Pčelarima iz pet međimurskih naselja, u krugu 8 puta četiri kilometra – Gardinovec, Domašinec, Sivica, Podturen, Ferketinec i Dekanovec – umrli su deseci milijuna pčela. Cijele su zajednice bile mrtve. U Međimurju se dogodila ekološka katastrofa, piše Jutarnji list. I ova riječ “umrli” nije slučajno upotrijebljena. Naime, važnost pčela je tolika da se uvriježilo kazati da te vrijedne i nezamjenjive životinjice “umiru”, a ne “ugibaju”.
Prizor koji su pčelari zatekli kad su 9. lipnja obišli svoje košnice, bio je toliko šokantan da su i ti odrasli muškarci jednostavno zaplakali: oko košnica ih je dočekao debeli tepih uginulih pčela.
“Prvo sam primio poziv iz Ferketinca o mrtvim pčelama pa je potom od drugog pčelara stigla fotografija umrlih pčela. Tad je zaredalo. Poziv za pozivom. Prva mi je pomisao bila otrov. Laička je pretpostavka, proizašla iz desetljeća života na selu uz poljoprivredu, špricanje neke kulture otrovnim sredstvom. Otrov je morao doći na medonosno bilje. Netko je špricao tko zna čime, vjetar je ovaj tjedan bio jak i raspršilo se”, kaže Željko Trupković, predsjednik Udruge pčelara Međimurske županije – Agacija.
“Ne želimo ni pomisliti da je trovanje namjerni čin. Netko je špricao kad ne smije i čime ne smije. I nije znao da će izazvati ekološku katastrofu. Ne šprica se kad je cvatnja, ako slučajno i da, šprica se tek kad padne mrak i pčele se povuku u košnice. Lako je spriječiti ovakav scenarij. Preko dana je dovoljno tražiti od pčelara da zatvore pčele, ako se sprema neka, za njih štetna radnja”, kaže Trupković.
Proglašena je prirodna katastrofa, a pčelari sada žele pravu, kriminalističku istragu i bore se za vještačenje u forenzičkom centru dr. Ivan Vučetić u Zagrebu kamo je veterinarski inspektor odnio uzorke.
Pčele med proizvode na isti način gotovo od pamtivijeka – najmanje 150 milijuna godina, može se pročitati na specijaliziranoj internetskoj stranici Pčelarstvo. To je jedina domaća životinja koja još nikad nije zapravo udomaćena. Poznato je da su ljudi u starom Egiptu pčelarili i prije 4.000 godina, a od tada do danas čovjeku nije pošlo za rukom ništa bitno promijeniti u načinu života, naravno osim samih košnica i samog pristupa u ophođenju s pčelama.
Pčelama je med zaliha za duge zimske mjesece kada cvijeće ne cvjeta i stoga ne proizvodi biljne sokove. To je jedini kukac-životinja koji proizvodi hranu za ljudsku upotrebu, naravno sasvim nesvjesno. Njihov doprinos u prirodi te očuvanju i opstanku flore ne treba posebno isticati. Dovoljno je ponoviti riječi Alberta Einsteina koji je rekao: “Nestanu li pčele s planeta Zemlje, ljudima kao vrsti preostaje samo četiri godine života”.
