Klub Mariška je, baš kao i žena čije ime nosi, zabavan i uvijek spreman pomoći

Ime Mariške Holoubek Funjak možda neće biti poznato u svim krajevima Hrvatske, no žitelji Koprivnice itekako dobro znaju tko je ona. Ova glazbenica mađarskog porijekla svirala je s brojnim profesionalnim i amaterskim glazbenicima i poučavala mlade, a svoju najveću popularnost stekla je u sastavu “Mariška band”.

No osim glazbe, Mariška je imala još jednu strast: nesebično pomaganje drugima. Mariška je umrla 1993. godine u dobi od 90 godina, a sjećanje na nju u Koprivnici je i dalje vrlo živo i to ponajprije zahvaljujući Klubu za starije osobe “Mariška” kojeg su 2002. godine osnovali zaposlenici Doma za starije i nemoćne osobe Koprivnica, u čijim prostorima Klub djeluje.

“Naš cilj je okupljanje osoba starije životne dobi i osmišljavanja aktivnosti za što kvalitetnije provođenje njihova slobodnog vremena”, rekla nam je Valentina Čađavec iz Kluba “Mariška”. “Klub je osnovan u čast i sjećanje na legendarnu baku Marišku, koja je svojom energijom i ljubavlju prema životu pokazala kako je i starost životno doba koje se može proživjeti na aktivan i zdrav način.”

Doista, Klub provodi niz aktivnosti vezanih uz osmišljavanje, organiziranje i provođenje programa i projekata usmjerenih na poboljšanje kvalitete života starijih osoba, ali i drugih skupina u riziku od socijalne isključenosti. Tu su razne sportsko-rekreativne, kulturno-umjetničke, kreativne, društvene, zabavne i slične aktivnosti, a organiziraju se i stručna predavanja iz područja gerontologije, socijalne i zdravstvene zaštite, zatim programi cjeloživotnog učenja i slično.

Rad, ali i druženje

Nažalost, epidemija COVID-19 malo je zaustavila i usporila aktivnosti Kluba, ali nekih – i to vrlo zanimljivih – djelatnosti i dalje ima. Jedna od takvih je i kreativna radionica ovih dana posvećena proljeću i nadolazećem Uskrsu. Porazgovarali smo s nekima od polaznica koje su nam ispričale što rade na radionicama.

“O, radimo vam mi svašta! Sad radimo uskrsno, radili smo proljetno… Sad nas je ta korona malo spriječila da ostvarimo neke stvari, ali ne damo se. Zbog toga smo se iz naših uobičajenih prostorija preselili u Dom mladih gdje ima više mjesta”, kaže nam gospođa Milica Međurečan.

“Radili smo sad za proljeće suncokrete, zumbule… Radimo uskrsne čestitke, košarice od špage, pisanice rađene tehnikom decupagea, puno svakakvih stvari. Radimo i puno neobičnih stvari koje se na drugim radionicama baš ne rade. Sad kad govorimo o ovim uskrsnim stvarima, ja najviše volim oslikavanje ljuske jajeta. To je jako precizan posao, ali jako lijep. Na jednom jajetu vi imate čak šest različitih postupaka. Naše radove smo izlagali u Domu. Ondje su se neke od tih stvari mogle i kupiti, ali sad to više ne radimo. Okupljamo se najviše radi druženja,a ne toliko radi proizvodnje stvari za prodaju. Predmete koje napravimo najčešće poklonimo, a čestitke se šalju prijateljima i rodbini”, kaže gospođa Milica.

No osim kreativnog i zanimljivog rada, kao izuzetno važno ističe još nešto. “Nama ovakva druženja jako puno znače. Svi smo sad već starije osobe i dugo sudjelujemo u aktivnostima Mariški. Okupljamo se i radi druženja, barem jednako toliko i koliko zbog samog rada. Ja sam vam najstarija među Mariškama – i po godinama i po tome koliko već dugo idem u Klub. Jako mi to puno znači, puno se šalimo, nekad idemo i na kavu. Družimo se i ta dva dana tjedno jako su nam važna. No uz druženje puno i napravimo što je jako korisno jer tako uvijek imamo neki spreman poklončić kad nam netko dođe i tako. To je, kako mi volimo reći, baš naše vrijeme pod ove stare dane”, kaže gospođa Milica.

