Ono čemu smo se još donedavno čudili gledajući snimke s Dalekog istoka, sada je zbog tog nesretnog koronavirusa posve uobičajeno i kad nas: maske su na svakom licu i nose se u svim prilikama.
Kako bi ih učinili prihvatljivijima – ili bar manje odbojnima – neki maske pokušavaju pretvoriti i u modni dodatak, pa tako osim onih običnih kirurških, sada već često na ulicama naših gradova možemo vidjeti i maske u raznim bojama, usklađene s odjećom, pa čak i one sa šljokicama i raznim drugim ukrasima.
Iako su nužne kako bismo se zaštitili od bolesti Covid-19, maske ljudima baš i nisu drage i svi s nestrpljenjem čekaju trenutak kad ćemo ih moći odbaciti. No, dok većini populacije maske predstavljaju tek usputnu smetnju, za gluhe i nagluhe osobe one su ozbiljan komunikacijski problem zbog kojega imaju velikih problema u prenošenju ili razumijevanju poruke. Naime, gluhe i nagluhe osobe u razgovoru, uz korištenje hrvatskog znakovnog jezika se često oslanjaju na čitanje s usana i mimiku lica kako bi razumjele sugovornika, no zbog maski je to vrlo teško s obzirom da one pokrivaju pola lica i time značajno otežavaju komunikaciju.
Dopušteno je skinuti masku
“Kod osoba s oštećenjem sluha maske su veliki problem. Ne kad oni sami nose maske, već kad ih nose osobe koje s njima razgovaraju. Zato i prema preporukama HZJZ-a osobe s oštećenjem sluha, prevoditelji i oni koji komuniciraju s osobama s oštećenjem sluha, ne trebaju nositi masku u trenutku komunikacije. Znači, ako gluha osoba u nekom dućanu zamoli da se maska skine, to se može i smije napraviti. Tad je samo potrebno držati se preporučene udaljenosti da se smanji mogućnost zaraze koronavirusom”, kaže Zdravka Baštijan iz Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih.
Kako dalje pojašnjava, maske onemogućuju komunikaciju onim osobama koje koriste hrvatski znakovni jezik, ali i onima koje slabije čuju pa se oslanjaju na čitanje s usana. No, čak i kad osoba čuje, maska otežava komunikaciju jer je glas prigušen pa u razumijevanju znaju imati poteškoća čak i oni koji sa sluhom inače nemaju problema.
Zdravka Baštijan upozorava i na pogrešku koja se vrlo često radi, a ta je da se gluhe osobe naziva gluhonijemima: “To je posve pogrešno i radi se, zapravo, o zastarjelom nazivu koji se više ne koristi. Naime, gluhe osobe nisu ujedno i nijeme. One imaju svoj glas kojim se koriste, neke više, a neke manje uspješno, ovisno o tome koliko su rehabilitirane. Tako da bi se za osobe s oštećenjem sluha trebalo reći da su to gluhe ili nagluhe osobe, a kad im se kaže da su gluhonijemi, oni to doživljavaju i kao uvredu jer oni nisu nijemi, već samo ne čuju.”
Problem je i pleksiglas
Osobe koje koriste hrvatski znakovni jezik, osim pokreta ruku, u razumijevanju oslanjaju se i na mimiku lica i čitanje s usana, a koje im opet zbog maske nije vidljivo.
Kako i stoji u Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj, znakovi, odnosno riječi u znakovnom jeziku nastaju istodobnim emitiranjem lingvističkih informacija s više izvora, odnosno djelovanjem šaka, ruku, trupa, glave i lica, a tako producirani jezični signali prilagođeni su vizuospacijalnom modalitetu komunikacije.
No, Zdravka Baštijan upozorava na još nešto: “Pitanje je i zna li sugovornik dobro koristiti hrvatski znakovni jezik ili je mimika lica ključna za razumijevanje. Također, kod nagluhih osoba problem zna stvarati i pleksiglas koji je postavljen u skoro svim trgovinama koji također može biti prepreka zvuku.”
Postoje situacije u kojima su sugovornici gluhih pristupačni i tijekom komunikacije skinu masku, no bilo je i slučajeva kad su ljudi odbili skinuti masku jer su smatrali da time krše preporuku HZJZ-a. No, naglašava Baštijan, HZJZ je napravio tu iznimku i propisao da kad je u pitanju komunikacije s gluhom ili nagluhom osobom, maske se smiju skinuti tijekom samog razgovora, samo je tada važno paziti na razdaljinu.
