Katolički svećenici masonima ne smiju dati pričest, a moguće je i izopćenje

Je li masonstvo i katoličanstvo nespojivo te ima li mjesta masonima u Katoličkoj crkvi? Pitanje je to na koje se posljednjih dana traži odgovor na više strana, a dao ga je, još prošle godine, Glas Koncila.

Službeno glasilo Kaptola upućuje na čitanje članak dr fra. Jure Brkana iz 2002. godine koji već u sažetku ističe da “slobodne zidare ili, kako se običaje reći, masone, Zakonik kanonskoga prava za Latinsku crkvu iz 1983. godine u kan. 1374. nije poimence spomenuo”, ali i upozorava: “Zakonik iz 1983. naime govori općenito da treba kazniti pravednom kaznom onoga katolika koji bi se upisao u društvo koje rovari protiv Crkve, a onoga tko bi ga promicao ili vodio, interdiktom.”

Upis u masonsko društvo je teški grijeh

Nadalje Brkan tumači: “Takav stav Katoličke crkve nije protiv vjerske slobode; ona ima pravo donositi zakone za svoje vjernike. Općenito izražavanje crkvenog zakonodavca različito je od propisa Zakonika iz 1917. kan. 2335. i njegovih izvora. Samo dan prije stupanja na snagu Zakonika iz 1983. Kongregacija za nauk vjere 26. studenoga 1983. očitovala se posebnim dokumentom, Quaesitum est, te izjavila da je nauk masonskih ‘društava nepomirljiv s crkvenim naukom, da ostaje neizmijenjen negativni stav Crkve u pogledu masonskih društava’, te da katolici koji se upišu u masonska društva teško griješe, tako da ih se ne smije pripustiti na svetu pričest. U očitovanju Quaesitum est izričito se spominje očitovanje Kongregacije od 17. veljače 1981., što je jedan od izvora za kan. 1374.”

I izopćenje je moguće

U svom članku dr. Brkan ističe: “Iako Crkva nije izričito odredila kaznu izopćenja ipso facto za katolika koji bi se učlanio u neko masonsko društvo, ipak se može reći da katolika koji bi tvrdokorno i uporno pristajao uz masonski nauk, crkveni poglavar može kazniti crkvenim kaznama, pa u krajnjem slučaju i izopćenjem (excommunicatio). Katolik ne smije biti upisan u masonsko društvo niti bilo koje društvo koje rovari protiv Crkve.”

Objašnjavajući važnost izjave Quaesitum est Kongregacije za nauk vjere, dr. Brkan ističe da ona “određuje da svoje stavove o masonskim društvima ne daju mjesne crkvene vlasti, tj. očitovanje, odnosno proglašenje (declaratio) Kongregacije iz Quaesitum est ne smiju ukidati, mijenjati ili nadopunjavati, crkvene vlasti ispod Svete Stolice”.

“Takvim stavom, Katolička crkva ne prekida dijalog ni s masonima, ali se ne može odreći vjerske činjenice da je ona s Kristom i u Kristu jedincata i jedinstvena uza sve pogreške i nedostatke nekih njezinih članova. Istini za volju, slobodni zidari također posjeduju ‘svoju istinu’ i s njima je potrebno voditi dijalog, posebno o humanitarnoj zauzetosti i dobrotvornosti; no iako se i u masonskom nauku nalaze tragovi i znakovi ‘dobra, njihov relativizam, nijekanje objektivne spoznaje istine, deistički tip vjere, njihov ‘Graditelj Svemira’ nije osobno biće u smislu osobnog Boga kojemu se katolik obraća kao Stvoritelju i Ocu. Posebno je nepomirljiv nauk nekih masona za koje je Isus samo jedan od proroka, ne Božji sin i pravi Bog i jedina nada svijeta”, što nam jasno govori o stajalištu Katoličke Crkve o neprihvatljivosti masonskoga učenja piše Glas Koncila.