Obveza nošenja maski u javnom prijevozu izazvala je lavinu negativnih komentara, temeljnih najvećim dijelom na osjećaju nezadovoljstva zbog situacije pandemije u kojoj živimo.
Kako to već biva, veći dio komentatora, umjesto učenja i preispitivanja vlastitih stavova, odlučio je zauzeti poziciju žrtve, odbio je preuzeti svoj dio odgovornosti za očuvanje vlastitog i javnog zdravlja pa je brzinski potražio krivce u drugima kroz djetinjasti prkos. “Neću nositi brnjicu pa makar umrla, makar me Plenković uhapsio”, napisala nam je jedna čitateljica. “Uostalom, korona je izmišljena da nas porobe svjetske elite. Maske su uređaj za kontrolu uma”, dodala je “mudro” druga.
I pri tome je došao do izražaja poznati Dunning-Krugerov efekt: što je neka osoba manje kompetentna za neko područje, o sebi misli da je baš u tome najveći stručnjak. Nevoljni produbiti znanje, donose posve krive zaključke, zanemarujući ili ne znajući za činjenice koje trebaju uvrstiti u jednadžbu. A u tom začaranom krugu glasnog neznanja upravo ih nekompetentnost onemogućava da shvate zabludu. Tako će, sasvim sigurno, i ovaj članak, na temelju naslova, komentirati oni koji ga nisu pročitali.
Nažalost, tek će rijetki čitatelji, prije nego napišu svoje glasno i vrlo jasno mišljenje, posegnuti za provjerom utemeljenosti svojih stavova. Zbog njih, ali i kako bismo uštedjeli vrijeme našim administratorima na društvenim mrežama, odlučili smo analizirati neke od najčešćih tvrdnji, mitova i neistina oko nošenja maski koje smo danas primijetili na našoj stranici Facebooka.
Tvrdnja: “Markotić je u travnju tvrdila da maske ne treba nositi, a sada tvrdi da treba.“
Netočno. Upravo je profesorica Alemka Markotić u travnju tvrdila da maske treba nositi. “Mislim da su Hrvatski zavod za javno zdravstvo i epidemiolozi jasno iskomunicirali da se preporučuje nošenje maski u javnosti, u zatvorenim prostorima. Mislim da je našim ljudima to apsolutno jasno i da će poštovati te mjere”, kazala je Markotić u programu RTL-a 28. travnja. Osim toga, čak i da je tvrdila da ne treba nositi maske, upravo je odlika znanstvenosti revidiranje i usklađivanje stavova s novim činjenicama i saznanjima.
Uz to, Hrvatski zavod za javno zdravstvo je još 24. travnja objavio: “Prijašnje preporuke nastale temeljem informacija i uputa kojima se raspolagalo, govorile su da samo osobe s akutnim respiratornim infekcijama trebaju nositi masku koja pokriva nos i usta korisnika. Međutim, nošenje jednokratnih maski na javnim mjestima na kojima se ne može održavati sigurnosna udaljenost, npr. javni prijevoz, trgovine prehrambenih proizvoda ili čak na radnom mjestu, moglo bi pomoći smanjenju širenja virusa SARS-CoV-2. Maske mogu podići svijest o fizičkoj udaljenosti i zdravstveno osviještenom ponašanju.” U javno objavljenom priopćenju stoji i ovo: “Maske domaće izrade; maske kućne izrade; pomoćne maske za lice – nošenjem se može usporiti strujanje daha ili prijenos respiratornih kapljica.”
Pitanje: “Prije se govorilo da nije obavezno nositi maske, a sada moramo. Kako to? Zašto nas izluđuju? Mi to više ne možemo podnijeti!”
Ako se odlučimo donijeti zaključak na temelju više od jedne varijable, a što je svakako poželjno, moramo primijetiti da su se u međuvremenu otvorile škole i vrtići. Ukinuta su ograničenja za međugradska putovanja, a i otvorene su granice za turiste. Ljudi su se vratili na radna mjesta. Proradili su kafići i restorani. Osim toga, ponovno je aktiviran javni promet te su dopuštena i velika okupljanja ljudi. Okolnosti su se promijenile.
