Jesmo li spremni prilagoditi svoje živote da zaustavimo klimatske promjene?

Sigurno ste vidjeli tu karikaturu: svijet zapljuskuje golemi val na kojem piše “COVID-19”. No odmah iza njega pomalja se još veći na kojemu piše “ekonomska kriza”. A iza njega stiže i treći, najveći val koji nikoga neće zaobići i na njemu piše “klimatske promjene”.

Jer doista, takvo je stanje stvari: pandemija će, što je dolaskom cjepiva postalo posve izvjesno, proći, financijska kriza koja će nas dugo mučiti također će proći, no klimatske promjene neće proći ukoliko svi zajedno nešto ne poduzmemo.

Sve je više ljudi svjesno te neugodne činjenice. I što je još važnije, sve više svjetskih vlada i moćnih organizacija. Početkom godine, dok još vijesti o koronavirusu nisu zavladale svim svjetskim medijima, u britanskom gradu Birminghamu na Skupštini naroda o klimi okupilo se 110 ljudi iz svih krajeva zemlje kako bi svi zajedno odlučili kako će se nositi s klimatskim promjenama.

Pozivnice za ovaj skup poslane su na adrese 30.000 kućanstava, od kojih se njih 1.500 odazvalo pozivu. Od toga broja, kompjutor je slučajnim odabirom izabrao 110 ljudi različite dobi, rase, spola, nacionalnosti i obrazovanja koji predstavljaju ukupno britansko društvo i različite stavove o klimatskim promjenama.

Tijekom tri vikenda razgovarali su sa širokim spektrom stručnjaka o setu preporuka koje će biti upućene vladi Velike Britanije kako bi se postigao cilj o nultoj razini emisija stakleničkih plinova do 2050. godine. Cilj ovoga skupa nije bio toliko da se postigne definitivni konsenzus, već da se dobije uvid u javno mišljenje o ovoj važnoj temi.

Konačni izvještaj objavljen je 10. rujna i u njemu, između ostalog stoji: snažno i jasno vodstvo države u suočavanju s problemom klimatskih promjena je ključno. Također, potrebno je suglasje svi stranaka i političkih opcija, dugoročno planiranje i tranzicija prema zelenoj ekonomiji koja bi se trebala odvijati u fazama. Naglašeno je kako ovo nije prilika za skupljanje političkih bodova te da bi političari trebali biti spremno povući i nepopularne poteze, iako će to možda značiti gubitak sljedećih izbora.

“Klimatska skupština u Velikoj Britaniji pokazala je široku potporu klimatskim akcijama u zemlji i snažno pozdravljamo njezine zaključke. Gdje je to moguće, oslanjat ćemo se na stavove Skupštine u nadolazećim savjetima Vladi o sljedećem proračunu za ugljik. Stavovi Skupštine korisni su na dva načina. Oni pomažu u informiranju o scenarijima koje razvijamo kako bi pokazali kako Ujedinjeno Kraljevstvo može doseći neto nula emisije, a posebno su korisni u razmatranju politika koje će pomoći u postizanju tog cilja. Pravi je korak naprijed imati ovaj novi uvid”, kazao je Chris Stark, izvršni direktor Vijeća za klimatske promjene i jedan od stručnih sudionika Skupštine.

Jedan od sudionika i govornika na Skupštini bio je i poznati prirodoslovac i dokumentarist David Attenborough. “Jako je teško uvjeriti političare da daju novac i posvete vrijeme i pažnju temi koja neće tako skoro doći svome kraju, a ljudi neće znati jesu li nastojanja uspješna ili neuspješna niti za pet, niti za deset godina”, kazao je Attenborough i dodao kako je organiziranje ovakve Skupštine korak u pravom smjeru.

“Zahvalan sam tih 110 ljudi koji su se pristigli iz svih kuteva Ujedinjenog kraljevstva i žrtvovali svoje vikende i slobodno vrijeme kako bi sudjelovali u ovoj važnoj raspravi kojoj je cilj ustanoviti kako da dostignemo naš cilj o nultoj emisiji stakleničkih plinova”, kazao je Attenborough. “Ovi ljudi su odabrani da predstavljaju naše stanovništvo u cijelosti, oni dolaze iz svih slojeva društva i vijećali su u ime svih nas”, kaže poznati prirodoslovac.

A što kažu građani koji su sudjelovali na Skupštini? “Ne dobije čovjek često šansu da ovako izravno utječe na odluke Vlade. A klimatske promjene doista jesu velik problem”, kazala je Leia (20) iz Darlingtona.

