Moja mama živi sama, no ako joj se nešto dogodi meni odmah stiže poruka na mobitel

Djeca su odselila u drugi grad ili čak državu i stari roditelji (ili samo majka ili otac), ostali su živjeti sami. Godine su pritisle, stigle su bolesti, sve se teže kreću. A što ako padnu negdje ili im se štogod dogodi? Hoće li ih netko primijetiti? Hoće li moći dozvati upomoć? Što ako ne naiđe neki susjed da im pomogne? Briga je to koja tišti mnogo ljudi, no dobra je vijest da malu pomoć ovdje može pružiti suvremena tehnologija.

“Moja mama živi sama u Virovitici, ja živim u Zagrebu, a moja sestra u Njemačkoj”, priča nam Branko Miščević. “Mama se slabo kreće i bila je već više puta pala negdje u kući tako da je jedva uspjela doći do telefona i nazvati susjedu. Mama zbog bolesti i loše govori pa i kad nazove, teško kaže što joj je zapravo. Jednom je pala u dvorištu i tamo ostala čak tri sata prije nego se uspjela dovući unutra i pozvati pomoć. Nakon toga sam odlučio postaviti kamere u maminu kuću”, kaže Branko, inače veliki ljubitelj tehnologije i raznih gadgeta.

“Kamere snimaju samo dnevni boravak i hodnik tako da se vidi ulaz u sobu i kuhinju pa vidim da je mama prošla do dnevne sobe i do kuhinje. Vidim i ulaz u kupaonu ako je tamo ostavila, recimo, štaku i vidim da je ušla u kupaonu. Kamere snimaju prostore u kojima mama najviše boravi i u kojima najviše pada”, kaže Branko.

Takvih wi-fi ili IT nadzornih kamera ima više vrsta. Branko se odlučio za kameru kineskog proizvođača Xiaomija, a razmišljao je i o D-Linku. Te se kamere direktno povežu na wi-fi, jedino ih treba negdje ukopčati u struju, no ima i kamera koje imaju baterije koje traju po tri mjeseca, kaže Branko i opisuje kako one zapravo rade i što snimaju.

“Te kamere ne snimaju stalno nego se uključe kad osjete neki pokret. Preko aplikacije se spojiš na kameru i onda ona vidi pokret, snimi jedan kratki isječak koji se sprema na cloud (eng., oblak) od aplikacije. Ja imam i dodatne SD kartice na koje se snimi i malo duži video pa ja mogu kasnije pogledat detaljnije što se dogodilo. Kad se spojiš na kameru, možeš iz drugog grada, na svojem mobitelu, vidjeti što se zbiva. Možeš čak i upravljati kamerom i malo je okrenuti lijevo ili desno, no ima i kamera koje su statične i koje registriraju samo pokret. Postoje i vanjske kamere koje su malo otpornije na vrijeme, a ima i onih koje prate pokret i okreću se u smjeru osobe koja je prošla. Takva kamera snimi čas kad je osoba ušla u vidokrug i kasnije zaustavi snimanje kad osoba ode”, kaže Branko.

Ovaj sustav donio mu je, kaže, mirniji san, a sve skupa i ne košta puno. “Kamere koje sam ja instalirao koštaju oko 350 kuna svaka, no uz kameru ne dođe napajanje nego samo USB kabel pa je to još dodatnih 50 kuna. Ja sam morao provući i struju do nekih mjesta, pa je tu još onda tih par kuna za neki kabel. S kamerama dođu i držači za zid, vijci i to.”

Kamere na sebi imaju zvučnik i mikrofon, tako da može komunicirati s mamom. No takav oblik komunikacije rijetko koristi. “Možeš uključiti mikrofon da čuješ šta se događa, a možeš u isto vrijeme uključiti i svoj mikrofon na mobitelu pa osoba tamo čuje ako joj nešto želiš reći. Ali ja to baš ne koristim da ne plašim mamu. Obično gledam da mama bude u dometu telefona pa ju nazovem ako želim razgovarati.”

Otkako ga je instalirao, na svu sreću, sustav Branku još nije doista zatrebao.
“Srećom još nije bilo trenutaka kad bi mi ozbiljno zatrebao ovaj sustav u smislu da je mama pala ili nešto tako. Nije bilo nekih kritičnih situacija, ali dogodilo se da je mami pao daljinski iza kauča i ona ga nije mogla dohvatiti. Ja sam to primijetio pa sam pozvao prijatelja da joj dođe pomoći. Osim toga, zasad nije bilo nekih većih problema.”

I mama je zadovoljna novim gadgetima u svojoj kući, najviše zato što ih uopće ni ne primjećuje. “Kamere sam stavio prije otprilike dva mjeseca, a mama je sve to skupa dobro prihvatila i rekla da je u redu ako će mi to pomoći. Naravno, kamera nema u spavaćoj sobi gdje se mama presvlači, nego se samo iz hodnika vidi dio spavaće sobe pa ako tamo padne, mogu je vidjeti. Ali mama nema nekakav poseban osjećaj da je tamo kamera jer ta kamera zapravo ne snima stalno nego samo ako osjeti pokret. Kad mama prođe iz sobe u kuhinju, onda mi na mobitel stigne poruka. Može se namjestiti i interval poruka, ali i prilagoditi osjetljivost kamera tako da one bilježe baš neki stvarni pokret, na primjer ako mama prođe po hodniku ili ako se otvore ili zatvore neka vrata, ali ne i neki manji pokret, recimo pokret rukom dok mama vadi maramicu ili nešto tako”, kaže Branko i za kraj dodaje: “Kamere zasad najviše koriste meni, jer otkako sam ih instalirao, mirnije spavam znajući da u svakom trenutku mogu vidjeti što se s mamom događa.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”