Tvrdnja: “Govorilo se da obične maske ne pomažu, a sad ih savjetuju!”
Govorilo se da jedino maske s oznakom FFP3, što je oznaka za stupanj filtracije, imaju nepropusnost čestica toliko malih da zaustavljaju i viruse. To su takozvane “maske s čepom”. No to ne znači da jedino filtriranje pomaže spriječiti širenje koronavirusa.
Naime, paralelno su objavljivana istraživanja koja su pokazala da tekstilne barijere pred ustima smanjuju brzinu i domet iskašljanih kapljica u kojima postoji virus te tako posredno doprinose manjem širenju bolesti.
Jedan od najznačajnijih radova od dinamici tih iskašljanih čestica i maskama jest onaj objavljen krajem ožujka. Autorica mu je dr. Lydia Bourouiba, stručnjakinja za dinamiku fluida i profesorica na MIT-u, čuvenom sveučilištu poznatom po “proizvodnji” nobelovaca. Taj rad su citirali brojni svjetski mediji i poneki domaći.
Bourouiba smatra da u nekim situacijama, pogotovo u interijerima i loše ventiliranim prostorima, maska može smanjiti rizik od zaraze. Primjerice, kada susretnete nekoga tko je zaražen, maska može skrenuti struju njihovog daha od vaših usta. Tanke kirurške mase ne štite od najmanjih čestica, jer ne pružaju takvu vrstu filtracija. Ali mogu postrance skrenuti taj oblak, sugerirala je Bourouiba.
Uz to, ponavljamo, 24. travnja Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je: “Maske domaće izrade; maske kućne izrade; pomoćne maske za lice – nošenjem se može usporiti strujanje daha ili prijenos respiratornih kapljica.” Dakle, savjet da se, u nestašici “pravih”, nose “kućne” maske, jest vrlo dosljedan.
Tvrdnja i uvreda: “Pišete gluposti i radite za HDZ! Zna se da virus može proći kroz masku. Zašto bi izigravali budale i nosili je?”
Točno, virus može proći kroz masku. Prema podacima koje su nakon namjenskih istraživanja iznijeli znanstvenici, maske zadržavaju do 95 posto izlučenih kapljica, što znači da je velika količina virusa zadržana na maski, a jedan je dio možda izašao kroz nju. No u epidemiologiji postoji pojam najmanje infekcijske doze, a to je najmanja količina uzročnika koja će izazvati zarazu. Također su neka istraživanja sugerirala da je klinička slika puno gora kod pacijenata koji su odjednom primili veliku dozu virusa. Upravo je to razlog zašto valja nositi maske.
Vogralikov (epidemiloški) lanac kaže: da bi se neka zarazna bolest mogla pojaviti, a potom širiti, moraju postojati:
- izvor zaraze,
- putovi prijenosa i širenja zaraze,
- ulazno mjesto zaraze,
- dostatna količina i virulencija uzročnika (npr. dovoljan je jedan mikrobacil tuberkuloze da izazove bolest ako se poslože karike Vogralikovog lanca, dok je za pojavu salmoneloze potrebno 10 – 10 000 i više, ovisno o vrsti salmonele),
- osjetljivost ili dispozicija domaćina za dotičnu bolest (stanje imuniteta, odnosno obrambena snaga organizma.
Nošenje maski sužava put prijenosa i smanjuje količinu uzročnika potrebnu za izazivanje bolesti.
Tvrdnja: “Kad nosimo masku ne dobivamo zrak i kisik. Time se samo još više razbolijevamo i gubimo imunitet. Uz to udišemo natrag ugljikov monoksid koji nas truje.”
Čovjek izdiše ugljikov dioksid, a ne monoksid. Do sada nismo čuli da se ijedan liječnik ili kirurg zdravstveno ugrozio zbog toga što je nosio masku. Milijuni žena iz vjerskih razloga cijeli život nose pokrivala za lice pa se nisu ugrozile ugljikovim dioksidom.
