Buljan Flander: U krizi energiju treba usmjeriti u ono što možemo kontrolirati

Otkako je krajem veljače bolest COVID-19 stigla i u Hrvatsku, osim rasta broja zaraženih, tvrde psiholozi, raste i broj anksioznih i depresivnih ljudi koji trebaju i traže pomoć. Među njima je i velik broj naših sugrađana treće životne dobi. U medijima često možemo čuti i konstataciju kako je koronavirus kod mnogih ljudi veća prijetnja psihičkom nego fizičkom zdravlju.

Zašto je to tako, kako se nositi s tim nepoželjnim stanjima, kako si pomoći te kako, usprkos pandemiji nastaviti živjeti ispunjen i sadržajan život, pitali smo psihologinju i psihoterapeutkinju Gordanu Buljan Flander, ravnateljicu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

“Sudeći prema rezultatima istraživanja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba te Filozofskog fakulteta u Zagrebu”, kaže prof. Buljan Flander, “nažalost u Hrvatskoj ne činimo dovoljno u jačanju i očuvanju mentalnog zdravlja tijekom COVID-19 krize. Suočeni smo s povišenim razinama anksioznosti, depresivnosti, a iskustva iz prijašnjih zdravstvenih kriza upozoravaju i na porast rizika za samoubojstva. Stanje u aktualnoj krizi, nažalost pokazuje koliko smo malo pažnje i važnosti davali jačanju mentalnog zdravlja i da nismo ulagali u strategije vezane uz očuvanje mentalnog zdravlja opće populacije i prije ove pandemije”. Dodaje kako je to i dalje nažalost tabu u Hrvatskoj, a traženje pomoći je pod stigmom. 

“Svi mi u sebi nosimo prirodne resurse koje se može ojačati, a koji u konačnici mogu doprinijeti rasterećenju zdravstvenog sustava i djelovati preventivno i prije nego zatrebamo pomoć stručnjaka, a za to je potrebno usmjeriti se na jačanje psihološke otpornosti – naše sposobnosti brzog i učinkovitog oporavka od psiholoških promjena izazvanih kriznim događajem, koja smanjuje rizik od negativnih ishoda u području mentalnog zdravlja. Danas su stručnjaci pokrenuli niz inicijativa, ja osobno i kolege iz Poliklinike volonterski doprinosimo edukaciji, osnaživanju roditelja i djece i van Poliklinike te drugih stručnjaka, no smatram i već godinama upozoravam kako je potrebno djelovati strateški i šire doprijeti do većeg broja ljudi – a za to su ipak potrebne velike kampanje i odluke na nivou države vezane uz dugoročne strategije osnaživanja mentalnog zdravlja.”

Građane Zagreba, uz koronu, zadesio je i razoran potres. Mnogi su u toj su situaciji doživjeli šok, dodatno pogoršan i činjenicom da su mnogi domovi uništeni i razrušeni. Budući da je najviše stradalo središte grada, inače naseljeno starijim stanovništvom, upravo se ta, ranjiva i osjetljiva skupina našla pred ozbiljnim dvostrukim problemom i izazovom.

Prema riječima Gordane Buljan Flander, građani Zagreba izloženi su kumulativnom učinku pandemije i potresa, što je sasvim sigurno iscrpilo njihove psihološke rezerve. “Važno je da uz sve uloge, obaveze, dužnosti i aktivnosti koje svakodnevno imamo i činimo ne zaboravimo brinuti o sebi, prepoznati svoje potrebe, pokušati živjeti dan po dan, usredotočiti se na ono što možemo i prihvatiti da nije sve u našoj kontroli ni moći. No, možemo umanjiti težinu nekih svakodnevnih briga i stresora, naučiti biti zahvalni na zdravlju, bližnjima, uživati svaki dan u sitnicama poput razgovora ili šetnje u parku. Sada je potrebno usmjeriti se na snage i resurse iz naše zajednice – prijatelje, obitelj, kako bi se u ovim izazovnim vremenima sačuvali osjećaj povezanosti. A ona ne ovisi o tjelesnom kontaktu, već o brizi, razumijevanju, empatiji i solidarnosti.”

