Ima li stanica abortiranog fetusa u cjepivima protiv koronavirusa?

Iako se činilo da će dostupnost informacija koju donosi internet učiniti korak naprijed u ljudskom razvoju, malo je tko računao da će se dogoditi suprotno – ponajviše zahvaljujući nedostatnom znanju za interpretaciju dostupnih podataka.

Upravo je zbog toga na jednoj djelomice točnoj informaciji izniknula ogromna teorija urote koja predstavlja značajan javnozdravstveni problem kada je riječ o procjepljivanju stanovništva.

Problemu je u Hrvatskoj pridonijeo dominikanac i studentski kapelan Riječke nadbiskupije Ivan Dominik Iličić, kojeg na Facebooku prati oko 73 tisuće ljudi. U vrlo gledanom videu ustvrdio je da se u slučaju cijepljenja protiv koronavirusa “radi o genskoj terapiji, o messenger RNA šifri koja će ući u naše stanice”. “Mnogi znanstvenici upozoravaju da je vrlo opasno primiti takvo cjepivo i nadam se da nećemo srljati kao guske u maglu, dok se ono temeljito ne ispita”, poručio je Iličić koji nadalje tvrdi da se neka cjepiva rade na osnovi stanica abortirane djece, što je, kaže sramotno.

Tvrdnju da cjepiva protiv koronavirusa sadrže stanice pobačenih fetusa do sada su demantirali brojni stručnjaci, a komentirali su je i vjerski poglavari. Demantirana je i dezinformacija da će cjepivo protiv koronavirusa promijeniti “genetski kod” cijepljenih.

Koriste li se stanice fetusa u proizvodnji cjepiva?

Ponekad da, ali ne u slučaju cjepiva protiv koronavirusa. Naime, virusi su zarazne čestice koje znanstvenici stavljaju na granicu između živog i neživog svijeta. Za njih kažu da se ne razmnažaju, već se repliciraju ili umnažaju. A da bi se umnažali, trebaju domaćina – živu stanicu.

Upravo se zbog toga virusi za potrebe proizvodnje cjepiva uzgajaju u živim stanicama. Recimo, virus gripe umnaža se u kokošjim jajima, dok se virusi rubeole, vodenih kozica, ospica ili bjesnoće moraju replicirati u ljudskim stanicama koje nazivamo staničnim linijama.

Iako te stanične linije vuku porijeklo iz pobačenih fetusa, to ne znači da se radi o fetalnim tkivima. Jedna od najpoznatijih staničnih linija jest HEK293. Njena priča počinje 1973. godine kada je nizozemski biolog Alex Van der Eb izdvojio i razmnožio stanice iz bubrega pobačenog fetusa. Kasnije su te stanice dodatno genetski modificirane, što je promijenilo njihov metabolizam i ponašanje, postalo ih je lakše razmnožavati pri čemu su iznimno pogodne za brojna istraživanja.

Bio je to 293. eksperiment na tim stanicama pa je linija nazvana HEK293. Od tada se koristi u istraživanjima karcinoma, proizvodnji cjepiva, ispitivanju lijekova te im ljudski rod velikim dijelom duguje dugovječnost i zdravlje.

U proizvodnji cjepiva stanične linije mogu se koristiti na tri načina; razvojno kako bi se utvrdilo ono što djeluje; potvrdno, kako bi se potvrdila djelotvornost; proizvodno, kako bi se proizvelo cjepivo.

Ima li u cjepivu protiv koronavirusa stanica fetusa?

Ne. Ali su na ovoj staničnoj liniji Moderna i Pfizer ispitali djelotvornost cjepiva protiv koronavirusa. No kako se za njihova cjepiva ne koristi virus, već se kemijskom sintezom u laboratoriju replicira samo glasnička RNA (mRNA), u proizvodnji samog cjepiva ne koristi se stanična linija HEK293.

