Nema predaje
Nije isto je li slobodna nedjelja ili koji drugi dan. Ali mnoge profesije ne mogu birati
Potpuno je različito je li to nedjelja ili utorak ili srijeda, iako bi netko mogao pomisliti da je svaki slobodan dan jednako vrijedan.
Društvena norma o radu pet dana u tjednu pa nakon toga odmoru preko vikenda, u današnjem se užurbanom svijetu može činiti kao nedostižna utopija.
Iako se u razgovorima o neradnim nedjeljama najčešće spominju trgovci kao oni koji na svojim leđima nose sav teret nezasitnog kapitalizma, mnoge su profesije u kojima je rad vikendima i nedjeljama posve uobičajen i na njih neće utjecati nikakva, eventualna, zabrana rada nedjeljom. A u posljednje se vrijeme baš o tome puno govore te se kao mogući model spominje onaj austrijski.
“Pred hrvatsku javnost izaći ćemo s jednom vrlo interesantnom analizom. Najbliže smo prijedlogu tzv. austrijskog modela. Jesmo za to da određeni broj nedjelja radimo, odnosno određeni broj nedjelja ne radimo, ali poslodavcima moramo dati priliku da i oni utječu na to koja će nedjelja biti radna, a koja neradna”, rekao je ministar gospodarstva Darko Horvat za N1.
Ne vrijedi svaki dan jednako
No ako za odrađenu nedjelju dobijemo slobodan dan – nije li to zapravo isto? Čini se da – nije. Naime, istraživanja su pokazala da je upravo slobodna nedjelja izrazito važna za opću dobrobit radnika, kaže psihologinja, dr.sc. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan s Instituta društvenih istraživanja Ivo pilar: “Nije isto koji nam je dan u tjednu slobodan. Totalno je različito je li to nedjelja ili utorak ili srijeda, iako bi netko mogao pomisliti da je svaki slobodan dan jednako vrijedan.”
Ljudi koji rade vikendima ili samo nedjeljom pod daleko su većim stresom: “Naša su istraživanja pokazala da su ljudi koji rade vikendima, ali i oni koji rade u smjenama, pod daleko većim stresom od onih koji rade samo preko tjedna, a vikendima su slobodni. Posebno je zanimljivo to što se pokazalo da je doista bitno da neradni dan u tjednu bude baš nedjelja. Tad su svi slobodni, bave se samo sobom, svojom obitelji i prijateljima i osjećaj je bitno različit nego da nam je slobodan dan neko kad su svi ostali na poslu”, kaže profesorica Kaliterna-Lipovčan.
Antonija (57), Pakrac, medicinska sestra
Meni kao medicinskoj sestri su radne nedjelje nešto posve uobičajeno. Oduvijek je tako jer sestre uvijek moraju biti uz pacijente, pa bila to nedjelja, praznik ili bilo koji drugi dan. Radimo u smjenama od 8 ili 12 sati, pa si mnogi misle da je bolje ‘potegnuti’ 12 sati pa onda dulje biti doma. I točno da to ima svoje prednosti – možeš si nešto obaviti što inače ne bi mogao – ali taj smjenski rad dosta poremeti čovjek. Ali ja sam znala da će to biti tako kad sam odabrala ovo zanimanje i nije mi žao. Znam biti premorena, zna biti teško, pogotovo ako je na poslu baš neki težak dan. Ima tu i privatnih stvari. Ali svima je teško.
Dragica (60), Zagreb, umirovljena čistačica
Radila sam kao čistačica u jednoj velikoj firmi i vikendi su nam uvijek bili neradni. To se znalo i nije bilo ‘aj dođu u nedjelju, ‘aj za Novu godinu’. Radili smo u smjenama: ili ujutro, što je bilo od šest ujutro do dva popodne, ili popodne, što je bilo od dva popodne do deset navečer. Jedan tjedan ujutro, a drugi popodne. Ali nedjelje nikad! Imali smo, jedino, svaku treću radnu subotu kad smo posebno čistili proizvodne pogone dolje. Za te subote nismo dobili dodatan slobodan dan, ali je išlo nešto na plaću. To nije bilo tako strašno, ali mislim da sve nedjelje moraju biti slobodne.
Sandra (54), Zagreb, novinarka
Ja sam oduvijek u medijima tako da mi radni vikendi nisu nikakvo čudo. Oduvijek sam tako radila, prvo na radiju pa onda na televiziji. Sad to imamo organizirano tako da nam je svaki četvrti vikend radni, a za to dobijemo dva slobodna dana. Te dane, ako ne iskrsne nešto važno, možemo kasnije spojiti s onim tamo vikendom pa imaš četiri dana. Ali novinarstvo je takav posao da će te kad tad zapasti i Božić, i Usksi, i cjelodnevna šihta…
Tatjana (52), Zagreb, turistička voditeljica
Mi turistički vodiči radimo isključivo vikendima! (smijeh) I da, naravno da se to osjeti i na obiteljskom i društvenom životu. Radiš totalno kontra do svih drugih. I kad su oni na poslu – ponedjeljak, utorak ujutro – ti si slobodan. A kad svi subotom ujutro vise na kavi na Cvjetnom, ti vodiš ture. Osjeti se, kako se ne bi osjetilo.
Kata (70), Zadar, privatna iznajmljivačica
Ja iznajmljujem apartmane i zapravo radim za sebe. Ali to najčešće znači da radim i više nego bi u nekoj firmi. Nema kod nas ni petka ni svetka, kad gosti dolaze, svejedno je koji je dan. Ja sam ostala bez posla kad je propao TIZ (Tekstilna industrija Zadar, op.a.). Drugi posao nisam mogla naći, a kad je propao i SAS (Tvornica specijalnih alatnih strojeva, op.a.) pa mi i muž ostao na ulici, morali smo nešto smisliti. Od mojih roditelja nam je ostala ta kuća na poluotoku u Zadru koju smo preuredili i iznajmljivali prvo studentima, a kasnije, kad je turizam buknuo, turistima. Gostiju ima, ne možemo se požaliti, ali ima i posla. Mi imamo četiri apartmana u kojima su preko ljeta turisti, a preko zime studenti, tako da stalno brineš o nečemu. Ili preko ljeta mijenjaš posteljinu i čistiš, ili preko zime brineš jesu li stanari platili režije ili nešto oštetili u stanu. Ljudi misle da je to samo ubiranje para, ali ima tu i posla i stresa i nitko te ne pita je li subota ili nedjelja ili Gospa ili bilo koji blagdan.