Što biste savjetovali kao psihološku pomoć ljudima, naročito starijima, koji nemaju mogućnost odlaska psihologu ili psihijatru?

Danas je dostupna pomoć na razne načine – i telefonski i online. Mnoge zdravstvene institucije su na svojim web stranicama objavile korisne savjete i materijale, što je učinila i Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Ukupno smo objavili 169 tekstova u rubrici COVID-19, 59 tekstova o medijskim nastupima naših stručnjaka u vezi COVID-19, naši stručnjaci napisali su 57 stručnih tekstova te 10 besplatnih publikacija koje se mogu preuzeti sa stranice. Trudimo se biti dostupni i pokušati pomoći i onima koji ne dođu do nas. Često nas stručnjake pitaju koji je pravi trenutak za potražiti pomoć, a najjednostavniji odgovor je – kada promjene koje osobe kod sebe primjećuju ustraju dulje vrijeme ili značajno otežavaju svakodnevicu. Važno je dopustiti da drugi pomognu u skidanju barem dijela tereta koji osjećamo.

Jedna od čestih reakcija na koronavirus je strah, kod mnogih i anksioznost. Kako si pomoći?

Kao što sam spomenula, jedan od ključnih zadataka u brizi o mentalnom zdravlju je njegovati psihološku otpornost – splet naših osobina, sposobnosti, iskustava i odnosa, koje nas čine snažnijima u suočavanju sa stresom. U redu je osjećati što god da se osjeća u ovim trenucima, i znati da nismo jedini. Pomaže i održavanje rutine spavanja, koliko je to moguće hraniti se zdravo, spavati dovoljno, vježbati. Postaviti si kao prioritet naći u danu vrijeme za opuštanje. To mogu biti neke tehnike disanja ili nešto što nas inače opušta (slušanje glazbe, čitanje, igre…), malo usporiti i odahnuti. Umjesto ignoriranja iscrpljenosti, ograničiti neke stvari i obaveze u danu koje nas nepotrebno iscrpljuju i smanjiti očekivanja od sebe da bismo trebali funkcionirati na način na koji smo prije funkcionirali. Paziti na ravnotežu između obaveza i slobodnog vremena, makar se oboje odvijalo u dnevnom boravku, ako radimo od doma.

Svoju energiju trebamo usmjeriti na ono što je pod našom kontrolom – primjerice odabrati način na koji ćemo provesti dan, i doista pokušati živjeti dan po dan. Također, važno je slijediti provjerene informacije i upute i biti kritičan prema onome što čujemo iz medija, a izloženost uznemirujućim podacima, poput broja oboljelih, ograničiti na nivo informiranja jednom dnevno, jer znamo da kontinuirana izloženost takvim informacijama doprinosi osjećaju bespomoćnosti i ranjivosti.

Čitava priča s koronom sada već prilično dugo traje i kod ljudi se javlja osjećaj da im je čitav život na čekanju. Kako se oduprijeti tom osjećaju, prilagoditi se situaciji i nastaviti živjeti ispunjen i sadržajan život?

Ja, a i mnogi kolege stručnjaci mentalnog zdravlja smatramo da trebamo odustati od korištenja izraza ‘novo normalno’, jer na taj način iskazujemo sebi očekivanje da smo se već trebali prilagoditi, a time i oduzimamo ili negiramo emocije koje su prisutne u nama, jer smo svjesni kako se situacija svakodnevno mijenja, i mijenjat će se i dalje, što znači da je stres vezan uz adaptaciju stalno prisutan.