“Bila sam iznenađena kad su me odabrali. Doznala sam neke nove stvari koji dosad nisam bila svjesna. Sve je to jako zanimljivo i nužno. No ja sam se oduvijek ponašala prilično ekološki i bila ‘zelena'”, rekla je Amanda (56) iz Kenta.

“Nisam bio svjestan ozbiljnosti problema, niti posve uvjeren da imamo nekakvu krizu. Ne negiram klimatske promjene, svjestan sam da su one stvarne i da se klima doista mijenja. No sada znam da doista čovjek svojim aktivnostima utječe na to”, kazao je Chris (32) iz Oxforda.

A kako je kod nas?

Nije potrebno posebno naglašavati da ovakve organizirane inicijative kod nas još nema. No svijest ljudi o opasnostima klimatskih promjena postoji. Vidljivo je to iz sve više električnih automobila i autobusa na prirodni plin na ulicama, sve više solarnih panela po krovovima, sve više vjetroelektrana u okolišu, sve temeljitijem odvajanju otpada.

Ali da bi se ostvarili zadani ciljevi i zaustavile klimatske promjene – što je i bio jedan od zaključaka Skupštine održane u Velikoj Britaniji početkom godine – bit će potrebna značajne promjena načina života baš svakoga od nas. Djecu i mlade se putem obrazovnog sustava na to već pomalo priprema, no velike promjene zahtijevat će se i od starijih. Jesu li oni svjesni toga i jesu li spremni na to? Pitali smo nekoliko naših starijih sugrađana da nam kažu jesu li već nekako svoj život učinili malo “zelenijim”.

“Auto nemam, grijem se na drva. Kad bi svi tako, problem bi bio manji”, kaže Stanko (70) iz Sesveta. “Moj je sin prije dvije godine kupio dizelski auto, a kad ga je dovezao kući, rekao je kako je to vjerojatno posljednji takav auto koji kupuje u životu te da će već sljedeći najvjerojatnije biti ili električni ili neki hibrid. Da se s ulica maknu svi dizelaži i benzinci, već bi se puno postiglo.”

“Mnogi misle da mi stariji ne možemo tu baš puno učiniti, ali ja mislim da je to pogrešno”, kaže Marija (67) iz Zagreba. “Baš na nama je da mladima pokažemo da se možemo mijenjati i živjeti tako da manje zagađujemo prirodu. Evo ja sam zahvaljujući svojim unučicama počela odvajati otpad. U kuhinji sada imam tri različite kante u koje odvajam posebno papir, posebo, plastiku i posebno staklo. Unuke potiču mene, a ja potičem njih. I stvarno, kad sve to odvojim i bacim u posebne kontejnere, onog smeća koje se ne da reciklirati ostane relativno malo. Kad bi se odvoz smeća plaćao po količini, kao što su i najavili da će biti, svi bi se vrlo brzo na to naviknuli”, kaže Marija.

“Mislim da sve to treba krenuti odozgora, od vlade ili od lokalne samouprave”, mišljenja je Vjeko (78) iz Zagreba. “Pa već sad vidimo da su u Hrvatskoj neki gradovi ‘zeleniji’ i paze na okoliš i ekologiju. A to znači da se može. Zanimljivo, oni gradovi – a uglavnom su to oni po Istri ili svjeverozapadu Hrvatske – koji paze na okoliš, uglavnom i u svim drugim stvarima stoje bolje. To znači da je svijest o zaštiti okoliša povezana i s općenitom brigom za ljude, s manje korupcijei kriminala. Sve je to povezano. Dok su nam tu u Zagrebu čitav grad zatrpali s kojekakvim kontejnerima od kojih ne možeš normalno hodali ulicom, u Poreču vež naveliko instaliraju one podzemne. Znači da se može i da se zna kako. Pitanje je zašto se to svugdje ne radi”, smatra Vjeko.

“Kod nas u kući više ne koristimo jednokratnu plastiku”, kaže Melita (56) iz Velike Gorice. “Ta je promjena bila jednostavnija nego sam mislila da će biti. Jednostavno smo prestali kupovati plastične čaše, tanjure i slamke, a najlonske vrećice smanjili smo na najmanju mogući mjeru. Kad idem u kupovinu, ponesem platnenu torbu, a najlonske vrećice koristim samo kad kupujem meso ili ribu. Muž mi kaže da je taj moj trud beznačajan, kap u moru. Ali da se svatko od nas potrudi barem toliko, to bi se itekako osjetilo”, kaže Melita.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”