Aktivno starenje
Sad kad više ništa drugo ne možete, hodajte i krećite se
Hodanje je jednostavno, nije zahtjevno i nema uobičajene barijere koje se mogu susresti kod drugih aktivnosti poput nedostatka vremena, sposobnosti i vještina.
Na kavu u omiljeni kafić još neko vrijeme nećemo moći, kao ni na neko veće druženje s prijateljima i rodbinom. Ove su godine, čini se, propali i svi planovi za putovanja, a ni odlazak u kazalište, kino ili na koncert nisu baš niti izgledni, a niti preporučljivi. Pa što da onda radimo? Dobra vijest je da još uvijek možemo upravo ono što svi stručnjaci najviše preporučuju: možemo se kretati.
Uznemiruje podatak da je tjelesna neaktivnost drugi najznačajniji rizični faktor prerane smrti, a problem je postao naročito izražen u posljednjih pedesetak godina. Sjedilački način života ima izrazito negativan učinak na zdravlje te se povezuje rastućim rizikom za dijabetes, kardiovaskularne bolesti i za smrt bilo kojeg uzroka, objavljeno je u publikaciji Diabetologia 2012. godine.
Do sličnih zaključaka došlo se i nakon jedne od najdugotrajnijih studija na tu temu pod vodstvom dr. Pera Ladenvalla s Odjela molekularne i kliničke medicine na Sveučilištu u Göteborgu u Švedskoj, a čiji su rezultati objavljeni u European Journal of Preventive Cardiology.
Znanstveni tim istraživao je razinu tjelesne aktivnosti i njen učinak na životni vijek tijekom gotovo 50 godina te su došli do zaključka da su niske aerobne sposobnosti bile povezane s rastućim rizikom od smrti. Dakle, brinemo li o svojem zdravlju, kretanje je nužno. No, važno je i kakvo je to kretanje.
Krećite se onako kako najviše volite
Doktor Hrvoje Handl, psihijatar iz bolnice Sveti Ivan i voditelj programa PUT (‘Promjena unutarnje težine’) kaže kako je jako bitno pronaći onaj oblik kretanja koji nam odgovara i u kojem uživamo. Naime, ako nam kretanje predstavlja poteškoću i u njemu ne uživamo, već se prisiljavamo kretati kako bismo, na primjer, izgubili višak kilograma, onda nam to kretanje neće donijeti onoliko dobrobiti koliko bi nam donijelo kretanje s voljom, željom i ljubavlju.
Jako je, stoga, važno, kaže doktor Handl, pronaći onaj oblik kretanja koji nam odgovara i koji nam pričinjava zadovoljstvo jer što god radimo na silu, neće nam donijeti željene rezultate već će samo povećati našu frustraciju. Puno je bolje, kaže, umjesto da se prisiljavamo vježbati u teretani, a to zapravo ne volimo, otići s prijateljima na planinarenje i tako se dobro zabaviti, a usput i dobro razgibati. Upravo takvo, intuitivno kretanje dio je i programa PUT.
“Mi s pacijentima radimo i tjelesno na način na koji je sugerirala i Linda Bacon u svojoj knjizi ‘Zdravlje u svakoj veličini”, a koji smo mi nazvali intuitivno vježbanje. Naime, poznata je stvar da ako se volite kretati na određeni način, onda ćete se tako i kretati. Ali ako vas trener nagovori da trčite pet kilometara, a to ne volite, onda to sigurno nećete raditi. Mi pokušavamo preko tog intuitivnog vježbanja ljudima dati osnove da sami otkriju u sebi što je ono što oni vole raditi i kako vole pokretati svoje tijelo. Da uživaju u kretanju”, kaže doktor Handl.
Nordijsko hodanje je sve popularnije
Svoj intuitivni način kretanja odavno je pronašla gospođa Marija (82) iz Zagreba. Za nju je to hodanje. “Uvijek sam se nečim bavila i kretanje mi je prirodno i potrebno. Dugo sam bila planinarka, skijala sam i slično”, kaže gospođa Marija koja u posljednje vrijeme kondiciju i razgibanost stječe nordijskim hodanjem. Ta je disciplina u posljednje vrijeme u velikom uzletu i ima sve više poklonika. Nordijsko je hodanje nastalo kao suhi trening skijaškog trčanja, no ubrzo je steklo i poklonike u široj populaciji.