Valja znati da ni u cjepivu koje se proizvodi od virusa uzgojenih u humanim staničnim linijama nema zaostalih stanica. “Bilo kakvi ostaci DNA iz tih fetalnih embrionalnih stanica uništavaju se tretiranjem s posebnim kemikalijama. Zbog toga u konačnom cjepivu mogu postojati gotovo nemjerljive količine (radi se u trilijuntim dijelovima grama) ljudske fragmentirane DNA iz tih fetalnih embrionalnih stanica. Da ne postoji mogućnost da se takvi mali fragmenti ljudske DNA ugrade u naše kromosome nakon što se cjepiva ušpricaju u ljude dokazano je brojnim eksperimentima”, objasnio je jednostavnim rječnikom Igor Štagljar, profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu.

Što je to mRNA?

Glasnička RNA (mRNK ili mRNA) je molekula ribonukleinske kiseline. Od ukupne stanične RNA, 1-2 posto otpada na mRNA. Njena funkcija je povezati “centralu” i “tvornicu” unutar stanice. Ukratko, ona prenosi genetske informacije iz jezgre u citoplazmu. Prema toj informaciji na ribosomima nastaju nove bjelančevine.

Može li mRNA iz cjepiva promijeniti naš “genetski kod”?

Ne. mRNA se ne ugrađuje u DNA te nema nikakve opasnosti da se iniciranjem mRNA promijeni ljudski genom. mRNA se u clučaju cjepiva protiv koronavirusa prevodi (translacija) u protein, u ovom slučaju protein šiljka (engl. spike protein) SARS-CoV-2 koji će prevariti organizam na način da će tijelo pomisliti da ga je napao cijeli živi virus, zbog čega će početi proizvodnju antitijela koja će nas zaštiti od stvarne infekcije.

Neki katolički svećenici kažu da se ne bismo trebali cijepiti. Što kaže papa Franjo?

Čak i kada bi se radilo o cjepivu za koje je bilo potrebno umnožiti virus u kulturi stanica izuzetih iz abortiranog fetusa, a što ovdje nije slučaj, to bi prema papi Franji bilo dopustivo. Pojašnjenje koje je stiglo iz Vatikana navodi kako je davanje moralnog legitimiteta uporabi takvog cjepiva temeljeno na načelu “različitih stupnjeva odgovornosti za suradnju u zlu”.

Zato što je pandemijska opasnost stvarna, smatra Kongregacija za nauk vjere, cjepiva se mogu koristiti “sukladno savjesti i uz spoznaju da to ne predstavlja sudjelovanje u pobačaju iz kojega potječu stanice korištene za proizvodnju cjepiva.”

U nedostatku sigurnog cjepiva koje potječe iz drugih izvora, “moralno je prihvatljivo primiti cjepivo za COVID-19 u kojemu su tijekom istraživanja i proizvodnje korištene stanice pobačenih fetusa”, smatra Vatikan.

Što točno sadrži Pfizerovo cjepivo protiv koronavirusa?

Sastav cjepiva nikada nije bio tajan i popratnu dokumentaciju vrlo je lako pronaći na mjestu na kojem se nalaze dokumenti svih lijekova na hrvatskom tržištu – na stranicama Hrvatske agencija za lijekove i medicinske proizvode.

Jedna doza (0,3 ml) sadrži 30 mikrograma mRNA cjepiva (u lipidnim nanočesticama) protiv bolesti COVID-19. U cjepivu se još nalaze ((4-hidroksibutil)azanediil)bis(heksan-6,1-diil)bis(2-heksildekanoat) (ALC-0315), 2-[(polietilenglikol)-2000]-N,N-ditetradecilacetamid (ALC-0159), 1,2- distearoil-sn-glicero-3-fosfokolin (DSPC), kolesterol, kalijev klorid, kalijev dihidrogenfosfat, natrijev klorid, natrijev hidrogenfosfat dihidrat, saharoza i voda za injekcije