Jednako je glupo odmahivati rukom kao i paničariti oko korona virusa

U Hrvatskoj je sve veći broj zaraženih koronavirusom COVID-19. S današnjim danom ih je sedam. Epidemiolozi potvrđuju da je riječ o osobama iz dva obiteljska kruga te da nema razloga za paniku. Istovremeno europski stručnjaci upozoravaju da bi se cijeloj Europi mogao dogoditi talijanski scenarij. Naime, u Italiji je umrlo više od 50 osoba, a zaraženih je više od 1.100.

Zašto se brinemo oko koronavirusa?

Zapravo, stručnjaci ne znaju koliko je taj virus opasan i neće znati dok se ne prikupi dovoljno velika baza podataka. Neki epidemiolozi kažu kako će se pravi izračuni smrtnosti moći dati tek kada epidemija prođe. Za sada se zna da je mortalitet u epicentru epidemije, kineskoj provinciji Hubei, oko 2 posto. Sezonska gripa odnese manje od jednog života na 100 zaraženih, dok se kod SARS-a mortalitet penje iznad 10 posto.

Osim toga, ne zna se ni koliko je koronavirus zarazan i što je najvažnije – za njega ne postoji cjepivo. To pak znači da će se od infekcije puno teže obraniti najranjiviji dijelovi građanstva; oni stariji i bolesni. To je sasvim dovoljno razloga da ne zanemarujemo činjenicu da je relativno nepoznati virus u opticaju, ali nije razlog za paniku.

Kakva je situacija u svijetu?

Prema brojaču stranice WorldOmeter, u svijetu je zabilježeno 87.693 infekcija koronavirusom. Od toga je 2.995 završilo fatalno. Oporavilo se 42.687 pacijenata.

Od gripe u svijetu umre 400.000 ljudi godišnje pa se ne diže panika?

I sve te smrti događaju se usprkos zdravstvenim kampanjama s kojima se promovira cijepljenje protiv gripe i usprkos činjenici da je pristojan broj starih i bolesnih procijepljen. A sada zamislite da nema cjepiva, medija koji vas informiraju, zaštite starih i bolesnih te da je virus nekoliko puta opasniji. Treba li dopustiti da i od koronavirusa u svijetu svake godine umre minimalno 800.000 ljudi godišnje?

Stručnjaci kažu da je smrtnost najveća kod ljudi starijih od 70 ili 80 godina. Zašto se onda diže panika?

I stari životi se računaju. Ljudi žele živjeti i nakon osamdesetog rođendana, ma koliko to mladima bilo teško razumjeti. Sprječavanje širenja koronavirusa među mlađima štiti starije i bolesne; vaše roditelje, baku ili djeda.

Čitao sam na Facebooku da je vjerojatnost da se zarazim minimalna. Ne dižite paniku!

Vjerojatno ste čitali status molekularnog biologa Igora Štagljara koji tvrdi:

“Dakle 99.3% je šansa da virus nikada neće dospjeti do Vas. Na tih 0,7% tek idu postotci, pa tako ako imate 85 godina, imate 0.7% šanse uopće pokupiti virus, pa ako ga pokupite imate još 14.8% šanse umrijeti od njega, odnosno ukupno imate 0.103% šanse umrijeti od tog virusa. To znači da je šansa da nećete umrijeti od tog virusa čak 99.897% ! Za jednog 45-godišnjaka, te dvije šanse pomnožene iznose 0.0028% da će ih corona virus ubiti. A 99.9972 da neće. Za jednog 35-godišnjaka vjerojatnost da će umrijeti od ovog virusa je 0.0014%. A da neće umrijeti je 99.9986%.”

Bilo bi dobro da je tako, ali… Kao što smo rekli, u svijetu ne žive samo 35-ogodišnjaci. Osim toga, Štagljar je u potpunosti banalizirao podatke koji dolaze iz Kine na način da je zanemario činjenicu da su se sve te smrti dogodile usprkos neviđenim zdravstvenim mjerama, karantenama, vojnom nadzoru, samoizolacijama u kojima žive stanovnici Wuhana, obustavi javnog prijevoza i potpunoj zabrani okupljanja. Kolika bi smrtnost bila da nije bilo te “panike”?

Zašto vi mediji dižete paniku?

Upravo smo vam napisali da razloga za paniku nema. Pogledate li tekstove u hrvatskim medijima, vidjet ćete da gotovo u svakom stoji da nema razloga za paniku.

Nisu li upravo mediji prenosili riječi ministra zdravstva Vilija Beroša i dr. Alemke Markotić da ne treba paničariti? Nisu li upravo nakon tih riječi ljudi počeli pustošiti dućane? Nisu li upravo nakon toga mediji prenijeli riječi premijera Andreja Plenkovića da ne treba haračiti po supermarketima i paničariti? Nisu li mediji uporno javljali kako maske ne pomažu? Nije li se upravo nakon toga otvorilo crno tržište maskama?

Nisu mediji sazivali konferencije, osnivali stožere, proglasili karantene, poluzatvorili granice, donijeli protokole za postupanje ili raspustili svoje radnike da rade od kuće. To su učinile zdravstvene vlasti i poslodavci.

A vi, kako biste znali da ne treba paničariti da vam to nisu javili mediji? Ili biste radije umjesto stručnjaka koji progovaraju putem medija slušali teoretičare zavjera na društvenim mrežama?