“Moja unučica ima dvije godine. Snaha se vratila na posao kad je maloj bilo godinu dana. Otada je ja čuvam. Mislim da je djetetu puno bolje kod kuće. Ja se mogu posve posvetiti njoj, a u vrtiću ih je… Koliko? 15-20 na jednu tetu? Osim toga, tu su sve te viroze, prehlade… Vrtićka djeca su stalno bolesna, pa je i zato bolje kod kuće. Ja joj kuham ono što ona voli jesti, pazim na nju onako kako nijedan vrtić ne može”, kaže Katica, umirovljenica iz Zagreba.
“Moji unuci idu u vrtić od prvoga dana, znači čim su navršili godinu dana i mama im se s porodiljnog vratila na posao. Mislim da je prirodnije da su djeca okružena drugom djecom nego starim babama. Družimo se mi puno, svaki drugi dan idem po njih u vrtić pa ih odvedem k sebi doma dok mama i tata ne dođu s posla, prespavaju kod mene preko vikenda i sve to. Ali ipak mislim da je djeci bolje da su u vrtiću nego da ih baka čuva baš po cijele dane. U vrtiću rade profesionalci, smišljaju im zabavne igre, uče ih svačemu. To bake ne mogu”, tvrdi Mirjana, također umirovljenica iz Zagreba.
Dva slučaja i dva posve oprečna mišljenja. Ova dvojba vrlo je česta, a ljudi žustro brane svoj izbor bez obzir spadaju li u vrtićku ili baka-servis kategoriju. Iako bez sumnje i jedno i drugo ima svoje prednosti, može li se uopće stvar do te mjere pojednostaviti i kazati koja je od dvije opcije za djecu bolja? Je li doista djeci bolje da ih čuvaju bake ili da idu u vrtić, pitali smo pedagoginju dr.sc. Editu Slunjski s Filizofskog fakulteta u Zagrebu.
Postoji li jednostavan odgovor na pitanje što je za djecu bolje, da ih čuvaju bake ili da idu u vrtić?
Članovi šire obitelji djeteta, koja uključuje bake i djedove, i odgojno-obrazovna institucija, nisu suprotstavljene strane pa da bi bilo opravdano tražiti odgovor na pitanje gdje je djetetu bolje. Postoje kvalitete koje djetetu mogu pružiti samo članovi obitelji kao i one koje mu može pružiti samo vrtić tj. jaslice. U cjelovitom razvoju, odgoju i učenju djeteta, obitelj tj. bake i djedovi, kao i odgojno-obrazovna ustanova, imaju svoju važnu ulogu koju teško može nadomjestiti ono drugo okruženje.
No, ako govorimo o vrtiću, njegova je nenadomjestiva uloga u pružanju prilike djeci za druženje s većim brojem vršnjaka tj. druge djece što mu obitelj ne može pružiti. Unutar vrtićke zajednice, dijete uči kako se boriti za svoju poziciju u društvu jednakih i sebi ravnih tj. kako graditi socijalne odnose i komunikaciju s dugima. Naravno, u vrtiću se s djetetom bave profesionalni odgajatelji, posebno školovani za odgojno-obrazovno rad s djecom rane i predškolske dobi. Oni mogu pomoći i članovima obitelji razvijati pedagoške kompetencije.
Kad je najbolje vrijeme da dijete krene u vrtić?
Zbog zaposlenosti roditelja, 21. stoljeće je zapravo vrijeme institucijskog odrastanja djece, jer ona, u budnom stanju, vise vremena provode u vrtiću nego kod kuće. U tom smislu, djeca uglavnom kreću u jaslice ili vrtić u trenutku u kojemu to nalažu radne obveze roditelja, što za neku djecu znači čak i prije navršene prve godine života. Pa kako je to s jedne strane neminovnost suvremenog načina života, a s druge, djeca se i po svojim osobnim jednadžbama međusobno razlikuju, nije moguće jednoznačno odgovoriti na pitanje koje je vrijeme optimalno za uključivanje djeteta u odgojno-obrazovnu ustanovu.
Mnogo važnije od toga je ulagati napor i energiju u to da jaslice i vrtići budu sto kvalitetniji i da dijete tamo voli ići. Jer, dijete rane i predškolske dobi izrazito je osjetljivo na kontekst odrastanja i samo kvalitetno okruženje za njega je dovoljno dobro. Ako je vrtić kvalitetan, mnogo je bolje da ga dijete pohađa nego da svoje djetinjstvo provodi bilo gdje drugdje.
Edita Slunjski (foto: privatni album)
Najbolje bi, dakle, bilo kombinirati vrtić i baka-servis?
Dijete treba ići u vrtić zbog mnogo razloga no ta činjenica ne umanjuje vrijednost druženja s bakom i djedom. Dapače, često je kvaliteta druženja bake i djeda s djetetom i veća ako se to događa nakon vrtića ili tijekom vikenda, a ne kroz cijeli dan ili radni tjedan. U tom slučaju, bake i djedovi mogu se posvetiti isključivo igri i druženju s djecom, lišeni drugih obveza i poslova koje bi inače imali. Uz to, ljudi treće dobi imaju pravo i na vlastito vrijeme i vlastite zanimacije, pa često ni za njih same nije dobro da budu stavljeni u funkciju cjelodnevnog bavljenja unucima i unukama.
Važno je imati na umu da djetinjstvo ima svoju vlastitu kulturu, da je vrtić mjesto na kojem djeca na mnogo načina profitiraju – mjesto na kojemu uče biti samostalna u odgovorna, na kojemu se cijeni njihova inicijativa, sudjelovanje i suodlučivanje, u kojemu se odgajaju i obrazuju u društvu druge djece i odraslih. Zato nije pravo pitanje trebaju li djeca ići u vrtić ili ne. Djeca na vrtić i na kvalitetan vrtićki odgoj i obrazovanje imaju pravo. Pravo je pitanje imaju li sva djeca priliku to svoje pravo i realizirati?
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”
