Nema predaje
Stariji trebaju više vitamina D, a sve se više zna o njegovoj važnosti u borbi protiv korone
Vitamin D ima izuzetno mnogo bioloških funkcija u organizmu i djelovanja koja se još istražuju, no zna se da ima jako važnu ulogu u imunitetu i zaštiti od virusa.
Epidemija SARS-CoV2 je u punom jeku i novozaraženi u Hrvatskoj broje se u stotinama svakoga dana. Epidemiolozi su upozoravali da će se dolaskom lošijeg vremena stanje pogoršati i to se, kako vidimo, doista dogodilo. No kakve veze ima sunčano ili oblačno vrijeme s virusima? Čini se da ima i to puno. A sve je povezano s vitaminom D.
Za pojašnjenje smo zamolili magistricu nutricionizma Sandru Zugan koja nam je za početak objasnila što je uopće vitamin D.
Vitamin D je zapravo hormon
“Za razliku od drugih vitamina, vitamin D je zapravo hormon, samo što se u početku mislilo da je vitamin poput ostalih pa da ga tijelo ne može samo stvarati, nego se isključivo dobiva iz hrane. No ipak se pokazalo da je vitamin D zapravo hormon jer ga mi možemo sami stvoriti, no stvaramo ga isključivo pod utjecajem UVB sunčevih zraka. To je ujedno i glavni izvor vitamina D”, kaže Zugan.
Ako se izlažemo sunčevoj svjetlosti barem 15 minuta dnevno na način na suncu izložimo lice, vrat i podlaktice, vitamina D imat ćemo dovoljno. Problem je u tome što zimi većina ljudi, pogotovo oni koji su zaposleni pa ujutro odlaze na posao po mraku i navečer se vraćaju po mraku, uopće ne vidi sunčevu svjetlost pa tako ostaju i bez glavnog izvora vitamina D te se moraju u potpunosti osloniti na unos putem prehrane.
Ako nema sunca, vitamin D moramo unijeti putem hrane
“Glavni izvori vitamina D kroz prehranu su masna riba, mliječni proizvodi i jaja te, od biljnog porijekla, margarin i gljive. No i tu je zanimljivo da su gljive koje uberemo vani u šumi, bogatije vitaminom D jer su bile na suncu, za razliku od onih uzgojenih u zatvorenom. Zato neki proizvođači gljiva izlažu svoje gljive UV zračenju. Tako bi i vegani koji jedu gljive, također morali uzimati vitamin D zato što sama kupljena gljiva, za koju ne znamo je li bila izložena UV zračenju ili ne, nije dostatan izvor vitamina D, pogotovo u zimskim mjesecima”, objašnjava nutricionistica Zugan i dodaje da je danas puno hrane obogaćeno vitaminom D što se naziva funkcionalnom hranom.
“Imamo jogurte obogaćene vitaminom D, žitarice, sokove… Vitamin D iz takve hrane se odlično apsorbira u organizmu. Također, vitamin D se jako dobro apsorbira iz ulja zbog čega je riblje ulje odličan izvor vitamina D. Iz te funkcionalne hrane obogaćene vitaminom D, apsorbira se čak do 90 posto, a nešto se manje – oko 60 posto – apsorbira iz mesa i iznutrica. Sve u svemu, između 70 i 100 posto vitamina D apsorbiramo iz hrane što je dobar postotak”, kaže Zugan.
Stariji trebaju više vitamina D
Preporučena dnevna doza vitamina D, kaže nutricionistica Zugan, ovisi i o dobi čovjeka.
“Po preporučenoj dnevnoj dozi, organizam bi od prve godine života do sedamdesete, bez obzira je li riječ o muškarcu ili ženi, trebao dobiti 15 mikrograma vitamina D i to je točno onoliko koliko nastaje ako smo se 15 minuta sunčali. No ako se uopće nismo izlagali suncu, onda bismo trebali unijeti tih čitavih 15 mikrograma putem hrane. Ta vrijednost raste kad je riječ o starijim ljudima, od 70 godina naviše. Oni trebaju 20 mikrograma vitamina D dnevno.”
Ono što može zbunjivati su oznake na suplementima ili na funkcionalnoj hrani gdje količina vitamina D nije izražena u mikrogramima već oznakom IU. Magistra Zugan nam je pojasnila o čemu se radi.
“Često ćete na tim suplementima naći da piše IU – to je internacionalna jedinica (eng. international unit). Kako se to računa? 15 mikrograma pomnožite s 40 i znat ćete koliko je to internacionalnih jedinica vitamina D. Te internacionalne jedinice su kao oznaka puno češće na suplementima koje ćete kupiti u trgovini. Dakle, dnevno je potrebno 15 mikrograma vitamina D, što pomnožimo s 40 te tako dobijemo 600 internacionalnih jedinica što je vrijednost koja je najčešće izražena na pakiranjima. Djedovi i bake trebaju 20 mikrograma, što je 800 IU, dok dojenčad do prve godine života treba 400 IU.”
