Poznati glazbenik, skladatelj te glazbeni producent Hrvoje Hegdušić oženio je svoju višegodišnju partnericu i i profesoricu glazbene teorije Ljerku Šemeš.
Upoznao ju je dok
je još bila gimnazijalka. Ljerka je naime kći jednog njegova starijeg kolege s
radiostanice, gdje je bila na praksi 1984. kao učenica iz Križanićeve, a
povezala ih je glazbena suradnja.
“U međuvremenu se udala, rodila dvoje djece, a upisani teoretski smjer Muzičke akademije nije završila. Nakon 20 godina što je prekinula studij, nagovorio sam je da se vrati na Akademiju i diplomira. Danas ima stančić u Crikvenici, radi u Glazbenoj školi u Voloskom, obožava svoj posao. Zimi smo pretežito kod nje, dok je moj stan u Selcu u biti studio gdje radim. Znam Ljerku u dušu, kao i ona mene. Uvijek sam joj pri ruci, to je jedan fini odnos, nerazdvojni smo. Baš smo skupa”, komentirao je za Jutarnji list 2016. godine.
Prema pisanju Večernjeg lista, skromno vjenčanje održalo se u Selcima gdje oboje žive. Ljerki je kuma bila prijateljica Svjetlana, a Hegedušiću starija kći, glumica Hana Hegedušić, koju je dobio u dugogodišnjem braku s Ksenijom Erker. Prije nje bio je u braku s pjesnikinjom Majom Perfiljevom.
“Hrvoje i ja stigli smo na kraj našeg zajedničkog 40 godina dugog putovanja kao umorni putnici i bez ljubavne prtljage. Moja ženska priroda pronašla se u djeci i unucima, a njegova muška priroda pronašla je novu ljubav. Kad se baka i djed rastaju, to je i tužno, i groteskno, i pomalo sramno i o toj temi neću više ništa reći”, rekla je omiljena Erker za Gloriju 2013. godine.
Ksenija Erker (foto: Vikend)
“Kada sam se zaljubila sa 17 godina, mislila sam da je to za cijeli život. Sad znam da je život putovanje i ja sam imala čovjeka s kojim sam putovala 40 godina. Sada su tračnice otišle svaka na svoju stranu, ali putovanje nije prestalo ni za njega ni za mene. On je otišao, odselio se u Selce i želim mu apsolutno sve najbolje. Posljednjih deset godina Hrvoje i ja najbolje smo komunicirali kao baka i djed, a najlošije kao muškarac i žena. Ipak, jako se dobro nosim sa svim i veseli me što i dalje imamo naša zajednička okupljanja, dječje rođendane na kojima dobro funkcioniramo”, rekla je Ksenija iste te godine za Story.
Hegedušić je pak 2016. Jutarnjem listu rekao: “Kad nemaš zajedničkih briga oko djece, isplivaju na scenu sve proturječnosti, nerazumijevanja… Je li hrabro ući u osmom desetljeću u novi život? Pa puno je hrabrije predati se, ostati zatočen u nezadovoljstvu. Biti svjestan da to u čemu živiš ne valja, svjesno strpjeti, biti neprestano u stresu… Mislim da čovjek za takvu odluku treba biti udaren u glavu. Brinem li se hoću li jednom ostati sam? So what? Hans Fallada je napisao da svatko umire sam. Ljudi moraju shvatiti da su uvijek sami. I da sami trebaju biti zadovoljni. Tek kad si zadovoljan, postaješ pozitivan za okolinu, svi se onda na tebe lijepe.”
