od 50 godina. Tijekom liječenja je ostala bez posla. Znate, neki poslodavci čim čuju da imate više od 50 godina i još ste onkološki pacijent, neće vas nitko zaposliti. Ovim našim projektom smo nekako zatvorili puni krug: žene kojima je to potrebno, dobit će pomoć, a žene kojima treba posao, bit će zaposlene”, kaže Kalogjera i dodaje:
“Gospođa Mirjana će sigurno moći i iz svog iskustva onkološke pacijentice, tim ženama dodatno pomoći jer je i sama to prošla pa zna o čemu se radi. Osim toga, i sama je napokon dobila posao nakon što je doista dugo vremena uzalud kucala na razna vrata. Jako smo sretni i ponosni što je dio našeg tima i nadamo se da sve to dobro funkcionirati.
Podrška Grada Zagreba
Što se tiče same realizacije, kako smo već rekli, nositelj projekta je Udruga Europa Donna, a njezina predsjednica, Vesna Ramljak, pojasnila nam je detalje o tome kako je projekt realiziran i tko je sve u njemu sudjelovao.
“Taj projekt nismo mi mogli sami riješiti nego su tu bili i ljudi iz grada Zagreba koji su nam pomagali i podržali nas. Sve skupa će biti zaposleno 15 žena i one će imati posao oko godinu ili godinu i pol dana jer toliko smo novaca iz fondova dobili – oko milijun i 400 tisuća kuna. No gradonačelnik Milan Bandić je obećao da će te žene, ukoliko se čitav projekt pokaže dobrim i za njih i za pacijentice, čitavu stvar prolongirati i dalje, tim više što je na sastanku bio i predstavnik Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te će ta sva zapošljavanja biti obavljena preko njih”, kaže Vesna Ramljak.
“Naša udruga će zaposliti sedam, a Udruga Nismo same osam žena. Mislim da je to zaista jedna krasna stvar na obostranu korist i žena koje su oboljele od karcinoma, ali i onih koje već dugo bezuspješno traže posao i koje će zahvaljujući ovom projektu godinu dana biti mirne i imati normalan život, s donekle normalnim primanjima. Također i ove gospođe koje nemaju nikoga i kojima je potreban pomoć, dobit će nekoga tko ima može pomoći i na koga se mogu osloniti. Ima slučajeva i kad se oboljeli ne mogu posve osloniti na svoju obitelj jer mladi ljudi rade, imaju svoju djecu, ne žive sa starijim članovima obitelji, zaposleni su. Zbog toga će pomoć ovakve vrste jako dobro doći”, kaže Vesna Ramljak.
Hrvatski forum protiv raka dojke Europa Donna i Udruga Nismo same pozivaju sve onkološke bolesnice kojima je potrebna ova vrsta podrške da im se jave na e-mail adresu [email protected] ili na telefon 01/558-8108.
Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala
Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva
je odgovornost Udruge Hoću stranicu.
