‘Puno mi znači da barem povremeno mogu doći’ Tko sve ima pravo na pučku kuhinju?

Bliži se 11 sati i pred pučkom kuhinjom u Branimirovoj ulici u Zagrebu počeli su se okupljati korisnici. Sjede na klupama i čekaju da se otvore vrata Dobrog doma, ustanove koju je osnovao Grad Zagreb i  bez čije bi pomoći mnogi ostali bez jedinog toplog obroka u danu.

Nedjelja je i još k tome blagdan Svi sveti pa je i jelovnik svečaniji: krem juha od buće s tortelinima, pečeni batak i zabatak s mlincima i umakom od bosiljka, kruh, salata i na kraju orahnjača.

“Ne bih se slikala, nemojte se ljutiti”, kaže gospođa (nazovimo je Marija) odjevena u tamno smeđi kaput. Pokraj nje je najlonska vrećica u kojoj su plastične posude za hranu. Obećajemo joj da nećemo objaviti niti njezinu sliku, niti ime, na što ona pristaje reći nam nekoliko riječi o sebi.

“Živim s mužem no on je nepokretan. Imao je moždani udar i ja brinem o njemu. Živimo, zapravo, od njegove penzije koja iznosi 1.200 kuna, moje penzije od 800 kuna i socijalne pomoći. To je sve skupa 2.500 kuna. Platimo režije, kupimo lijekove i za hranu često ne ostane dovoljno. Ja povremeno čistim tako da se i tu nešto zaradi, ali neću to još dugo moći jer teško hodam. Operirala sam koljeno i kralježnicu“, govori nam gospođa Marija.

Pitamo je kad je počela dolaziti u pučku kuhinju, na što ona kaže kako je tu već oko dva mjeseca.

“Imamo sina koji živi u Rijeci. On nam je donedavno pomagao, ali je i sam ostao bez posla zbog ove nesretne korone. Više nam ne može pomagati jer ni sam nema dovoljno. Ima dvoje djece, dvoje školaraca. Njima je potrebnije. A mi se ovako snađemo. Evo ponijela sam ove kutije. Tu će mi spremiti jelo pa ću ga odnijeti kući mužu”, kaže gospođa Marija i dodaje kako je dugo oklijevala uopće i pomisliti na pučku kuhinju.

“Socijalna radnica me nagovorila, da vam budem iskrena. Ona mi je i pomogla oko svih papira. Nekako sam mislila da se to nama neće dogoditi, ali što je – tu je. Isprva mi je bilo čudno, ali sam tu vidjela i upoznala neke ljude… Svatko ima svoju tešku priču. Malo smo popričali i shvatila sam da je to sve za ljude. Nije mi lako dolaziti po pomoć, ali dobro je dok je pomoć tu. Ne dođem po hranu svaki dan, ali puno mi znači da barem povremeno mogu doći. Na primjer danas. A i ženice koje rade ovdje stvarno su divne. Nije samo da te nahrane, nego se nekako prema tebi odnose… kako bih rekla… ljudski”, kaže Marija i s mukom ustaje s klupe jer su se upravo otvorila vrata kuhinje.

Gospođa Marija jedna je od onih koja je u pučku kuhinju počela dolaziti uslijed krize izazvane pandemijom koronavirusa. No unatoč financijskim problemima u kojima se našlo mnogo naših sugrađana, iz Dobrog doma nam kažu da se broj njihovih korisnika tijekom epidemije zapravo nije povećao.

“Broj korisnika pučke kuhinje nije se povećavao kroz čitavu godinu odnosno primjetan je blagi pad u odnosu na početak 2020”, kaže Romana Galić, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

“Što se tiče građana starije životne dobi, odnosno osoba starijih od 65 godina, a koji su korisnici prehrane u pučkoj kuhinji,  u listopadu 2020. godine bilo ih je 431. Ukupan broj korisnika prehrane u pučkoj kuhinji koji ostvaruju pravo je 2.162, a prosječno obrok podigne 1.700 korisnika”, kaže pročelnica Galić i objašnjava tko sve ima pravo na prehranu u gradskoj pučkoj kuhinji.

“Pravo na prehranu u pučkoj kuhinji ostvaruju korisnici zajamčene minimalne naknade;  radno sposoban samac i obitelj u kojoj je jednom članu obitelji račun blokiran sukladno propisima o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a kojima mjesečni prihod po članu kućanstva ne prelazi 100 posto od osnovice iz članka 27. stavka 1. Zakona te radno nesposoban samac čiji je račun blokiran sukladno propisima o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a kojem mjesečni prihod ne prelazi 115 posto od osnovice iz članka 27. stavka 1. Zakona, a u vlasništvu nemaju drugu nekretninu – osim nekretnine koju koriste za stanovanje.”

Iznimno, kaže Galić, pravo na prehranu u pučkoj kuhinji mogu ostvariti i osobe na temelju uputnice Centra za socijalnu skrb, koja mora sadržavati i pisanu procjenu o potrebi za ostvarivanjem prava.

“Ured mjesečno utvrđuje korisnike prava na prehranu u pučkoj kuhinji na temelju uputnice Centra kojom se dokazuje da je korisnik zajamčene minimalne naknade, ili na kojoj se nalazi pisana procjena o potrebi prehrane u pučkoj kuhinji za korisnika. Nadalje korisnici se utvrđuju i na temelju podnesenog zahtjeva kada se radi o samcu ili obitelji čiji računi su blokirani sukladno propisima o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima”, objašnjava pročelnica Galić.

Osim četiri gradske pučke kuhinje, u Zagrebu djeluje i pet crkvenih pučkih kuhinja preko kojih se na području Grada dnevno podijeli oko 1.200 toplih obroka. U pravilu obrok dobiju svi koji dođu za vrijeme podjele, ali je i ondje poželjna potvrda korisnika da je u evidenciji centra za socijalnu skrb.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”