Drago je jedva dočekao odlazak u penziju. Ne zato što svoj posao električara u jednoj velikoj zagrebačkoj tvrtci nije volio, nego zato što misli da je nakon 35 godina rada, sad već pomalo dosta. Sada napokon ima vremena posvetiti se svojoj drugoj najvećoj ljubavi, a to je glazba.
“Uvijek sam pomalo svirao”, kaže Drago. “Znam ponešto gitare tako da sam na raznim feštama i veselicama uvijek ja bio taj koji je svirao dok bi ostali pjevali. No moje se sviranje gitare svodilo na akorde. Ako znaš tri prava akorda, možeš odsvirati većinu najvećih svjetskih hitova”, kaže kroz smijeh Drago. No to mu, kao velikom ljubitelju i poštovatelju glazbe, nije bilo dovoljno. Odlučio je gitaru doista naučiti pa je upisao tečaj.
“Malo su me čudno gledali ostali polaznici jer sam bio uvjerljivo najstariji. Ali moja želja da naučim svirati postala im je na kraju simpatična pa smo se i sprijateljili”, kaže Drago i dodaje kako za učenje nikad nije kasno, jedino je šteta što se ljudi na taj potez tako rijetko odlučuju.
Dragino mišljenje dijeli i Slavica koja je 2019. godine upisala talijanski jezik. “Govorim malo njemačkog i malo engleskog, ali talijanski mi je oduvijek bio želja. Sad sam u mirovini pa za to napokon imam vremena. Obožavam Italiju i sve povezano s Italijom: talijanske kancone, talijansku hranu, mentalitet, jezik, sve!” kaže Slavica čiju je želju da nauči talijanski donekle omela epidemija koronavirusa.
“Tečaj sam upisala ujesen 2019. godine i taman je dobro krenulo, no onda je stigla korona i sve je to postalo puno teže. Imali smo satove na preskokce, naša je učiteljica malo pokušala održavati i nastavu preko interneta, no to nije to. Tako da smo sad na čekanju dok se situacija ne smiri, no nadam se da će se sve brzo vratiti na staro”, kaže Slavica.
Učenje joj, dodaje, nikad nije padalo ni najmanje teško. Štoviše, kaže da joj je na tečaj talijanskog bilo daleko lakše i draže ići nego kad je, prije mnogo godine, išla u školu. To je, smatra, zato što sada nije opterećena ocjenama već uči da zaista i nauči. U takvim okolnostima, kaže, stvari lakše ostaju u glavi.
“Veseli me to, a škola me inače nije baš uvijek veselila. Sada mi je to sve zabava, osim što će mi na kraju i koristiti, naravno. Iako je sve sad malo stopirano zbog korone, već se sada unaprijed veselim situaciji u kojoj ću doći na neko mjesto u Italiji i na pravilnom talijanskom naručiti nešto za piće ili za jelo ili s nekime porazgovarati. Znate, u Italiji je dosta važno znati talijanski jezik jer Talijani vam baš ne govore strane jezike”, kaže Slavica.
Drago i Slavica pravi su predstavnici cjeloživotnog učenja – koncepta prema kojemu obrazovanje ne prestaje s onim formalnim obrazovanjem, već se nastavlja i kad završimo planirane škole i steknemo potrebne diplome.
Cjeloživotno učenje iznimno je važno jer omogućuje unapređivanja vlastitih znanja, vještina i kompetencija te pruža mogućnost razvoja aktivnog i angažiranog građanina, kaže profesorica Maria Slowey sa Sveučilišta u Dublinu.
Osim toga, učenje u trećoj životnoj dobi ima blagotvoran učinak na održavanje dobrog zdravlja, osobito mentalnih funkcija i memorije u kasnijoj životnoj dobi. Naime, kao što je poznato mozak funkcionira pomalo poput mišića te je ječi i otporniji što se više koristi i što ga izlažemo većim intelektualnim naporima.
Kako kaže profesorica Sanja Crnković s Veleučilišta u Rijeci, postoje tri osnovna pozitivna aspekta i prednosti cjeloživotnog učenja: zdravlje tijela, uma i duha. Naime, cjeloživotno učenje može pomoći starijim osobama da sačuvaju i zadrže svoju radnu snagu i sposobnost neko dulje vrijeme tetako utječu na smanjenje vlastite ovisnosti o drugim osobama, ali i na siromaštvo općenito.
Upravo to su neki od razloga zašto se sve više osoba treće životne dobi odlučuje ponovno zasjesti u školske klupe, bilo da se radi o učenju nekog stranog jezika, sviranja instrumenta ili popravljanja znanja iz opće kulture.
No ima još nešto što posebno naglašava Drago s početka naše priče. “Zabavno je! Sviram s drugim ljudima, upoznajem ih, svi se i proveselimo i nasmijemo. Ne znam što bih radio po čitav dan kod kuće da mi nema moje gitare i tečaja”, kaže Drago.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”