Vitamin D regulira imunitet
Vitamin D ima izuzetno mnogo bioloških funkcija u organizmu i djelovanja koja se još istražuju, no zna se da ima jako važnu ulogu u imunitetu i zaštiti od virusa, pojašnjava nadalje nutricionistica Zugan.
“Vitamin D je, između ostalog, i imunomodulator. Malo je nezgodno govoriti o jačanju imuniteta, bolje bi bilo reći da vitamin D ima imunomodulacijsko djelovanje. Naime, imunitet mora biti optimalan, a ne smije biti prejak kako ne bi došlo do alergijskih reakcija ili do autoimunih bolesti gdje imunološki sustav napada vlastite stanice. Kad imamo imunološku reakciju, mi prvo moramo napasti taj virus ili bakteriju, prvo moramo stvoriti upalu koja će blokirati taj virus ili bakteriju, ali potom moramo ublažiti tu upalu kako ne bi došlo do daljnje razgradnje zdravog tkiva. Znači moramo imati tu ravnotežu između te prvotne reakcije i kasnijeg ublažavanja upale kako tijelo ne bi naštetilo samo sebi. Zato govorimo o vitaminu D kao o imunomodulatornoj tvari jer kad ga ima premalo, naš imunitet je kao u stand by statusu. Slikovito rečeno, tad virus prođe, a stražar spava. S druge strane, vitamin D se pokazao nužnim za ublažavanje hiperaktivne imunološke reakcije i da ta reakcija bude onakvom kakvom bi trebala biti – da ne bude prenagla i prerazorna za zdrava tkiva”, kaže Zugan.
Kod autoimunih bolesti kože, vitamin D se pokazao nužnim kao dodatak terapiji, bilo da je riječ o dermatitisu, seboreji, psorijazi… S druge stane, pokazalo se da iako mi vitamin D prvenstveno vežemo za zdravlje kostiju, jer regulira apsorpciju kalcija, on je povezan i s kardiovaskularnim sustavom. Konkretno, pokazalo se da ljudi koji imaju visoki krvni tlak, puno teže reguliraju vrijednost krvnog tlaka ako su u deficitu vitamina D, pojašnjava magistra Zugan.
“Postoji vitamin D koji se naziva kolekalciferol i koji je životinjskog porijekla, a negdje ćemo vidjeti i da piše ergokalciferol, što znači da je taj vitamin D biljnog porijekla. Recimo, gljiva sadrži ergokalciferol, dok mliječna mast sadrži kolekalciferol. Evo jednog primjera: žučni mjehur je važan jer izlučuje žučne soli nužne u probavi vitamina D iz hrane, a vitamin D je topljiv u masti i on se najbolje apsorbira iz masti. Ljudi koji nemaju žučni mjehur, pa izlučuju manje žučnih soli u crijevo, trebali bi uzimati vitamin D koji se zove 25-hidroksikolekalciferol”, pojašnjava Zugan i dodaje da je uneseni vitamin D potrebno aktivirati.
“Običan vitamin D koji ste uzeli s hranom, on se mora aktivirati. Taj vitamin D dolazi u jetra i ondje ga enzimi dodaju tu jednu OH skupinu – hidroksilna skupina – i on je tad malo aktivniji. No da bi bio u potpunosti aktivan, mora ići u bubreg gdje mu dodajemo još jednu OH skupinu. Tad se naziva 1,25-dihidroksikolekalciferol. I to je aktivni oblik vitamina D koji će imati sva ta biološka djelovanja.”
Kako znati da nam nedostaje vitamina D?
Vitamin D, kako smo rekli, ponajprije vežemo uz zdravlje kostiju, no kako ne idemo baš često na kontrolu gustoće kostiju, manjak ovog važnog vitamina možemo primijetiti i na druge načine.
“Nedostaje li nam vitamina D, prvo što možemo primijetiti je padanje funkcije imuniteta, odnosno da će nam se pogoršati stanje kože ili ćemo biti skloniji infekcijama, češće ćemo biti bolesni i hvatat ćemo svaku virozu – što pogotovo u ovo vrijeme nije zgodno. Promjene na kostima nećemo primijetiti baš tako brzo. No kako bi stvarno doznali razinu vitamina D, najbolje je napraviti krvne pretrage i vidjeti koja nam je vrijednost vitamina D pa će nam liječnik moći preporučiti je li potrebna suplementacija ili je dovoljno ono što dobijemo iz hrane. To znači bar dva puta tjedno jesti plavu ribu, svaki dan neki mliječni proizvod, šest do sedam jaja tjedno… No tek po nalazima krvi znat ćemo je li suplementacija dovoljna i koliko je još treba”, zaključuje magistrica Zugan.