Što je tvrdnja provokativnija, to više “klikova”: tzv. welness influencerice preporučuju potpuno uskraćivanje unosa vode u tijelo u obliku tekućine, nego samo hranom. To je i opasno i može uzrokovati teške posljedice, javlja Deutsche Welle.
Sophie Prana živi život na kojoj joj mnogi mogu pozavidjeti: putuje mnogo, stalno je na svježem zraku, bavi se jogom i zdravo se hrani. To tako barem tvrdi na svom Instagram kanalu na kojem ju prati 19.000 korisnika.
Uvijek iznova tvrdi kako već preko godine dana nije popila ni kap vode. Umjesto toga konzumira ogromne količine voća i povrća poput lubenica ili kokosa.
U jednom 16-minutnom videu na YouTube-u Prana objašnjava zašto živi bez vode i kako joj je život zbog toga postao bolji. Ona u istom videu govori o “živućoj” i “mrtvoj” vodi te da treba piti samo onu prvu. Ona kaže kako je “mrtva” voda za tijelo “beskorisna” jer ne sadrži hranjive tvari.
Za preporuku dnevnog unosa vode “influencerica” optužuje industriju pića koja stoji iza ove kampanje. Prana na kraju tvrdi kako joj se i koža oporavila otkada ne pije “mrtvu” vodu. Sve to priča široko otvorenih očiju pogleda uprtog u kameru.
Slično mišljenje zastupa i influencerica Alise Miksta, jedna Letonka koja živi u Dubaiju. I ona iz pustinje poručuje da voda uopće nije potrebna za uravnoteženi život kako se to općenito misli. Ona doduše pije nešto vode svaki dan ali “svakako ne dvije litre” kako se preporučuje. I svoje tvrdnje vezane uz vodu potkrepljuje “znanstvenim” studijama.
Obje „influencerice“ se hrane veganskom sirovom hranom. Suzdržavanje od pijenja vode je često povezano s tzv. dry fasting kada se u tijelo do 36 sati ne unosi nikakva hrana.To bi trebalo biti zdravo, ali se prije svega radi o gubitku tjelesne težine.
Vrlo upitan režim prehrane
Dr. Peter Stehle, profesor za psihologiju prehrane na Sveučilištu u Bonnu je sve, samo ne oduševljen savjetima “influencerica” poput Prane. Posebno ga iritira njezina tvrdnja o “mrtvoj” i “živoj” vodi. Pri normalnom unosu hrane od oko 2.500 kilokalorija dnevno, se u tijelo unosi ne više od 0,9 litara tekućine preko čvrste hrane. Samo tijelo dnevno također proizvodi nešto vode tako da se ukupno radi o oko 1,5 litara vode.
No s obzorom na to da dnevne potrebe tijela za vodom iznosi oko 2,5 litara vode ili i više, ostatak se mora dodatno unijeti. Do ove vrijednosti se uglavnom dolazi izračunom potrebe bubrega koji čiste štetne tvari iz organizma. Tako se dolazi do tog minimuma od 1,5 litara koliko se dnevno mora dodatno unijeti pićem.
Voda iz hrane nije dovoljna
Stehe smatra da je nadoknada vode tekućinom iz hrane problematična. “Ako 80 posto hrane koju unosimo u tijelo pokrijemo voćem i povrćem, suočavamo se s drugim problemima”, kaže stručnjak za prehranu. Automatski dolazi do nedostatka ostalih hranjivih elemenata poput bjelančevina, minerala i nekih vitamina. Prevelika količina fruktoze može uzrokovati i probavne smetnje. “Tada dolazi do proljeva koji uzrokuje još veću nestašicu vode”, zaključuje Stehle.
Što se događa s tijelom koje dehidrira?
Kada organizam dobije premalo vode, posljedice mogu biti teški zdravstveni problemi. Medicina razlikuje stupnjeve nedostatka vode koji stoje u relaciji s ukupnom tjelesnom težinom. “Dehidracija počinje kod gubitka četiri do pet posto tjelesne težine. Od tog stupnja nastupaju klinički simptomi”, kaže stručnjak za prehranu Stehle.
Nakon simptoma poput žeđi ili suhih ustiju počinju i popratne pojave u obliku smanjene sposobnosti kretanja ili kratkotrajnog zatajenja nekih funkcije. Kod gubitka 20 posto ukupne tjelesne težine u vodi nastupa opasnost po život.
Tko pokušava svoju potrebu za vodom pokriti konzumacijom voća i povrća, brzo dolazi do svojih granica jer dnevno stvara deficit od jedne litre. “Ovdje najkasnije nakon pet dana dolazi do teških tjelesnih ograničenja”, kaže Stehle.
Najbolja je voda ili čaj
Bonski stručnjak za prehranu preporučuje da se dnevne količine tekućine u tijelo unose najbolje putem vode ili čajeva, prvenstveno biljnih. Ovi napici ne sadrže kalorije. Sokovi ili gazirana pića su kao glavni izvor tekućine problematični. “Tekućine ne zasićuju. Kalorije koje unosimo kroz piće povećavaju rizik povećanja tjelesne težine”, smatra Stehle.
On naglašava i povećanu potrebu za tekućinom kod sportaša rekreativaca, koji se znoje više nego profesionalni sportaši, ili kod starijih osoba. No ove preporuke vrijede i za mlade i zdrave osobe. Bez obzira na to što im poručuju raznorazne “infuencerice”.
