Nekadašnja premijerka i šefica HDZ-a, Jadranka Kosor, u programu HRT-a govorila je, između ostalog, i o privatnom životu. U emisiji “U svom filmu”, kazala je da je odrasla s bakom, da su se njezini roditelji rastali kada je imala dvije godine te da je otac zlostavljao majku.
“Majka me posjećivala dva, tri puta godišnje do sedme ili osme godine. To je bilo takvo vrijeme, ona je živjela u Međimurju, a ja s bakom u Lipiku, dolazila bi vjerojatno na godišnji odmor”, kazala je Kosor.
Otac joj je, kaže, jako nedostajao, a u Lipiku su je nazivali vanbračnim djetetom: “To je mala sredina, bila sam jedino dijete bez oca u razredu. Počeli su me maltretirati i tući. Ja sam odlučila da to mora prestati, žestoko sam se potukla s jednim dječakom, skoro sam mu oko razbila s jednom šalicom.”
Počela je tajno pisati pisma tati, ali odgovora nije bilo. “Maše mi poštar s ogromnom žutom kovertom. Sakrila sam kovertu pa otvorila da baka ne vidi. Uglavnom, moj otac je u toj velikoj žutoj koverti meni vratio neotvorena sva pisma koja sam mu pisala. To je bio trenutak koji opisujem kao konačno odrastanje. Tako to pamtim. Za tako malo dijete to je bila preteška trauma. Tada sam kao mala curica shvatila da mu ja ne značim ništa.”
Uz puno se emocija prisjetila situacije oko maturalne večeri kada mu je odlučila opet pisati: “Ja sam tati prije maturalne zabave pisala da sam najbolja u generaciji, da sam sjajna, priložila jednu fotografiju da vidi kako izgledam. Napisala sam da bi bilo dobro i da ga molim nakon svih pisama na koja nije odgovorio, da dođe, da mu to nudim kao vrstu deala (eng. dogovora), da dođe i otpleše ples sa mnom i da više nikada neće imati nikakvu obvezu prema meni. Napisala sam mu to suvereno kao djevojka od 17 godina.”
Kaže, zaista je bila uvjerena da će doći: “Došla je maturalna večer, ja neprekidno gledam na ta vrata. Moja je mama shvatila i jako se uvrijedila, rekla je ‘da sam ja njega zvala nakon svega što sam ja prošla’. Organizirano je da će ujak sa mnom otplesati ples. Sve dok nije zasvirao taj valcer, taj ples, bila sam uvjeren da će se otac pojaviti. Kada sam postala predsjednica Vlade, novinari su ga pitali o meni, je li ponosan, a on je jedva izgovorio: Ja o toj osobi ne želim govoriti. Dakle, ja sam i tada za njega bila ‘jedna osoba’, a ne kći.”
Ipak, otišla je ocu na sprovod. “Kad je bio bolestan, jer nada je čudo, nadala sam se da neće otići da mu ne pružim ruku. Nije se to dogodilo. Kad su mi javili da je umro, to je bila jedna užasna kombinacija. Ja kao kćer dolazim i izražavam sućut njegovoj obitelji, a ja sam njegova obitelj. To je bilo nešto potpuno nadrealno”, rekla je.
