Treba li sve građane testirati na koronavirus?

Nakon Luksemburga i Slovačke sada i Austrija planira masovno testiranje na koronu. Je li to rješenje i za Njemačku? I zašto stručnjaci smatraju da treba prvenstveno testirati osobe bez simptoma? Pitanja su to na koje odgovore donosi Deutsche Welle.

Jedan potpuno normalan Božić u krugu najdražih – zar to ne bi bilo lijepo?! Kako bi se austrijski građani približili tom cilju, kancelar Sebastian Kurz želi, ako je moguće, sve stanovnike testirati na koronavirus.

Luksemburg i Slovačka već su to obavili i te zemlje su primjer Austriji. Što više testova, to veće šanse za otkrivanje zaraženih bez simptoma kojima se onda odmah može odrediti karantena. Zar to nije dobra ideja i za veće zemlje poput Francuske, Italije, Španjolske ili Njemačke?

Pitanje smisla

“Masovna testiranja u osnovi imaju smisla. Znamo da oko trećina zaraženih ne obolijeva, ali da širi virus”, kaže Matthias Orth, šef laboratorija u bolnici Marienhospital u Stuttgartu i predsjednik strukovnog Udruženja njemačkih laboratorijskih liječnika (BDL).

Svaki pacijent koji je bio primljen i liječen u njegovoj bolnici je, naravno, prvo testiran. “Upravo smo dobili rezultate jednog mladića koji bi trebalo biti operiran. On ima najveću količinu virusa u organizmu koju smo ikada izmjerili, a nema nikakve simptome”, kaže Orth. Takve osobe bi se pronašle masovnim testiranjem.

Pored pitanja o smislu, postavlja se i pitanje izvodivosti. Jer, ni Luksemburg sa svojih 630.000 stanovnika (dakle veličine Crne Gore), a ni Slovačka s 5,5 milijuna stanovnika ne mogu biti primjer za Njemačku ili neke druge zemlje s velikim brojem stanovnika.

“Više ne može!”

“Jednu malu zemlju poput Luksemburga je moguće snabdjeti brisovima i reagensima”, kaže Orth. Da bi masovno testiranje dalo pouzdanu sliku infekcije, ono bi se moralo provesti istovremeno širom zemlje. Ali, to bi zahtijevalo sve raspoložive kapacitete.

“Uzimanje brisa po osobi traje u prosjeku pet minuta. Tako da možete slobodno izračunati koliko bi to trajalo za 80 milijuna stanovnika”, kaže Orth. A mi smo izračunali. Sa sada raspoloživim kapacitetima to bi trajalo 53 tjedna, dakle više od godinu dana. U ovom trenutku njemački laboratoriji obrade milijun i pol testova tjedno. “600.000 Luksemburžana bismo bez ikakvih problema u Njemačkoj mogli testirati u roku od tjedan dana”, kaže Orth.

Da bi se kompletno njemačko stanovništvo testiralo u istom roku, bili bi potrebni 50 puta veći laboratorijski kapaciteti. “Mi već sada radimo u dvije smjene, a ponekad i u tri smjene u sedam dana”, kaže Orth. “Mogli bismo naše kapacitete povećati za deset do 20 posto, ali više ne.”

Dodatni problem koji otežava masovno testiranje je kronični nedostatak materijala za testiranje. “Proizvodnja neophodnih reagenasa već sada radi takoreći od jutra do sutra”, kaže Orth. Unatoč tome, i dalje nedostaje materijala u njemačkim laboratorijima.

Svi ti ograničavajući faktori masovno testiranje u Njemačkoj čine gotovo nemogućim. Osim toga, ograničeni resursi zahtijevaju i posebno promišljenu strategiju ispitivanja. Sa stajališta laboratorijskih liječnika, sadašnja praksa u Njemačkoj, da se prvenstveno testiraju osobe sa simptomima, ne daje baš ploda. “Ako imam obitelj u kojoj je otac zaražen virusom, a majka također ima simptome, onda nema potrebe testirati i majku”, kaže Orth. Jer, pozitivan test je skoro pa siguran i to bi bilo samo rasipanje resursa.

Odlučujući faktor za tijek infekcije je pronalaženje asimptomatičnih zaraženih osoba s velikom količinom virusa u organizmu. “Umjesto da se testiraju sa simptomima, fokus bi se morao prebaciti na one koji nemaju vidljive znakove bolesti”, smatra Orth.