Milan Bandić znao je cijenu ‘običnog malog čovjeka’, a populizam košta

Odlaskom zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, odlazi i njegov način upravljanja gradom, čuje se često ovih dana. No teško da ono što se gradilo dvadeset godina može nestati preko noći, piše Deutsche Welle.

Zagreb i Hrvatska opraštaju se od gradonačelnika Milana Bandića koji je iznenada preminuo u 66. godini života, pri kraju šestog i nadohvat sedmog mandata. Klijentelistički model upravljanja gradom opis je Bandićeve vladavine metropolom kroz dvadeset godina, a što se često sumira kroz više od 250 podignutih kaznenih prijava i tek nekoliko sudskih slučajeva.

Bandić je, napola ga hvale hrvatski novinari, politički fenomen od kojega bi mnogi imali štošta naučiti. Nije se libio gaziti blato najneuglednijih zagrebačkih kvartova u kojima je grabio velik dio glasova, no na kraju radnog dana ipak bi ga se snimilo u zlatarnicama ili trgovinama sa skupocjenim krznima. Politički protivnici koji su s Bandićem za nekoliko mjeseci trebali odmjeriti snage na lokalnim izborima danas poručuju da im je žao što ga nisu potukli na biralištima. Sada moraju smišljati nove strategije za privlačenje birača, budući da kampanju više ne mogu zasnivati isključivo na osporavanju aktualnoga gradonačelnika.

Umire li korupcijska hobotnica tako lako?

SDP koji ga je instalirao, a s kojim se razišao tek 2009. nakon što je jasno iskazao predsjedničke ambicije, danas tvrdi – završena je jedna era vladanja gradom. No može li korupcija u milijunskom gradu nestati preko noći? “Naravno da ne. Korupcije u Zagrebu bilo je i prije nego je Bandić preuzeo vlast. Teško da će ona nestati. On je zapravo od svojih prethodnika iz HDZ-a, koji su gradom vladali deset godina, naslijedio sustav koji je samo nadogradio i usavršio”, govori za Deutsche Welle najpoznatiji hrvatski aktivist protiv korupcije i predsjednik neparlamentarne stranke ORaH Zorislav Petrović.

Naš sugovornik tako objašnjava da je Bandić umjesto stranačkih vojnika, što je bio prijašnji model HDZ-a, na funkcije postavljao ljude koji su mu dugovali usluge. “Neki od njih su bili u SDP-u, neki nisu, ali on je očigledno na vješt način, koristeći javne resurse, bez puno zadrške, gradio klijentističku mrežu koja mu je omogućavala daljnje vladanje. Najbolja indikacija načina njegova vladanja su rezultati stranke koju je osnovao na parlamentarnim izborima. Onoga trenutka kad bi napustio granice glavnoga grada, kada ljudi koji su mu na neki način nešto dugovali nisu bili toliko brojni, rezultati su postali zanemarivi.”

Vještina izbrušena do savršenstva

Milan Bandić znao je cijenu takozvanog običnog malog čovjeka. U četvrtima s romskim stanovništvom to su bili asfalt i vodovod. Stariji građani Zagreba imali su još jasnije istaknutu cijenu – stotinjak kuna koje im je Grad dodavao svakoga mjeseca na mizerne mirovine. Umjetnici, zvijezde, i poneki novinari dugovali su mu gradske stanove koje su unajmljivali po simboličnim cijenama, bogati poslovni ljudi često preplaćene gaže o kojima se obilno izvještavalo u medijskim istragama. Gradski novac, curio je na sve strane, a mnogi kao da nisu bili svjesni da se radi o javnim sredstvima.

“To je bila njegova osnovna vještina. To da sve što se dobiva na komunalnom planu građani mogu zahvaliti poznanstvu s njim, počevši od socijalne pomoći. Bio je notorni populist. U drugom krugu predsjedničkih izbora 2010. prvo je smanjio cijene parkinga u Zagrebu, a potom se dogodila i nikad dokazana tvrdnja da su svi primatelji socijalne skrbi dobili pismo od njega sa sto-dvjesto kuna gotovine”, prisjeća se Petrović.

Ne treba zaboraviti ni bizarnu procesiju od središta grada do zatvora Remetinec u kojoj je stotinjak uplakanih građana te 2014. godine tražilo puštanje na slobodu gradonačelnika koji je pritvoren s ključnim ljudima gradskog holdinga zbog optužbi za koruptivno ponašanje. “Ako je i krao, i nama je dao”, govorili su, posve nesvjesni te izjave, njegovi najvatreniji birači. I ovih dana pred kamerama televizija se redaju građani, zahvalni su pokojnom gradonačelniku na tome što ih je zaposlio, što im je dao stan, osobno urgirao pri rješavanju njihovih problema. 

Slijede li nove istrage?

Grad koji ostavlja iza sebe ima službeno 617 milijuna kuna nepodmirenih obveza, no govori se o milijardama koje će u konačnici pokazati cijenu “Bandićevog načina vladanja”. Na zagrebačkom Županijskom sudu, silom biologije kako to već biva najčešće u Hrvatskoj, obustavljen je postupak protiv preminuloga gradonačelnika u aferi “Agram”. Teretilo ga se za malverzacije u zbrinjavanju otpada i pogodovanju privatnoj tvrtki. No suđenje će se nastaviti za ostalih 15 suoptuženika koje se tereti za niz nedjela; od zlouporaba prenamjene zemljišta, nezakonitog zapošljavanja i zbrinjavanja otpada do korištenja automobila u privatne svrhe. U drugom slučaju “Štandovi”, oslobođen je optužbi za pogodovanje moćnoj konzervativnoj udruzi “U ime obitelji”, no ta presuda još uvijek nije postala pravomoćna jer Vrhovni sud još nije raspravljao o žalbama.

“Bila je ovo noć usijanih shreddera“, komentiralo se na društvenim mrežama jutro nakon što je zagrebački gradonačelnik preminuo. Za očekivati je da će, nakon ulaska novoga gradonačelnika u gradsku kuću, početi nove istrage, no malo tko od njih očekuje spektakularne rezultate. “Očekujem da će veliki broj pokajnika svaliti krivnju na pokojnika”, kaže nam Zorislav Petrović, navodeći da Bandić nije imao zazora od toga da ljudima pristupa s konkretnim pitanjima i rješenjima. “Ne bih htio da to zvuči pregrubo”, kaže pa dodaje: “Volio bih da je živ i da je izgubio na izborima.” Rečenica je to koja se možda i najčešće čuje ovih dana od političkih protivnika Milana Bandića. (Siniša Bogdanić, Deutsche Welle)