Pipi, sretan ti 75. rođendan! Svi bismo trebali biti pomalo kao Pipi Duga Čarapa, zar ne?

Pippilotta Viktualia Rullgardina Krusmynta Efraimsdotter Långstrump – sve to Pipi mora izgovoriti kada se želi predstaviti. To može potrajati. I to nije tako samo na švedskom, nego i na svakom od 70 jezika na koji su do sada prevedene njezine avanture.

U Njemačkoj je, kaže kažu u hamburškoj nakladničkoj kući Oetinger, Pipi i dalje jako popularna. U ovoj zemlji je od 1949. godine prodano oko 8,6 milijuna knjiga o Pipi Dugoj Čarapi a širom svijeta ukupno čak oko 70 milijuna, piše Deutsche Welle.

Sve je počelo 1941. godine u Švedskoj 1941. Astrid Lindgren sjedila uz krevet svoje bolesne sedmogodišnje kćerkice Karin. Ona je predložila svojoj majci da joj priča o “Pipi Dugoj Čarapi” – ime je djevojčici spontano palo na pamet. I Astrid Lindgren je počela pričati.

Izmislila je djevojčicu s crvenim pletenicama, čija je majka anđeo, a otac kralj Južnog mora i koja u neobičnoj vili Pipinovac (Villa Villekula) živi sama sa svoja dva prijatelja – majmunom Gospodinom Nilssonom i pjegavim konjem (Lilla Gubben). Tri godine kasnije Astrid Lindgren zapisala je svoje priče na papir i poslala ih jednom švedskom izdavaču, navodno uz rečenicu: “U nadi da nećete alarmirati Zavod za skrb o djeci.” Vrlo brzo je dobila odgovor da ne postoji interes za tiskanje knjige.

Od kontroverzne do kultne figure

Kada je 1945. godine izdavačka kuća Rabén & Sjögren objavila natječaj za dječju knjigu, Astrid Lindgren je poslala malo izmijenjeni rukopis i osvojila prvu nagradu. Knjiga o Pipi Dugoj Čarapi je prvi put tiskana za Božić 1945. godine i postala je klasik književnosti za djecu.

Ali prije toga je je bila predmet brojnih prepirki među odraslima. Kritičari su tvrdili da bi ta devetogodišnjakinja snažna poput diva snage koja živi sama u i kojoj je dozvoljeno da radi štogod hoće, mogla biti loš uzor djeci. Pored toga, žalili su se kako je jezik kojim se služi predirektan i vulgaran, a knjiga demoralizirajuća. “Niti jedno normalno dijete ne može pojesti čitavu krem-tortu niti bosonogo hoda po šećeru”, napisao je ugledni profesor John Landquist za švedski list Aftonbladet. I dodao: “Sve to ukazuje na maštarije neke luđakinje.” Ocijenio je i kako je Astrid Lindgren netalentirana i nekultivirana, a Pipi nenormalna i bolesnog uma.

S Pipi nikad nije dosadno

Ali popularnost Pipi Duge Čarape, posebno među djecom, dokazalo je da je Astrid Lindgren bila u pravu. Njezine priče iz Bullerbüja i junaci poput detektiva Kallea Blomquista, Karlssona s krova i Michela iz Lönneberga učinile su ovu Šveđanku najpoznatijom autoricom knjiga za djecu i mlade do današnjeg dana. Njezine priče objavljene su na 106 različitih jezika s ukupnom nakladom od 165 milijuna knjiga. Prije nego što je 2002. godine u dobi od 95 godina umrla, samo u Švedskoj je snimljeno više od 40 filmova sa sedam različitih glumica koje su glumile Pipi.

Ali zašto se ljudima ova, u svakom pogledu neobična djevojčica, toliko sviđa? Otkako se Pipi uselila u svoju šarenu kuću, djeci iz susjedstva Anniki i Tommyju nije više dosadno. Jer s Pipi se možeš izvrsnuti igrati, na primjer, “Traženja stvari”. Pipi objašnjava igru svojim prijateljima: “Znaš to je kad netko nešto traži i to onda i pronađe. A što bi drugo moglo biti?” I doista. Čitav svijet je pun stvari i zaista je potrebno da ih netko pronađe. A to rade “pronalazači stvari”. Pipi ne ide u školu, jer – budimo iskreni – “kome treba plutimikacija?”

Uzor emancipacije

“Pipi Duga Čarapa je prava dječja heroina“, analizira profesor psihologije Alfred Gebert iz Münstera. “Posebno se s njom poistovjećuju djevojčice”. Jer, ona je jaka, drska i korisna. Živi sama u velikoj vili, ne ide u školu, a ipak može postići sve što poželi. Pipi uspijeva sama izaći na kraj sa svim problemima – zato što njezini prijatelji igraju važnu ulogu u njezinom životu. “One djevojčice koje su odrastale s Pipi kao uzorom, vjerojatno se dobro uspijevaju izboriti protiv muškaraca na poslu i rade sve za svoje prijatelje”, rekao je Gebert u intervjuu za list Bild.

Slično razmišlja i berlinski psiholog Herbert Scheithauer: “Kod Pipi se radi i o pridržavanju i nepridržavanju pravila, o ljudskoj snazi i slabostima, ali i o prijateljstvu“. Naročito se manja djeca, smatra on, mogu dobro identificirati s Pipi, ali istovremeno se od nje i distancirati. Ono što Pipi čini posebno atraktivnom je obrat u odnosu snaga između odraslih i djece, kaže Scheithauer za Deutschlandfunk. I to je ono što ovu dječju junakinju čini “univerzalnom i vječno aktualnom”.

Recept za život

Pipi utjelovljuje sve što djeca žele, kaže dječja psihologinja Svenja Lüthge iz Kiela – provoditi svoju volju, imati super sposobnosti i ogromnu snagu i prolaziti kroz brojne avanture. “Djeci su potrebni junaci poput Pipi Duge Čarape. Ona se ugledaju na nju.” Pomalo kaotična Pipi može biti velika podrška i djeci koja su nesigurna. “Pipi ima recept za život”, kaže Lüthge za njemački list Die Welt. “Ona je na istoj razini s odraslima i čak se usuđuje zbijati šale s odgajateljima i policajcima.” Istovremeno, Pipi ima nepogrešiv osjećaj za pravdu i veliko srce za slabe. “To je idealan uzor za djecu.”

Zar nikome ne smeta što je Pipi jedan od najnestvarnijih likova Astrid Lindgren? “Naprotiv”, kaže za list Die Welt dječji psiholog Wolfgang Bergmann. “Djeca vole kada njihovi junaci imaju natprirodne moći. Takav je i Harry Poter.” Astrid Lindgren tako potiče svoje male čitatelje da se ispravno ponašaju i na pravi način doživljavaju stvari. Nakon najmaštovitijih izmišljotina, ona nježno vodi djecu natrag u svijet realnosti. “Sigmund Freud je znao koliko je dobro kada se pomire ego i super-ego – to je praznik za dušu.”

Tako su i priče o Pipi Dugoj Čarapi praznik za dušu – i za djecu i za odrasle. A kao svojevrstan praznik se i u Švedskoj obilježava 75. godišnjica Pipi 21. svibnja 2020. godine, na dan kada je rođena Karin Nyman – kćerka Astrid Lindgren.