Jedna od najpoznatijih pandemijskih bolesti, kolera, pogađala je svijet sedam puta u posljednjih 200. godina. Prvi je put otkrivena u Indiji 1817. godine, a zadnji je put epidemija izbila u Jemenu 2016. godine.
Pojava kolere u Europi izazvala je bujanje teorija urote koje su navlas iste onima koje danas čitamo na društvenim mrežama o koronavirusu. Naime, u svojem drugom pandemijskom valu, kolera je 1831. ušla na područje Ujedinjenog Kraljevstva gdje je ubila više od 55.000 građana. 1832. godine došla je do Londona, a iste je godine poharala Pariz i Washington.
Kao i danas, i tada se prosvjedovalo protiv protuepidemijskih mjera. Povjesničarka Ruth Richardson je tako u svojoj knjizi Death, Dissection and the Destitute, objavljenoj 2001. godine, napisala: “Zbog kolere su tijekom proljeća i ljeta 1832. godine izbile brojne pobune i nemiri u mnogim većim gradovima. U ranim pobunama, ljudi su sumnjali u stvarno postojanje bolesti, vjerovali su da je riječ o izmišljotini vladajućih osmišljenoj kako bi se siromašne natjeralo u bolnice da bi ih se žive iskorištavalo za eksperimente, mrtve za obdukcije ili kako bi se smanjila populacija ljudi.”
O raspoloženju javnosti i nepovjerenju u tadašnji “stožer”, svjedoče i karikature koje se izruguju Londonskom odboru za zdravlje. “Kolera je zarazna za sve, ali ne i liječnike!” “Moramo je (ženu koja se žali na bolove) odvesti u bolnicu za koleru, platit će nam liječnici.” “Bolest je opasna samo za glupe žene i djecu.” To su samo neke od izjava s ilustracija koje su se te 1832. godine izrugivale s epidemijom kolere koja je prikazivana kao strašilo u plavom odijelu.
Štoviše, i tada su se postojanju bolesti i protuepidemijskim mjerama opirali poduzetnici kojima su protuepidemijske mjere ugrožavale posao i profit. Dokazuje to publikacija Eyewitness – The North East in the Early Nineteenth Century iz 1968. godine, a koju je sastavio povjesničar Edwin Miller.
Tako je 12. studenog 1831. godine Sunderland Herald objavio članak u kojem stoji da je na sastanku brodograditelja, trgovaca i ostalih građana Sunderlanda zaključeno, a na temelju dostupnih izvješća, da je zapravo javno zdravlje bolje od uobičajenog u to doba godine. Nadalje, poduzetnici pišu kako je stvorena nepotrebna halabuka oko bolesti koja nije, smatraju, ni kolera, ni stranog porijekla.
“Nekoliko smrtnih slučajeva koji su se proteklih šest tjedana dogodili u gradu, brojčano su manji od uobičajenog broja smrti i posljedica su ‘običnih crijevnih boljetica’ koje ujesen posjećuju svaki grad u Kraljevstvu, a pojačane su lošom higijenom”, prenosi tadašnji tisak riječi poduzetnika.
Baš kao što koronaskeptici na temelju parcijalnih podataka pokušavaju negirati broj smrti od koronavirusa te ih pripisuju drugim bolestima, ponajviše “običnoj sezonskoj gripi”.
Žrtva kolere iz Sunderlanda (litografija, 1832.)
