Psihijatar Herman Vukušić na Facebooku objavljuje svojevrsne dnevničke zapise vezane u pandemiju. U najnovijem je kritizirao cijepljenje preko reda rektora zagrebačkog Sveučilišta Damira Borasa i šefa Hrvatske gospodarske komore Luke Burilovića. Objavu prenosimo u cijelosti.
Jučer mi je rađen CT pluća koji je pokazao kako mi je oštećeno preko 50 posto plućnog tkiva, uz omanji perikardijalni izljev. Ukratko, izvukao sam se kroz ušicu igle.
U svojem prvom korona dnevniku rekao sam da ja nisam “običan” korona pacijent jer imam višegodišnju kroničnu leukemiju (pod kontrolom, hvala Bogu!) i da kao takav spadam u rizičnu skupinu.
Cijelo vrijeme do odlaska na liječenje radio sam na Klinici za psihijatriju i psihološku medicinu na Rebru, vodio dnevnu bolnicu u kojoj su bili i mnogi pacijenti koji su preboljeli koronu. I nikada mi nije palo na pamet tražiti da se cijepim preko reda.
Ovo pišem u svjetlu ljigavih postupaka predsjednika HGK Luke Burilovića i rektora zagrebačkog Sveučilišta Damira Borasa i njegove bolje polovice koji su se cijepili preko reda. Od njihovih postupaka ljigavija su samo njihova objašnjenja.
Boras veli da se, eto, slučajno zatekao na Stomatološkom fakultetu kada se osoblje cijepilo, ostalo je par doza, pa “da se ne baci”. Po svojoj gluposti i amoralnosti jedino slično objašnjenje za ovakav nemoralni postupak javne osobe je ono “predsjednika” Zorana Milanovića da je išao u čuveni klub u Slavonskoj “da se hrana ne baci”.
Burilović (koji se u međuvremenu pokušava posuti pepelom za svoj grijeh) usudio se u svojem opravdanju pozvati na status hrvatskog ratnog vojnog invalida? Dragi moj predsjedniče HGK, s obzirom da ste javno iznijeli svoje dijagnoze, dopustite mi da Vam kao osoba koja se 30 godina bavi zdravljem hrvatskih branitelja kažem kako trenutno ima na tisuće HRVI-ja koji su prioritetniji za cijepljenje od Vas!
Sve ovo se dešava u trenutku dok državi prijeti opasna potcijepljenost zbog upitnih isporuka dogovorenih doza i kontroverzi oko nekih naručenih cjepiva, a masa starijih građana (uključujući i moje roditelje) živi u kućnom zatvoru već godinu dana. Stoga ovakovi amoralni postupci ne zaslužuju “istrage i očitovanja” (da, dragi Vili, ovo ide tebe) već automatske sankcije i ostavke na sve javne dužnosti!
Na koncu, ali nikako i najmanje važno, nije li sramotno (bez uvredljivih konotacija) da nam naš istočni susjed može biti uzor po pitanju javno-zdravstvene strategije cijepljenja nacije?
Gdje je sada ta Europa u koju se zaklinjemo, gdje su sada sve te naše diplomatske veze i vezice i “odlični odnosi” sa Europskom komisijom i njezinim čelnicima od kojih su neki tako prisni sa našim premijerom da ga pred kamerama štipkaju za guzu?
Novi sojevi korone su pred vratima i vrijeme je za državničko-diplomatsku ofenzivu u kojoj se mora misliti na zdravstvene interese hrvatskih građana bez kompromisa i sužanjskog odnosa prema Bruxellesu.
