Pet načina da se pripremite za zastrašujuć, ali i uzbudljiv odlazak u mirovinu

Odlazak u mirovinu predstavlja veliku promjenu u svačijem životu. I dok se većina veseli razdoblju kad će napokon imati vremena za sebe, trenutak odlaska u penziju često zna biti i zastrašujuć jer se gube dosadašnje veze i osjećaj svrhe. O tom osjetljivom momentu, za portal Sixty and Me, pisao je Howard Fishman, životni trener specijaliziran upravo za teme važne tzv. “bumer” generaciji.

Ne postoji nikakav sistem ranog upozoravanja koji bi vam mogao naznačiti kakva će biti vaša reakcija na umirovljenje. Možda ćete se tome unaprijed veseliti i radovati se svom slobodnom vremenu koje ćete napokon imati. No ništa vas doista ne može pripremiti na trenutak kad se vaš svijet okrene od rokova i šefovih zahtjeva prema izležavanju na kauču u pidžami.

Sada se više ne možete vratiti na posao gdje ste imali svoje mjesto i svatko je znao vaše ime. Proslavu odlaska u mirovinu ste odradili, vaši kolege sad imaju drugog posla i nemaju više vremena čestitati vam na odlasku u penziju.

Svijet koji ste poznavali sada je utihnuo. Nema više e-mailova, poruka, poziva. Novi ste u bezbrižnom svijetu kojeg tako točno opisuje ona stara pjesma Kennyja Chesneya: “Bez cipela, bez košulje, bez briga…”

No upravo u time i jest problem. Naviknuti ste na obaveze, a ne na izležavanje.

Nepokolebljivi sprint prema penziji

Skoro od pete godine neprestano nekamo trčite brzinom svjetlosti. Prvo su vas ubacili u vrtić gdje još niste ništa slutili zabavljeni crtanjem, drijemanjem i pjevanjem pjesmica. Nakon toga su vas kidnapirali i prebacili u zonu sumraka zvanu škola ispunjenu raznim obavezama i to je postalo vaš život: osnovna škola, srednja škola, fakultet, karijera, obitelj, kredit, kupovina stana, recesija, depresija, regresija, teško osvojene pobjede i neuravnotežena ljestvica postignuća.

I tijekom svega toga morate ostati pribrani i čitavo vrijeme štedjeti za trenutak kad ćete napokon moći pobjeći. No i ta štednja jako je krhka i osjetljiva na globalne poremećaje od Brexita do Kim Jong Una.

To je zapravo jedna maratonska utrka duga 60 godina na kraju koje ostanete visiti s litice bez čvrstog tla pod nogama. Emocionalna gravitacija počne vas naglo vući prema zemlji. Bez snažnog unutarnjeg osjećaja svrhe, uskoro ćete spoznati da umirovljenje – baš kao i starenje – nije za slabašne.

Kriza zaranjanja u bazen penzije

Tri tjedna prije odlaska u mirovinu i sâm sam osjetio određenu tremu. Jedne večeri prije velikog dana, dobrano umočen u vino, obećao sam sebi i drugima da ću u toj svojoj novoj karijeri nakon karijere zasjati nekim novim sjajem.

Kao u nekom ekspres-loncu, ta obećanja stvorila su pritosak potrebe za novim idejama koje se još nisu izrodile. Sinapse su se, izgleda, oštetile pri padu. Morao bih pronaći neki jednostavan posao. Biti koristan. Možda bih mogao pozdravljati ljude u supermarketu ili pomoći oko pakiranja namirnica. Ništa naporno ili izazovno.

Emotivnu podršku potražio sam kod svojeg financijskog savjetnika:
– Jesam li otišao u mirovinu prerano? Nisam.
– Imam li dovoljno novca za život? Imam.
– Što ako poživim do stote? Nema problema!
– Kakve su ekonomske prognoze? To smo prošli milijun puta i sve je ok.
– Možemo li izdvojiti neki manji novčani iznos za trgovanje dionicama? Nipošto!

Slušao me s nevjerojatnom pažnjom. I onda mi razjasnio kakav tip savjeta mi on može ponuditi, za razliku od psihijatra.

Možda bih trebao potražiti novu životnu misiju. Možda mi u tome mogu pomoći knjige samopomoći. Nešto kao “Pileća juhica za dušu”. Pomislio sam da bih možda mogao potražiti pomoć nekog životnog trenera i poraditi na samorazvoju. No možda to i nije potrebno.

Jednostavan vodič kroz prvu fazu umirovljenja

Poslužio sam se stoga starim trikom koji se koristi u svim vrstama egzistencijalne dvojbe i napravio “to do listu” – popis stvari koje trebam učiniti. No dok sam se s teškom mukom probijao kroz nove točke, sinulo mi je ono što je doista važno i napravio sljedeći popis:

1.

Dajte si vremena da polako sletite na Zemlju. Započnite s dugim odmorom.

2.

Ne radi se o tome kako ćete ispuniti dan već o tome da pritom vi sami budete ispunjeni.

3.

Počnite ponovno investirati vrijeme i energiju u veze s ljudima koji su vam važni.

4.

Slušajte mudrost svojeg unutarnjeg glasa i obvežite se samo na stvari zbog kojih se ne biste grizli prije šest mjeseci.

5.

Uzmite bojice i počnite šarati kao ludo vrtićko dijete ne obazirući se na to prelazite li crtu.