Ugljikov dioksid nije otrovan, a u koncentraciji znatno većoj od normalnih nadražuje sluznicu zbog stvaranja ugljične kiseline. Ugljikov dioksid čini mjehuriće u gaziranim pićima koje rado pijete. S druge strane, u ovoj tvrdnji pogrešno naveden ugljikov monoksid zaista jest opasni krvni otrov, a ljudi ga u najvećoj mjeri dobrovoljno unose u organizam – pušenjem.
Uz to, paradoksalno je da isti ljudi koji tvrde da je maska beskorisna zbog toga što propušta viruse, ujedno i štetna zato što zadržava nemjerljivo sitnije molekule plinova.
Tvrdnja i uvreda: “Na kutijama od jednokratnih maski piše da ne štite od COVID-a, gamadi pokvarena! Želite nam isprati mozak, ali nećete uspjeti!”
Zaista, internetom se širi fotografija pakiranja maski nepoznatog proizvođača na kojoj piše da ne nudi zaštitu od koronavirusa ili nekog drugog virusa. Izgleda kao samorazumljivo odricanje od odgovornosti u situaciji pandemije nepoznatog virusa. Kako što smo već ranije naveli, samo kroz maske FFP3 ne prolazi koronavirus, no sve ostale tekstilne barijere pred ustima i nosom, kako to piše HZJZ te sugeriraju i istraživanja, mogu usporiti strujanje daha ili prijenos respiratornih kapljica.
Tvrdnja: “Ne postoji niti jedna država koja preporučuje nošenje krpenih maski.”
Netočno. Iako su jednokratne maske sigurnije i higijenskije, brojne institucije predlažu izradu maski u kućnoj radinosti, kada nije moguće na drugi način dobaviti bolju masku. Jedan do tih primjera je i najvažnije američko javnozdravstveno tijelo, Centar za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) koji je čak i snimio video s uputama građanima kako napraviti provizornu masku. Uz to, CDC je građanima ponudio i “krojni arak” za maske.
Tvrdnja i pitanje: “Zašto se domaćim tekstilnim firmama nije dao posao da izrađuju maske? To bi bilo jeftinije i spasila bi se radna mjesta.”
Domaće tekstilne tvrtke su se same uključile u proizvodnju jeftinih i perivih maski za koje valja izdvojiti svega desetak kuna. O tome su svakodnevno izvještavali mediji. Tako u trgovinama možete birati maske Varteksa, URIHO-a (koji je među prvima krenuo šivati maske), Orljave, Dideme…
Tvrdnja i pitanje: “Blagajnice ne nose maske i stalno su u kontaktu s ljudima. Kako to da se niti jedna nije zarazila?”
Netočno je da ne postoje slučajevi zaraza trgovaca i blagajnica. Jednostavan upit u Google “na prvu” nam nudi vijesti o trgovkinji iz Murtera (RTL, 10. travnja), prodavačici iz Opuzena (Dubrovniknet, 7. travnja) ili blagajnici trgovine u Bukevju (KronikeVG, 1. travnja). Jesu li zaražene blagajnice nosile maske, nije nam poznato. Podsjećamo, zdravstvene vlasti više puta su upozoravale da nije dopušteno objavljivati identitete oboljelih, ako oni na to nisu pristali.
Tvrdnja: “U Jugoslaviji bismo svi dobili besplatne maske.”
Zapravo, u Jugoslaviji uopće ne bi bilo potrebno odgovarati na sve ove tvrdnje. Jednostavno se ne biste neznanstveno suprotstavljali znanstvenim (i političkim) autoritetima. Pogotovo ih ne biste javno i glasno kritizirali. Stavili biste masku. I cijepili biste se kada bi cjepivo postalo dostupno.
Pitanje: “Ako država subvencionira kupovinu električnih vozila, zašto ne bi dijelila maske?”
Slažemo se. Zato Zagreb i neki drugi gradovi dijele besplatne maske dobivene donacijama. Ipak, vjerujemo da je puno važnije, jeftinije i zrelije zaštiti zdravlje, nego se inatiti s političarima i državom. Pa makar za to morali izdvojiti vlastiti novac.