Slično razmišlja još jedna “Mariška”, gospođa Ivka Roguljić. “Otkako sam došla u mirovinu, puno mi znači što se mogu družiti s ljudima koje nisu bile u mojem okruženju dok sam radila i da mi je lijepo s njima”, kaže nam. “Puno razgovaramo, puno toga novog čujemo, a osim toga i radimo. Uvijek je to nešto prigodno: za Božić, Uskrs, Valentinovo. Za raznorazne prigode. No druženje je tu ipak najvažnije. Pogotovo sad u ovo vrijeme. Vidi se da nam je to jako falilo. Nismo još uvijek sve na broju, manje nas je, uvijek netko zbog nečega ne može doći. A i više se čuvamo u ovim danima korone. Ali opet, kad izađeš i podružiš se s ostalim polaznicama, lakše ti je pri duši”, kaže gospođa Ivka.

“Prije se nisam bavila baš ovakvim stvarima, ali ručni rad volim od malena. Učili smo ga i u školi. No ove tehnike koje mi koristimo u Maričkama nikad prije nisam probala, a neke od njih nikad prije nisam ni vidjela. Meni je omiljena tehnika šivanje na papiru. Sad smo na taj način radili pisanice, razne ukrase i proljetno cvijeće. To mi je omiljeno. Ono lijepljenje baš i ne volim jer je pomalo packavo, zmazano. Stvarno moram pohvaliti djevojke koje nas vode. One se silno trude da nam pokažu sve novo tako da je stvarno zanimljivo i jako uživamo”, govori nam Ivka.

Veliki interes za radionice

A jedna od voditeljica kreativnih radionica Kluba Mariška je Andrea Klen koja kaže kako je veseli velik interes polaznica. “Na te radionica nam obično dolazi od osam do 12 žena. Vrlo su redovite. Izrađujemo ukrase i predmete vezane uz godišnja doba ili neke posebne datume i blagdane, primjerice proljetne i uskršnje, pa onda zimske i božićne, pa za Valentinovo i tako. Izrađivali smo sve i svašta: ukrasne aranžmane za stol ili vjenčiće za vrata, jaja u raznim tehnikama, ukrasne zečiće, čestitke i slično”, opisuje nam Andrea.

“Najčešće tehnike su rad sa salvetama, ili tzv. kviling kad se papir reže na tanke trake i onda se te trake posebnom iglom frču i onda se od tog papira može napraviti svašta: cvijeće, listovi, jaja, zečevi. Baš tu tehniku naši polaznici jako vole. Čestitke često i šivamo na način da se papir izbode i ukrasi koncem. To izgleda stvarno prekrasno i to sve budu jako zanimljivi unikatni radovi”, hvali Andrea trud i kreativnost svojih polaznica.

“Što se Uskrsa tiče, to obično krene već krajem prvog mjeseca tako da smo sada s time sad već i pri kraju. Organizirali smo i prigodnu prodaju izrađenih predmeta sad za svetog Josipa u kapelici u domu, to oni zovu ‘prošćenje’, pa svi korisnici doma mogu kupiti neku sitnicu za svoje najmilije. Prije korone nam je dolazilo i dosta ljudi izvana, no sada je to zbog epidemije sve malo stalo”, kaže Andrea.

