Hrvatski predsjednik Zoran Milanović objavio je na Facebooku zašto je odbio pozivnicu za konstituirajuću sjednicu Sabora. Naime, to je prvi put u hrvatskoj povijesti da predsjednik neće sudjelovati u simboličnom početku rada najvišeg tijela zakonodavne vlasti.
“Samo da pojasnim neke stvari u vezi s konstituirajućom sjednicom našeg Sabora: Razlog da ne dođem na sjednicu nalazi se isključivo u domeni mojeg shvaćanja uloge i položaja Hrvatskog sabora – položaja neovisnosti o Predsjedniku. To je sve i to je, ujedno, i afirmativno i dobronamjerno prema Saboru”, piše Milanović.
Želi se razlikovati od Tuđmana, Mesića, Josipovića i Grabar-Kitarović
“Čitam kako su do sada ‘svi predsjednici dolazili’ i kako je ‘ovo prvi puta da predsjednik ne dolazi’. Točno. Tuđman je dolazio i čvrsto stranački nadzirao rad Sabora, često i izvan i iznad okvira tadašnjih (velikih) ustavnih ovlasti predsjednika. Predsjednici/a Mesić, Josipović i Grabar Kitarović su dolazili iz svojih razloga, u koje ovdje ne ulazim, ali vjerujem da su bili dobronamjerni. Moj stav je različit”, nastavlja.
Je li protokol malograđanština?
“Nešto i o ‘mističnom otajstvu’ tzv. protokola. Protokol je prije svega inertni niz ponavljanja određenih radnji. Radnji koje mogu imati dublje simbolično značenje ili pak predstavljati puku klajnburgersku rutinu. Radnji dobrih, manje dobrih, a ponekad i priglupih. Protokol nije prirodni zakon, npr. zakon aerodinamike, koji moraš striktno slijediti ili, u protivnom, doslovno propadaš. Protokol ne kreiraju ‘stručnjaci’ i ‘piarovci’. Protokol stvaraju institucije”, objasnio je svoje viđenje protokola Milanović.
Obrušio se i na analitičare
“Izabran sam voljom građana na čelo u najvećoj mjeri (ali ne isključivo) protokolarne institucije predsjednika Republike. Ne pada mi na um epigonski i automatizmom ponavljati sve ono što je prije mene netko jednom napravio ili nije napravio. Ovo je tek početak. Bit će još promjena. Na kraju, veeelika pusa svim hejterima. Najveća pusa lažnim analitičarima, redom osobno ugrađenim u sitne poslovne aranžmane s vlašću. Oni me vjerno prate već desetljeće i po”, napisao je predsjednik uz zaključak: “Da parafraziram N. Buharina: na pobjedničkoj zastavi koju vijorim kap je i njihovog znoja.”
Za one koji žele znati više…
Epigon; 1. (Epigoni) (mn) mit. sinovi sedmorice junaka poginulih u ratu protiv Tebe 2. predstavnik znanstvene, ideološke, umjetničke itd. škole koji se iscrpljuje u primjeni ideja i metoda svojih prethodnika; imitator, oponašatelj 3. potomak, nasljednik (HJP)
Klajnburger; pejor. malograđanin, pripadnik građanstva nesposoban za javnu djelatnost izvan svoga izravnog interesa i sigurnosti; filistar, klajnbirger (HJP)
Buharin, Nikolaj Ivanovič; sovjetski političar i marksistički pisac (Moskva, 9. X. 1888 – Moskva, 15. III. 1938). Potkraj 1910. bio je prognan u Sibir, 1911. emigrirao u Njemačku, pa u Austriju. U Rusiju se vratio nakon Veljačke revolucije 1917., a nakon Listopadske revolucije bio glavni urednik Pravde, član Politbiroa CK KP Sovjetskog Saveza (1919–29) i predsjednik Kominterne 1926–29. Podupirao Staljina u kampanji protiv tzv. »lijeve oporbe« (Trocki, Zinovjev, Kamenjev), no protivio se njegovoj brutalnoj kolektivizaciji sela, pa je (1929) isključen iz Politbiroa. Uhićen je 1937. i u tzv. trećem trocističkom procesu 1938. u Moskvi osuđen na smrt. Jedan od najistaknutijih marksističkih teoretičara. Posmrtno rehabilitiran 1988. (Hrvatska enciklopedija)