Tvrdnja: “Država zarađuje na maskama, zato su i poskupjele!”
Jednokratne medicinske maske su poskupjele 10 i više puta pa se sada mogu kupiti po cijeni od 5 do 10 kuna, ovisno o količini koju kupujete u ljekarnama ili trgovačkim lancima. Glavninu svjetskog tržišta pokrivali su kineski proizvođači koji uslijed pojačane potražnje i vlastitih problema s koronavirusom nisu uspjeli zadovoljiti globalnu potražnju. Zbog toga su, izvijestile su to neke vlade, narudžbe i nekorektno otkazivane kada bi se pojavio naručitelj spreman izdvojiti više novca.
O računici je više za tportal 21. travnja rekla i Ana Soldo, predsjednica Hrvatske ljekarničke komore. Kazala je da na veleprodajnu cijenu maski, osim PDV-a i ljekarničke marže, treba dodati carinu od 6,3 posto, zbog čega je sadašnja cijena između sedam i osam kuna po komadu sasvim realna jer su i veleprodajne cijene skočile na između četiri i pet kuna. “Ulazna cijena za dva milijuna komada je oko 3,4 kune, a naše ljekarne naručuju po tisuću ili dvije komada. U cijenu treba uračunati prijevoz. Primjerice čarter let iz Kine, u kojoj se proizvode gotovo sve maske, košta oko milijun eura. Prijevoz brodom sada je praktički nemoguć jer putovanje traje tri mjeseca, a maske svima trebaju odmah”, poručila je Soldo. Osim toga, ljekarne maske nabavljaju od domaćih veletrgovaca jer po zakonu ne smiju kupovati izravno od proizvođača.
Iako se radi o klasičnom primjeru ponude i potražnje, Državni inspektorat je izvijestio i o pojedinačnim nemoralnim podizanjima marže kod pojedinih trgovaca.
Tvrdnja: “Maske iz donacija se prodaju u trgovačkim lancima!”
Iako su brojni čitatelji ustvrdili da se maske iz donacija nezakonito stavljaju u prodaju, nitko nam nije mogao pružiti konkretan dokaz o tim navodima. Od Ministarstva zdravstva zatražili smo podatke o donacijama koje ćemo naknadno objaviti.
No, iz medijskih objava je vidljivo da su maske koje su dolazile kao pomoć često imale propisani način komu i kako ih valja podijeliti. Primjerice, tvrtka Bayer je 8.000 maski darovala bolnicama i medicinskom osoblju. Donacija tvrtke Vapour International od 5.000 komada darovana je Općoj bolnici u Puli, a 500 komada umaškom Zavodu za hitnu medicinu. Talijanska Calzedonia grupa darovala je 130.000 maski isključivo bolnicama, hitnoj pomoći, Crvenom križu i stožerima civilne zaštite.
Grad Opatija je od počasne građanke tog grada, Liu Pilato Liying, dobila donaciju od 66.000 maski. Prema njenim specifikacijama podijeljene su javnim službama, a polovica od ukupnog broja građanima Opatije. Ova Kineskinja je jasno specificirala da je 1.000 maski namijenjeno je bivšem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću, zajedničkom prijatelju kineskih gradova i Grada Opatije.
Iz svega navedenoga možemo zaključiti da nema dokaza da se maske iz donacija prodaju u trgovačkim lancima. No ako nam ih netko dostavi, rado ćemo to istražiti i objaviti.
Kako to izgleda u praksi?
Stožer: “Trebate nositi maske u javnom prijevozu!”
Komentatori: “Nećemo. Nosit ćemo ih kad nam ih daju! Neće na nama nitko zarađivati pa makar umrli! Neka podijele one koje su dobili u donaciji iz Kine!”
Grad Zagreb: “Tko nema masku, može je dobiti besplatno u mjesnoj zajednici. Umirovljenici, imate 48 sati da podignete maske.”
Komentatori: “Nećemo. Neće nas Bandić kupiti maskama! Sigurno su to one maske koje su došle iz Kine. Neka ih on nosi i zarazi se s njima. Mi nećemo!”
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”