Važno je da osvijestimo naše gubitke. Jednom će i sve ovo proći. Pomaže prisjetiti se svih osobnih i kolektivnih kriza koje smo do sada doživjeli i preživjeli, vidjeti što smo iz njih naučili i kako su nas oblikovale. Aktivnosti koje nam danas nedostaju, doći će ponovo, a mi to možemo ili nećemo uzimati zdravo za gotovo. Svaka je situacija u životu privremena, i ona dobra, i ona loša. Možemo pokušati vježbati biti prisutni u trenutku i zahvalni na onome što jesmo i što imamo. Možemo pozitivno utjecati na našu emocionalnu regulaciju te pokušati odmaknuti misli s onih informacija koje nam nisu potrebne za aktivnosti u koje smo trenutno uključeni, koje ipak možemo birati, i uživati u njima.

Tijekom pandemije, i kod nas i u svijetu mogu se čuti i glasovi koji vrlo okrutno govore kako je COVID-19 bolest koja najjače pogađa stariju populaciju i kako (citiram) “nije šteta starijih koji stradaju jer oni ionako ne pridonose društvu”. Kako to komentirate?

Moje kliničko iskustvo, ali i ono životno potvrđuje kako, kad se suočimo sa zajedničkim nedaćama, u ovom slučaju pandemijom koronavirusa, vjerojatnije je da ćemo se u većini udružiti za opću dobrobit i pokazati i više suradnje i suosjećanja, empatije i altruizma nego što to činimo  inače. Primjerice, istraživanja koja su proučavala kako ljudi reagiraju u kriznim situacijama pokazuju da će potpuni stranci spontano pomoći jedni drugima, a upravo je razumijevanje prosocijalnog ponašanja od velike važnosti i prilikom suočavanja sa kriznim situacijama poput prirodnih nepogoda. Dakle, socijalna podrška predstavlja značajan resurs koji pomaže ljudima pri nošenju sa stresom uzrokovanim prirodnim katastrofama. Ne nedostaje djela dobrote koja se događaju tijekom pandemije, ni onih vidljivih, a ni onih nevidljivih, poput napora znanstvenika koji neumorno rade na ispitivanjima ili medicinskih radnika koji su u pravom smislu riječi – heroji.

Naravno, ne vode se svi (svjesno ili nesvjesno) altruizmom u kriznim situacijama, a reakcije pojedinaca u vrijeme pandemije nas uče o ljudskoj prirodi. Ono što je važno je ostati kritičan i birati za društvo one osobe koje čine da se osjećamo dobro, ali izbjegavati i medijske sadržaje koji u nama izazivaju osjećaj nelagode, panike, netrpeljivosti spram drugih ili pak ne pokazuju realitet – a to je da smo svi u oluji i da iza brojki o kojima slušamo mjesecima stoji nečija majka, nečije dijete, nečiji prijatelj, netko nekome bitan.

Kako se nositi s kolegama, susjedima, prijateljima pa i članovima obitelji koji negiraju postojanje bolesti, umanjuju njezine moguće posljedice i ne poštuju epidemiološke mjere?

Kriza u svima nama izaziva osjećaj nesigurnosti, a naša potreba za uspostavom osobne emocionalne sigurnosti se pojačava. Promjene koje donosi pandemija izvor su stresa na koji će ljudi reagirati na različite načine i različitim intenzitetom. Mogu se javiti osjećaji tjeskobe, zabrinutosti i potištenosti, ali i razdražljivost, frustracija ili ljutnja, a neke osobe sklone su podcjenjivanju razine ugroženosti, što je također način borbe s prijetnjom.

Svakako je važno ostati u kontaktu s prijateljima i obitelji, na taj način ćemo se lakše i oporaviti. Razgovori i podrška su važni, no potrebno je ne samo prepoznati one osobe iz okoline čija podrška pozitivno utječe na nas, već i ograničiti kontakte s onima s kojima to možemo učiniti, a koji nam dodatno crpe energiju ili čine da se osjećamo ugroženo. Moramo voditi računa prvenstveno o svom zdravlju, zdravlju onih oko nas, ali ne samo o onom tjelesnom, već i mentalnom te postaviti granice onima koji nas i sebe ugrožavaju. Suvremene tehnologije omogućuju da primjerice vidimo prijatelja, imamo kontakt licem u lice, no pritom ne riskiramo zdravlje.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.