Uzgojite ludisiju, skromni dragulj među orhidejama

Nisu sve orhideje razmetljive i pomalo plastične. Postoje neke čija je ljepota u skromnosti cvijeta, bojama i šarama lista, opojnom mirisu ili skladu s prirodnim staništem.

Naime, čak i u Hrvatskoj raste više od stotinu autohtonih orhideja, no malo tko u tim kaćunima, gospinim papučicama, koraljušama i kruščikama nalazi sličnost s onima koje pronalazimo na policama cvjećarni ili trgovačkih centara.

Većina krupnocvjetnih komercijalnih orhideja su epifitne biljke, što znači da rastu na granama drveća pa tamo hvataju vlagu, hranjiva i svjetlo. Zbog toga ih ne uzgajamo u običnom supstratu za lončanice, već u mješavinama kore, mahovine ili kokosovih vlakana.

No postoji jedan dragulj među orhidejama lončanicama koji se može uzgajati u običnom supstratu i baš ga tako zovu – dragulj orhideja. Posebna, čak i u taksonomskom smislu, Ludisia discolor jedina je vrsta unutar roda Ludisia, a prirodna staništa nalazimo joj na jugu Kine, sjeveroistoku Indije, u Tajlandu, Vijetnamu, Filipinima, Indoneziji, Maleziji i Mianmaru.

Prirodno tamnozeleno do zagasito crveno i reflektirajuće sočno lišće (ovisno o varijetetu), prošarano je svjetlijim žilama. Dugo je 3 do 4 centimetra, ovalnog oblika. Stabljike su sočno zadebljane i polegnute. Brojne cvjetne stapke duge do 25 centimetara osute su delikatnim cvjetićima bijele boje, ponekad s natruhom ružičaste. Cvate u zimu i rano proljeće, cvat traje od dva do tri tjedna, ovisno o uvjetima, a biljka je za vrijeme cvatnje poprilično impresivna.

Prvi puta u literaturi je opisana davne 1818. godine kada joj je nadjenuto ime Goodyera discolor. Kasnije, 1825. godine, izbačena je iz roda Goodyera i samo za nju je stvoren novi rod Ludisia. Paralelno joj je nadjenuto još jedno ime Haemaria discolor. No 1970. godine zbrka je riješena pa je odlučeno da je botaničari trebaju zvati Ludisia. Ipak, u nekim vrtlarskim katalozima i danas ćete je pronaći pod njenim starim odbačenim imenima.

S obzirom na lakoću uzgoja i razmnožavanja, čudi činjenica da se ova ornamentna lončanica rijetko pronalazi izvan zbirki botaničkih znalaca. Oni koji su je uspjeli pribaviti, mogu se pripremiti na desetljeća redovite cvatnje i vanilijastog mirisa kojeg ludisija otpušta u povremenim valovima.

Supstrat

Iako nije “puzavac” grane ludisije priljubljuju se uz tlo pa široki i plići lonac valja napuniti dobro ocjeditom mješavinom za uzgoj lončanica s većim udjelom humusa. Ludisija je sjajna terarijska biljka, a neki je uzgajaju i u visećim loncima koje često potpuno prekrije izdancima.

Svjetlo

Na prirodnom staništu zaštićena je krošnjama drveća od izravne sunčeve svjetlosti. U stanu će sjajno uspijevati na istočnoj ili zapadnoj ekspoziciji, no valja imati na umu da joj žarko sunce može spržiti listove pa bi ju preko ljeta trebalo zaštiti. Od proljeća do jeseni možete ju izmjestiti na zaštićeni dio balkona.

Voda

Ova biljka zahtjeva redovito zalijevanje. Iako treba izbjegavati situacije u kojima je supstrat potpuno zasićen vlagom, ne valja ga ni potpuno zasušiti između zalijevanja. Biljka će cijeniti i redovito orošavanje.

Prihrana

Komercijalno gnojivo formulacije 20:20:20 idealno je za ludisiju. Gnojiti prema uputama proizvođača.

Razmnožavanje

Ovo je možda i najjednostavnija orhideja za razmnožavanje. Razmnožavajte reznicama koje ćete ožiliti u prozračnom i vlažnom supstratu, čaši s vodom ili navlaženom tresetu.