Srbijanski kantautor, jedna od najvećih zvijezda bivše Jugoslavije i regije, Đorđe Balašević preminuo je u 68. godini života u Kliničkom centru Vojvodina.
Liječio se od komplikacija infekcije koronavirusom, prenijela je Radio-televizija Srbije. Hospitaliziran je prije tri dana s upalom pluća, prve informacije govorile su da se osjeća dobro te da se šali s liječnicima.
I hrvatski dio društvenih mreža preplavili su izrazi tuge za omiljenim pjevačem koji se ni u najizazovnijim vremenima nije kontaminirao nacionalizmom i potpirivanjem ratne histerije. Od samog početka nasrtaja JNA i srpske paravojske na Hrvatsku, zauzeo je pacifistički stav, iako su mu mnogi zamjerili (ali i oprostili) izjavu koju je dao o padu Vukovara 1991. za beogradski Nin. Ta će se izjava na desnom političkom spektru huškački i prigodno izvlačiti uoči njegovih dolazaka u Hrvatsku koja ga je uvijek dočekivala s ljubavlju i raširenih ruku.
Čak i prije samog početka rata, 1987. godine izveo je pjesmu “Samo da rata ne bude”. Jedan od stihova te pjesme kaže: “Samo da rata ne bude, ludila među ljudima, veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima i svakoj bajci naude, da rata ne bude!”.
Hrvatska tuguje
“Ta vijest me užasno pogodila. Nemam riječi jednostavno. Postoje neke smrti koje su apsurdne i nemoguće i ne možeš se pomiriti s njima. Osjećam se isto kao kada je Arsen umro”, rekao je za Nova.rs hrvatski glumac Rade Šerbedžija dodajući: “Bio je velik, veličanstven pjesnik. Božanstven pjesnik, koji nije samo pjevao svoje pjesme, nego je i pisao poeziju i knjige. Bio je mudrac. I uz sve to bio je veliki čovjek. Hrabar kada je trebalo biti hrabar. Rekao je NE ratu. Rekao je NE nasilju, i ovome treba odati svako priznanje i čast.”
“Bio je uz moju generaciju kad nam je bio najpotrebniji. Naučio nas je da ne mrzimo, da budemo hrabri, da se smijemo i kad je teško, da plačemo kad nam je potrebno, da se ponosimo našom ravnicom i našim Dunavom. Bio je glas razuma u vremenu koje je razum napustilo u potpunosti. Naučio nas je da devedesetima kažemo da konačno vise odjebu od nas. Pomogao nam je da ozdravimo nakon rata. Bio je dio moje male prognaničke ekipe uz svaku logorsku vatricu, svaki put kad bi netko uzeo gitaru u ruke. Neću prežaliti sto mu nisam imao priliku stisnuti ruku”, objavio je saborski zastupnik Bojan Glavašević.
“Nisam jugonostalgičar”
Iako je, nesumnjivo, bio dio sentimenta koje nas vežu uz bolji dio bivše države, o Jugoslaviji je Balašević govorio racionalno i za sebe je tvrdio da nije jugonostalgičar.
“Djeco, okanite se tih tema. Večeras je tu s nama Dino Rađa, velikan svjetskog sporta. Takve stvari vas trebaju veseliti, a ne Jugoslavija. Jugoslavija nije valjala, da je valjala ne bi se onako krvavo raspala. Mene zovu jugonostalgičarem, ali ja sam jugoplastičar, meni nedostaje Jugoplastika, meni samo nedostaju ta vremena, a ne ta država”, riječi su s kojima je popularni Novosađanin 2018. godine na koncertu u Splitu odbio pjevati “Računajte na nas”.
Balašević je rođen je 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu. Njegovi su se do rata 1941. godine prezivali Balašev, kada je njegov djed promijenio prezime u Balašević.
Umjesto geografije – glazba
Završio je gimnaziju u Novom Sadu 1972. godine, studirao je zemljopis na novosadskom Prirodno – matematičkom fakultetu koji nije završio, već se posvetio glazbi. Naime, 1977. priključio se grupi “Žetva” iz Novog Sada i s njima snimio singl “U razdeljak te ljubim” koji je postao jako uspješan i prodan u čak 180.000 primjeraka.
1979. godine osvojio je prvo mjesto na Splitskom festivalu s pjesmom “Panonski mornar” i tada zapravo počinje Balaševićevo razdoblje. Sa skupinom “Rani mraz” izveo je dvije iznimno popularne pjesme “Priča o Vasi Ladačkom” i “Život je more”. 1982. godine napustio je Mraz i započeo solo karijeru. Izdao je 12 samostalnih studijskih albuma te još sedam kompilacija najvećih hitova.
