Josipa Lisac dobitnica je ovogodišnjeg Porina za životno djelo, a po mišljenju i publike i kritike, ta je nagrada doista otišla u prave ruke.
Josipa je istinska diva hrvatske glazbe, iako ne želi da ju se tako zove. “Ne volim da me zovu diva. Dovoljno je da se kaže Josipa Lisac”, rekla je u razgovoru za Dnevnik Nove TV.
Iako je u njenim rukama nagrada za životno djelo, na mirovinu i ne pomišlja. “Zgodno je što sam dobila ovu nagradu. Bilo je nekoliko razgovora. Rekli su mi, mislimo na vas, ali Josipa, vi ste premladi. Mislim da u ovim godinama ipak nagrada nekako sjeda. Što će biti bit će”, kazala je.
Osim što je zovu divom, čest pridjev koji se uz nju veže je i ekscentrična. No ona jednostavno kaže da je samo iskrena prema sebi. “Lijepo je kad vjeruješ u sebe. Uspjeh treba održati, uspjeh imati… to je jako teško. Svaki dan te život propituje. Kao neki rentgen. Nikad nisam požalila zbog svojih odluka”, napomenula je.
Na konstataciju da je oduvijek bila svoja, jedinstvena i da nije spuštala kriterije, te primjerice pjevala na svadbama, kaže: “Ne bih ja omalovažavala svadbe, ali ja ne bih tako mogla dobro zabaviti. Za sve treba imati talent. Tako nekako ispada da se nikad nisam željela uspoređivati. Ja sam se uvijek uspoređivala sa sobom”, napominje Josipa Lisac čiji je profesionalni i privatni život obilježio Karlo Metikoš. No, uz Metikoša, Josipa Lisac surađivala je s još mnogim glazbenicima.
“Ja sam imala predivne ljude uz sebe. Ivica Krajač je jedan od njih. On je bio veliki dio mog profesionalnog života. Tu je i Krešimir Klemenčić s pjesmom Gdje Dunav ljubi nebo”, za koju je tekst napisala Alka Vuica.
Prekretnica u karijeri josipe Lisac bio je album Dnevnik jedne ljubavi. “Karlo Metikoš se želio tada ležerno odmaknuti od mikrofona i predati sve meni. On je bio pristojan i pitao me želim li pjevati nečije tuđe pjesme, a ja sam rekla ne, ja želim pjevati samo tvoje pjesme, jer mi se sviđalo sve što je radio”.
Iako se mislilo, da je pjesma Danas sam luda nastala u kuhinji, Josipa Lisac kaže da to nije točno. Ponovo je komentirala izraz ekscentričnost koji se najčešće vezuje uz nju. “Ja ne volim izraz ekscentričan. To mi ide više na negativno. Posebnost je nešto drugo. Ekscentričnost mi skoro ide na egzibicionizam. Ja nemam porive za namjerno. Ja se uređujem za sebe”, napominje.
Svojedobno nije željela da se uprizori balet Dnevnik jedne ljubavi. Kaže kako je samo htjela sačuvati Karlova djela. “To sam ja sačuvala autorsko djelo. Nitko nije pitao, znate”, otkriva.
Za svoje koncerte se, kaže, priprema svakodnevno, a ne smeta je što je mnogi imitiraju “Neke imitacije su uspjele, a neke nisu. Znam da sam vrlo zahvalna za imitatore. Ja se tako specifično izražavam. Neke budu komične. A neke budu duhovite.”
Veliku podijeljenost izazvala je njezina izvedba hrvatske himne na inauguraciji. Podnesena je čak i kaznena prijava. “Ja se nekako ne bih složila s vama da pričamo o tome. Ne bih o tome uopće pričala, jer ne bih htjela objašnjavati svoj glazbeni svjetonazor”, kaže.
Komentirala je i uvjete života u doba korone i izolacije. Njoj stroge mjere ne smetaju. “Jako lijepo se s ovim nosim. Meni je ovo sjajno. Ja sam naučila na život u karanteni. Ja sam doma. Ja sam inače dva puta godišnje u karanteni. Zbog ambrozije i breze. Ja sam alergična. Ništa mi ne nedostaje, baš mi paše, sve mi je on-line. Biti sam sa sobom je predivno”, kaže.
Imala je i poruku za mlade kolege kako da funkcioniraju i kako da se snalaze u ovim vremenima. “Imam puno mladih prijatelja i na neki način ja čekam na one koji dolaze. Priželjkujem one koji će doći sa nekim buntom. Vjerujem da ću napraviti dobru komunikaciju. Nema recepta. Svatko mora pronaći sebe, imati sebe”, kazala je.
