Psihologija stada: Zašto su svi navalili baš na toaletni papir?

judi stvaraju zalihe svega i svačega. No tek kada se koronakriza zaoštrila, shvatili smo što nam je jedno od najvećih kulturnih i privrednih dobara: toaletni papir! Zašto je to tako? Čitav svijet traži odgovor, analizira Deutsche Welle.

Na jednoj video snimci koji se širi društvenim mrežama, mladić kupuje kavu “za ponijeti”. Na blagajni vadi rolu WC papira, otkine dva listića i stavlja ih na šank kao novac. Treći listić kao napojnicu stavlja barmenu u džep košulje.

Internet je trenutno pun viceva o iznenađujućem fenomenu – dosad neviđenoj potražnji za toaletnim papirom širom svijeta. On je bukvalno razgrabljen i u nekim samoposluživanjima je već bilo i tuče oko njega. Koronakriza je još mlada, no je li WC papir već sada postao rezervna valuta?

Britta Krahn smatra da je jagma za toaletnim papirom plod “psihologije stada”. “Nastaje u trenutku maksimalnog gubitka kontrole, maksimalne nesigurnosti i najvećih promjena”, kaže ova profesorica ekonomske psihologijje na Visokoj školi “Bonn-Rhein-Sieg”.

Ona podsjeća da je društveni život takoreći preko noći usporen “sa stotke na nulu” i da “nitko ne zna što će još doći”. Zato ljudi pokušavaju povratiti kontrolu. U situaciji u kojoj su zaštitne maske rasprodane, baš kao i sredstva za dezinfekciju, “svatko uzima ono što još može i što se neće pokvariti”.

Je li kupovina WC papira instinktivna radnja? “Toaletni papir je metafora sigurnosti – ako nije već postao i simbol koronakrize. I svega odvratnog što se s virusom povezuje”, kaže Krahn.

Lišće: priroda daje

U starija vremena su se kao toaletni papir koristili listovi različitih biljaka, prije svega repuha – na to ukazuju arheološki nalazi u najstarijem rudniku kamene soli na svijetu, u Hallstadtu u Austriji.

Do pojave prvog toaletnog papira korištene su krpe ili spužve, ponekad čak i živi pilići, kako je to opisao švicarski povijesničar i biolog Danijel Furrer. Lijeva ruka u mnogim kulturama, prije svega azijskim, služi održavanju tjelesne čistoće, a desna – za rukovanje i uzimanje hrane.

Toaletni papir se prvi put spominje u kineskim zapisima iz 6. stoljeća: filozof Yan Zhitui (531-591) je na jednom mjestu zabilježio: “Nikad se ne bih usudio papir s citatima ili komentarima iz knjige Pet klasika, ili na kojem su napisana imena mudraca, koristim za toaletu.”

Mahovina i sijeno

A godine 851. jedan trgovački putnik je napisao: “Oni (Kinezi) nisu tako brižljivi kada je riječ o čistoći i ne peru se vodom kada obave nuždu, već se samo obrišu papirom.” Na carskom dvoru u Nanjingu je1393. godine potrošeno 720.000 listova toaletnog papira veličine 2×3 stope (oko 60 sa 90 cm), car Hongwu i njegova porodica troše 15.000 listova svatko, i to “posebno mekanog i parfimiranog toaletnog papira”, opisuje u britanski sinolog Joseph Needham.

U srednjovjekovnoj Europi ljudi su tada još koristili stare krpe, ostatke tkanina ili loptice od vune. Ponekad su se služili i mahovinom, lišćem biljaka, sijenom ili čak slamom, kaže Sabine Schachtner, direktorica Industrijskog muzeja u Bergisch Gladbachu nedaleko od Kölna. U svom standardnom djelu “Toaletni papir. Povijest kulture brisanja2 ona piše da je korištenje starog papira kao toaletnog papira u Europi počelo u 16. stoljeću.

Toaletni papir sa svilom

Zanimljivo je i što su otkrili arheolozi u Estoniji: u ostacima tekstila koji su u domaćinstvima korišteni kao toaletni papir pronađeno je više vrsta ovog pomagala. Bilo je jasno da su bogata domaćinstva koristila fine i meke tkanine – dielove svakodnevne odjeće, na koje su stavljali i svilene aplikacije. A u siromašnijim domovima su korišteni grubi ostaci jednostavnog tekstila.

Pojava novina i industrijske proizvodnje papira dovele su do masovnog korištenja papira kao higijenskog artikla. A u drugoj polovini 19. stoljeća je počelo i korištenje WC-a s odvodom što je iziskivalo i specijalni papir koji neće zaštopati cijevi.

Proizvodnja se odvija danonoćno

Već odavno WC papir se proizvodi u ogromnim količinama na pokretnoj traci. Tako primjerice njemačka firma “Fripa” u normalnim uvjetima proizvodi 130.000 tona toaletnog papira godišnje. No sada, u vrijeme korone, proizvodnja je udvostručena.

“Stigli smo do limita”, kaže glasnogovornik firme Jürgen Fischer za DW, “i ne uspijevamo se izboriti s potražnjom.” Zato je sada vrijeme isporuke produženo. 2Ne razumijem zbog čega su ljudi toliko navalili na toaletni papir. Možda zato što ga se može lako skladištiti i što nije skup.” Fischer kupcima savjetuje da se opuste.

Stvaranje zaliha – zamjena za čin borbe

Sociolog Ortwin Renn kaže da u rizičnim situacijama “znanost poznaje tri osnovna tipa ljudi: jedni gledaju u stranu i ignoriraju opasnost, drugi bježe i učahure se, a treći se bori”.

Ovaj posljednji postaje aktivan kada osjeti prijetnju i stvaranje zaliha je za njega zamjena za borbu. A je li netko tip koji bježi ili tip koji se bori, to određuju odgoj i iskustvo. No dosta ovisi i o konkretnoj situaciji: kada je za volanom, čovjek je uglavnom tip borca, a kao pješak je tip koji bježi.

U kaosu oko toaletnog papira, Anja Achtziger, ekonomska psihologinja sa Zepellinovog sveučilištu iz Friedrichshafena, prepoznaje tipičan obrazac ponašanja mase: “Ljudi u medijima čuju da drugi kupuju puno WC papira. Na poslu, u obitelji, među prijateljima, stalno se govori o tome tko je koliko toaletnog papira nakupovao. Oni koji nemaju zaliha, postaju nervozni – i počinju ih sami stvarati”.