Doista, na stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo stoji da su osobe koje su izuzete od obveze nošenja maski osobe koje trebaju prenijeti informaciju osobi s oštećenim sluhom, uključujući prevoditelje za gluhoslijepe osobe i druge osobe u pratnji, u situaciji kada poruku osobi s oštećenim sluhom ne mogu napisati ili prenijeti znakovnim jezikom, već isključivo čitanjem s lica i usana te same osobe s oštećenim sluhom u situacijama u kojima maska onemogućuje učinkovitu komunikaciju i primjereno razumijevanje prenesene poruke.
Dobri primjeri
Tijekom ove pandemije, dakle gotovo čitavu 2020. godinu, bilo je dosta situacija u kojima su osobe s oštećenjem sluha zbog maski i raznih pregrada imale problema u komunikaciji, no srećom, takvi su problemi brzo bili riješeni.
“Naša kolegica ispričala nam je da je imala upravo takvu situaciju u trgovini. Prodavačica je imala masku i bila iza pleksiglasa. No, kad joj je ova objasnila da je gluha, prodavačica je bila vrlo susretljiva i skinula je masku tako da joj se vide usta i da mogu komunicirati. Problem je tako vrlo jednostavno bio riješen”, kaže Baštijan.
“Imamo i jedan primjer iz banke kad je gluha osoba došla na šalter i zamolila djelatnicu da skine masku. Ova je na početku bila malo zbunjena, no onda je došao voditelj poslovnice i rekao djelatnici – jer je to očito negdje čuo – da slobodno skine masku jer je to osobama s oštećenjem sluha važno zbog komunikacije. Tad je djelatnica skinula masku i sve je bilo u redu. Ima dosta različitih, primjera, ali, evo, tu su dva dobra primjera iz kojih je vidljivo da se sve može lako dogovoriti ako su ljudi dobronamjerni i pristupačni”, kaže Baštijan.
No, što ako netko ne želi skinuti masku jer se, recimo, boji da se ne zarazi jer pripada nekoj od posebno ugroženih skupina? Ima i takvih slučajeva, kaže Zdravka Baštijan, no i za to ima lijeka.
“U takvim slučajevima se neka jednostavna poruka može napisati na papir ili na mobitel. No, tu treba znati da su gluhe osobe, pogotovo one koje su rođene gluhe – mi ih zovemo prave gluhe osobe – često agramatične jer hrvatski znakovni jezik ima svoju gramatiku različitu od hrvatskog govornog jezika. Znači, ako će se već nešto i pisati na papir ili na mobitel, neka to budu što jednostavnije i kratke rečenice”, kaže Baštijan.
Naglasimo na kraju kako je komunikacija apsolutna nužnost, a podrška osobama s oštećenjem sluha u tom smislu, regulirana je i zakonom koji kaže: Osobe s oštećenjem sluha imaju pravo služiti se svim oblicima sustava komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba, odnosno svim oblicima podrške u vidu komunikacijskog posrednika u svim životnim situacijama i pred tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama s javnim ovlastima kada bi gluhoća i gluhosljepoća bile prepreke za izjednačavanje mogućnosti pristupa socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju te omogućavanju ravnopravnog ostvarivanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Hrvatski savez gluhih i nagluhih je neprofitna, nevladina, nacionalna organizacija gluhih i nagluhih osoba koja preko svoje 23 članice djeluje na cijelom području Republike Hrvatske, te skrbi za oko 13 000 članova. Savez je osnovan daleke 1921. godine u Zagrebu što ga čini najstarijom organizacijom osoba s invaliditetom u Hrvatskoj.
Cilj djelovanja Saveza je prevladavanje komunikacijskih teškoća uzrokovanih gluhoćom koje se očituju u nepovoljnom socijalnom i kulturološkom položaju gluhih i nagluhih građana. Savez usklađuje i usmjerava djelatnosti i suradnju udruga članica, te predlaže i organizira akcije od zajedničkog interesa za što potpuniju socijalnu zaštitu osoba oštećena sluha.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”
