Hoćemo li Milanovića inaugurirati, ustoličiti ili instalirati?

Sve je spremno za skromnu, po nekima elitističku, inauguraciju predsjednika Zorana Milanovića. Dobitnica Porina za životno djelo, Josipa Lisac, brusi glasnice za izvedbu državne himne, a klapa “Sveti Juraj” Hrvatske ratne mornarice uvježbava posebnu glazbenu želju izbornog pobjednika koja bi trebala biti iznenađenje za javnost. Nasljednik Kolinde Grabar-Kitarović prisegnut će bogu pred 39 “rukom biranih” uzvanika. No zašto govorimo u inauguraciji, a ne o, recimo, preuzimanju dužnosti?

Inauguraciju rječnik definira kao svečano otvorenje ili ustoličenje; dodjelu časti i svečano uvođenje u položaj. Povijesno, inauguracija jest ispitivanje volje bogova u starom Rimu koje je prethodilo javnim aktima ili svečanostima. Kako to već ide u komunikaciji s bogovima, provodio ju je svećenik nazivan ‘augur’.

Dakle, da danas u Hrvatskoj važe regule staroga Rima, prije no što bi Zoran Milanović zauzeo Pantovčak, valjalo bi pitati bogove što o tome misle. Auguri bi božju riječ iščitavali, recimo, iz leta ptica pa bi rekli može li nekadašnji predsjednik SDP-a biti šef države. Ako bi mu bogovi bili skloni, zaposjeo bi nekadašnju Titovu rezidenciju. A ako bi auguri rekli da nisu, posao bi propao. Dolaskom kršćanstva, auguri su potjerani u povijest, no inauguracija se kao latinizam, u ponešto promijenjenom značenju, zadržala.

S druge strane, da pratimo pravila Banovine Hrvatske, Milanovića bismo u utorak instalirali. Danas riječ “instalirati” pretežno koristimo u tehnološko-tehničkom smislu. Doduše, kada hoćemo reći da je netko nametnut na svojem položaju, bez testiranja baze ili birača, možemo reći da je instaliran. A to Milanović, sigurno nije. Kako nije riječ o monarhu, a ni o papi, ni riječ “ustoličiti” nije odveć zgodna.

Koji bi izraz, prema vama, bio najprimjerenijim hrvatskom jeziku i spomenutom događaju?