Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.

Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”