Ministarstvo sreće? I Meksiko razmišlja o mjerenju sreće umjesto gospodarskog rasta

Gospodarski rast četiri posto godišnje, bio je cilj koji je u izbornoj kampanji sam postavio meksički predsjednik Andres Manuel Lopez Obrador. Umjesto toga 2019., u prvoj godini njegovog mandata, došlo je do stagnacije, a u ovoj godini zbog pandemije koronavirusa, ekonomisti procjenjuju čak pad između četiri i deset posto, javlja Deutsche Welle.

Sada, usred korona krize, šef države izvlači ideju iz šešira – napredak Meksika se više neće mjeriti prema bruto društvenom proizvodu (BDP), nego jednim novim indeksom zadovoljstva ili sreće.

Ovakve ideje nisu novina. “Ali, nije slučajnost da Meksiko poseže za ovakvom idejom usred ekonomske krize”, kaže ekonomist Ignacio Martinez Cortes. Kritičari u tome vide pokušaj odvraćanja pažnje, a zagovarači poput Martineza pozdravljaju činjenicu da se Meksiko pridružuje avangardnim zemljama poput Finske, Novog Zelanda i Butana, koje odbijaju ekonomska mjerila fiksirana za brojke.

“Bruto društveni proizvod mjeri samo proizvodnju robe i usluga u određenom vremenskom razdoblju. To ne govori ništa o raspodjeli ili troškovima za zaštitu okoliša, i ne mjeri elemente poput kućnih poslova, ili kada ljudi kuhaju kod kuće umjesto što idu u restorane”, objašnjava ekonomist iz Ekvadora, Alberto Acosta za DW.

Indeks sreće umjesto BDP-a?

Drugačije na to gleda Gabriela Siller, ekonomska analitičarka financijske grupe “Banco Base”: “Nije preporučljivo da se odričemo BDP-a, jer je on zajedno s nezaposlenošću i stopom inflacije najvažniji makroekonomski indikator.”

“Upravo u krizama su nam potrebne pouzdane ekonomske statistike”, poručio je preko Twittera potpredsjednik Središnje banke Meksika, Jonathan Heath koji smatra da je BDP zbog toga neophodan.

Martinez kaže da se ne radi o ukidanju pojma BDP-a. Profesor ekonomije iz Laboratorije za trgovinu i ekonomske analize pri državnom Autonomnom sveučilištu član je stručnog odbora, koji se bavi izradom novog indeksa. “Prihod je važan i za subjektivni doživljaj sreće, ali on se mora dopuniti drugim, na primjer regionalnim komponentama.”

Postoji nekoliko alternativa za mjerenje razvoja jedne zemlje. Najpoznatiji je Indeks ljudskog razvoja (HDI) programa UN-a za razvoj. U njegovom razvijanju sudjelovao je indijski ekonomist Amartya Sen i također uzima u obzir očekivani životni vijek, školsko obrazovanje i nejednakost. Prema tom indeksu Meksiko je na 76. od 188 mjesta s tendencijom pada.

Luisa Mauricija Torresa to ne čudi. “Meksiko nema dobre rezultate ni po indeksu transparentnosti, Pisa testu, koji mjeri kvalitetu obrazovanja, a nema dobre rezultate ni kada je u pitanju vladavina zakona”, kaže ekonomist s Instituta za konkurentnost (Imco).

Istraživanje poslije utakmice s Njemačkom

I državna statistička služba Meksika, Inegi već nekoliko godina prati dobrobit stanovništva.  Međutim, kao i indeks sreće u Butanu, i to se temelji na ispitivanjima. Unatoč sofisticiranim metodama ispitivanja, rezultati ostaju subjektivni.

Prilikom posljednjeg mjerenja indeksa sreće Happy-Planet-Index, Meksiko je na primjer završio na drugom mjestu. Martineza to ne čudi, s obzirom na to da je ispitivanje provedeno neposredno nakon što je Meksiko na Svjetskom prvenstvu u nogometu postigao neriješen rezultat protiv Njemačke.

Acosta smatra da rasprava o indeksima ionako nema smisla. “Samo jedan indeks je bezvrijedan  ako nema  političke želje  za reformama”, kaže nekadašnji ministar energetike Ekvadora. “Dobar životni standard je u Boliviji i Ekvadoru upisan u ustav, ali na kraju predsjednici nisu htjeli provesti strukturne reforme kapitalizma,  nego samo ostati na vlasti. Bojim se da ni u Meksiku nije ništa drugačije.”