“Naše polaznice se jako rado dolaze. Tijekom ljeta, u najtoplijem periodu, napravimo stanku i onda svi stalno pitaju kad će biti ponovno. Osim što se kreativno izražavaju, oni se i druže i mislim daje to najznačajniji dio svega. Sklopljena su neka nova prijateljstva, druže se privatno i nakon radionica tako da je taj društveni dio možda i najvažniji. Uglavnom, jako su si međusobno dobe i uvijek je vesela atmosfera. Često se smijemo, baš kao obitelj. Čim jedne nema, odmah nam nedostaje. No uz to su i vrijedne i puno rade. Zbog svega toga je i nama voditeljima jako drago doći na radionice”, kaže Andrea.

Klub pomoći i podrške

Važno je naglasiti da Klub Mariška nije samo klub zabave i druženja. Svojim korisnicima pruža savjetodavnu pomoć i podršku, prati stanje ljudskih prava, naročito prava starijih osoba.

“Poduzimamo i akcije i inicijative vezane uz promicanje ljudskih prava i socijalne pravde, organiziramo tribine, okrugle stolove i druge stručne skupove vezane uz razvoj civilnog društva, promociju društvene solidarnosti, razvoj socijalne djelatnosti, zaštite zdravlja i drugih područja od interesa Kluba”, pojašnjava nam Valentina Čađavec.

Klub izdaje i publikacije poput časopisa, vodiča i brošura iz područja djelatnosti Kluba, a provode i istraživanja vezana uz procjenu stanja i probleme starije populacije, sudjeluje u javnom zagovaranju te predlaže izmjene i dopune zakona i propisa, u interesu poboljšanja društvene brige i skrbi za starije osobe.

“Jedna od glavnih aktivnosti Kluba vezana je uz organiziranje, pružanje i razvijanje socijalnih usluga u čemu valja istaknuti projekte pomoći u kući, usluge prijevoza, kao i drugih usluga i pomoći iz područja socijalne djelatnosti”, kaže Valentina.

Klub za starije osobe “Mariška” korisnik je institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge, a neki projekti poput projekta “Ruka podrške” provodi se u sklopu Poziva „Zaželi – program zapošljavanja žena“ , koji je financiran u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali iz sredstava Europskog socijalnog fonda.

Tko je bila Mariška Holoubek Funjak?

Mariška Holoubek Funjak (Szariszap, Mađarska 1904. – Koprivnica, 3. ožujka 1993.) – hrvatska je glazbenica najpoznatija kao članica glazbenog sastava “Mariška band” Otac joj je bio Čeh i violinist u vojnom orkestru, a majka Mađarica.

Otac je Marišku već od pete godine učio svirati razne glazbene instrumente. Obitelj se u Mariškinoj ranoj mladosti preselila u Koprivnicu, a djevojčica je u Zagrebu upisala srednju glazbenu školu gdje je učila svirati violinu. No Mariškin glazbeni talent bio je doista izniman pa je naučila je svirati i klavir i harmoniku.

Samo sviranje nije joj bilo dovoljno već je svoje znanje nesebično dijelila s mlađim generacijama. Naime, desetljećima je besplatno poučavala sviranje tih triju instrumenata i tako odgojila je velik broj glazbenika, od kojih su neki ostvarili i zavidne karijere.

Mariška se aktivno počela baviti glazbom i nastupati tek u zrelim godinama. 1960. godine počela je nastupati diljem tadašnje zemlje u sklopu raznih glazbenih sastava na čijem su repertoaru uglavnom bile podravske pjesme. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovala je glazbeni sastav “Mariška band” koji je stekao veliku popularnost. Svirali su podravsku glazbu nadahnutu američkom country glazbom te šlagere i evergrine. Sastav je postojao oko 7 godina, tijekom kojih su održali oko 50 koncerata u Hrvatskoj i Sloveniji.

O “Mariška bandu”, hrvatski režiser Petar Krelja snimio je istoimeni dokumentarni film 1985. godine, koji je osvojio mnoge nagrade i postao klasik hrvatskog dokumentarnog filma.

Mariška je svirala i poučavala mlade do kraja svog života. Živjela je u središtu Koprivnice, a preminula je u 90. godini života u domu umirovljenika u Koprivnici.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.