U borbi protiv širenja koronavirusa mnoge zemlje su uvele zabrane kretanja ili kontakta i na različit način ograničile društveni život. Čak i tamo gdje ostanak kod kuće nije propisan zakonom, ljudi iz straha rijetko ili nikada ne izlaze na ulicu.
No to nije uvijek svrsishodno, smatra Manfred Spitzer, profesor psihijatrije na Sveučilištu u Ulmu i šef tamošnje psihijatrijske klinike, javlja Deutsche Welle. Spitzer tako kaže: “Znamo da karantena – kao ultimativni oblik zabrane kretanja – stvarno može dovesti do psihičkih poremećaja čak i kod sasvim zdravih ljudi.”
“Postoje dugoročna istraživanja koja pokazuju da je nakon karantene veća učestalost anksioznosti, poremećaja sna ili čak posttraumatskog poremećaja. Tu nema razlika između starijih i mlađih, ili muškaraca i žena. Svi mogu time biti pogođeni”, kaže Spitzer. “Zato je preporuka da se takve mjere uvode samo kada su uistinu nužne.”
U razgovoru za DW profesor kaže da je najvažnije oružje koje čovjek ima u borbi protiv koronavirusa njegov vlastiti imunološki sustav. “Znamo što ga jača – jedna od stvari je izlazak na svježi zrak. Najbolje naravno tamo gdje nema nikoga, recimo u šumu. Znamo da redovno šetanje šumom u trajanju od jednog, ili bolje, dva sata dokazano jača imunološki sustav. A ostanak u kući mu šteti. To je posebno važno za obitelji s djecom.”
Spitzer je autor knjige “Samoća – nepriznata bolest: bolna, zarazna, smrtonosna”. Na pitanje koje se često postavlja ovih dana, mogu li društvene mreže biti zamjena za društveni kontakt, kaže: “Gledam kritički na društvene mreže, ali one su u ovim vremenima svakako način da se održi kontakt. Molim vas, nemojte samo danonoćno pratiti budalaštine koje se šire tamo.”
Ovaj ugledni psihijatar kaže da je trenutno telefon vjerojatno “najbolji društveni medij” koji sada imamo na raspolaganju, jer obično telefoniramo s ljudima koje poznajemo. “Twitter i Facebook nisu toliko dobri. Ne čine nam dobro toliki nepoznati ljudi s kojima se tamo susrećemo.”