To ne treba nimalo čuditi jer takav oblik hodanja pokreće gotovo sve glavne skupine mišića u tijelu za što su zalužni štapovi koji se pri hodanju koriste. Kako nam je pojasnio Krešimir Ritz, instruktor nordijskog hodanja pri Hrvatskom savezu nordijskog hodanja, pravilna upotreba štapova znači i veću brzinu hodanja te aktiviranje gornjeg dijela tijela te mišića ramena, ruku i trupa. Osim toga, nordijsko je hodanje lako i za početnike, a nisu potrebna niti velika ulaganja s obzirom da vam je nužna tek udobna obuća i štapovi za nordijsko hodanje čija cijena nije previsoka.
I Hrvatski zavod za javno zdravstvo provodi Nacionalni program promicanja zdravlja “Živjeti zdravo” u suradnji s mrežom županijskih zavoda za javno zdravstvo. Temeljem toga nastao je projekt „”Živjeti zdravo” koji je sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda i trajat će od 2016. – 2022. godine.
Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, Gradski ured za zdravstvo Grada Zagreba i Hrvatski zavod za javno zdravstvo provode kontinuirane javnozdravstvene akcije pod nazivom “Hodanjem do zdravlja”. Kako kažu, cilj im je u program uključiti prije svega one koji su posljednjih godina tjelesno neaktivni, da u svoj život uvedu redovito hodanje te tako učine veliki korak prema očuvanju i unaprjeđenju vlastitog zdravlja.
Zajedničke akcije hodanja održavale su se čitav mjesec prosinac, a još jedan susret hodača-rekreativaca zakazan je za nedjelju, 20. prosinca, s početkom u 10:00 na južnoj strani Savskog nasipa kod Mosta slobode.
Kako ističu iz HZJZ-a, hodanje je jednostavno, nije zahtjevno i nema uobičajene barijere koje se mogu susresti kod drugih aktivnosti poput nedostatka vremena, sposobnosti i vještina. Stoga bi hodanje trebalo “uključiti u svakodnevni život, po mogućnosti u prirodi, na svježem zraku kako bi se smanjio rizik od razvoja bolesti te održalo i poboljšalo zdravlje”, kaže Ana Puljak, dr. med., voditeljica Odjela za promicanje zdravlja HZJZ-a.
Noge kao prijevozno sredstvo
Baš to uključivanje hodanja u svakodnevni život, uspjelo je gospođi Meliti (57) iz Zagreba koja je nedostatak vremena, ali i volje za nekom strukturiranijom i obaveznijom rekreacijom, nadomjestila malim trikom. Naime, ona je korištenje prijevoznih sredstava jednostavno zamijenila hodanjem.
“Evo to već traje skoro dvije godine. Sve je bila samo stvar odluke”, kaže nam Melita i opisuje kako je svakodnevno hodanje od po nekoliko kilometara ubacila u rutinu, a da to praktički nije ni osjetila.
“Početkom 2019. godine odlučila sam da nešto doista moram napraviti sama sa sobom i da se moram početi više kretati jer su me počelu mučiti problemi s kralježnicom, a ni kondicija mi nije bila neka. Uspuhala bih se dok bi došla do drugog kata na kojem živim”, kaže Melita i otkriva da joj je pomisao na odlazak u teretanu ili na kakvo organizirano vježbanje bila odbojna.
“Nemam baš za to vremena, a ni volje, moram priznati. No onda sam odlučila spojiti ugodno s korisnim i jednostavno počela hodati na posao i s posla”, kaže Melita i otkriva da tko dnevno propješači i do 10 kilometara.
“Auto sam parkirala ispred kuće i zaboravila na njega. Ustanem malo ranije jer mi do posla treba oko pola sata ili 40 minuta. No kad se uračunaju sve one jutarnje i popodnevne gužve i traženje parkinga, to hodanje do posla mi i ne oduzme puno više vremena. S vremenom mi je to prešlo u naviku pa sam auto ostavljala kod kuće i kad sam išla na plac ili obavljati neke stvari po gradu. Naravno, za neke veće nabavke ili udaljenije relacije i dalje koristim auto ili tramvaj, ali mi se više ne događa da autom idem u lokalnu trgovinu po kruh i mlijeko – a to sam prije radila”, kaže Melita.
Na prve rezultate nije trebalo dugo čekati. “Već nakon par dana osjetila sam promjenu, a nakon par tjedana imala sam značajno više energije, nisu me više boljele ni noge, a ni kičma. Ovako kako ja hodam, mogu zaista svi. To konstantno sjedenje će nam svima doći glave. Stvarno se čovjek treba malo pokrenuti”, kaže Melita.