Božić je prije svega blagdan obitelji, zajedništva i mira, no ipak bogata trpeza i pokloni pod borom elementi su bez kojih proslava jednostavno neće biti potpuna. Kad novac nije problem, niti organizacija slavlja neće nam zadavati muke, no što je s onima koji na raspolaganju imaju tek tisuću ili dvije kuna mjesečno, a u tu kategoriju spada velik broj hrvatskih umirovljenika?
Porazgovarali smo s nekima od njih i doznali kako protiče Božić s ograničenim budžetom te kako ipak imati pun stol i okićenu jelku unatoč financijskoj stisci.
Božićno drvce za malo ili nimalo kuna
Mijo (68), Zagreb
Imamo bor svake godine. Ali znate što, bor vam se kupuje u posljednji čas. Sve što se proda, proda se do isteka Badnje večeri, a kasnije se sva ta drvca bacaju. Zato ja u nabavku bora idem kasno navečer na Badnjak kad su cijene totalno snižene, a prošle godine smo žena i ja svoj mali bor nabavili i okitili na sam Božić. Lani djeca nisu mogla doći za Božić, a nama nije bilo toliko važno bor okititi baš na samu Badnju večer pa smo pričekali do jutra i tada našli na tržnici jedno malo odbačeno drvce koje smo mogli uzeti besplatno.
Katarina (70), Zagreb
Mi smo kitili bor dok su djeca bila mala i dok je muž bio živ, no ja sama sada to više ne radim. Ali to ne znači da ne okitim malo kuću, no za to potrošim minimalno, ako uopće išta i platim. Već par godina za Badnjak u kuću donesem jednu lijepu granu koju okitim s par kuglica. Čisto da mi malo jelka miriši u kuću i da se ipak zna da je Božić. A granu nekog bora ili jelke možete bilo gdje nabaviti. Svi koji prodaju borove, dat će vam jednu granu besplatno. Oni uvijek odrežu nekoliko grana ako su im drvca pregusta ili prevelika, pa te grane leže uokolo i može ih se uzeti. Eto, tako ja to rješavam – sasvim dovoljno, a besplatno.
Branka (71), Sesvete
Mi jelku ne kupujemo, jer imamo svoju. Raste nam ispred prozora kuće i nju svake godine okitimo lampicama i to je to. Kuća izgleda lijepo i svečano, nismo potrošili ništa, a nismo morali ni rezati neko siroto drvo, nego imamo živo, pravo, koje nam raste pred kućom. Ove godine na jelku sam stavila i komade suhog kruha i osušenih jabuka tako da dolaze ptice i jedu. Mislim da od toga nema ljepšeg ukrasa.
Slavica (68), Zagreb
Mi smo pitanje bora za Božić riješili prije par godina i otada smo mirni. Kupili smo plastični, koji, evo, traje već petu ili šestu godinu. Muž se u prvo vrijeme bunio, no poslije se naviknuo. Jer to drvce je stvarno lijepo, iako je umjetno. Ali ne košta nas ništa, iglice se ne osipaju, a kad Božić prođe rastavimo ga i spremimo za nagodinu. Puno jednostavnije i jeftinije. A učinak isti.
Blagdanski stol pun bez velikih troškova
Branka (71), Zagreb
Znate, moja mama je uvijek govorila: “Nije problem skuhati fino jelo s puno novaca, no skuhaj ti jednako ukusno za malo kuna!” E po tome se poznaje prava domaćica! A ja imam već ohoho godina iza sebe pa znam kako uštedjeti. Za Badnjak se jede riba, ali zašto bi to morao biti bakalar? Ja napravim oslića a la bakalar – ukusno je, zdravo i jeftino. I još ti ne zasmrdi čitavu kuću. I ove godine sam tako. Bilo je za prste polizati, a čitav ručak za nas petoro – riba, krumpir, salata – nije koštao više od sto kuna.
Katarina (70), Zagreb
Ja za Badnjak pripremim neku ribu, uglavnom srdelu, oslića i slično. Za brancine i orade nemam novca. A i nije potrebno. Pa je li srdela ionako najzdravija riba ili nije? Ako djeca dolaze na večeru, pripremim malo više, no meni samoj kila srdele bude dovoljna za tri dana. Uostalom, ja to volim. Ove godine smo svi bili kod kćerke za Badnjak tako da nisam ja kuhala, ali sam ispekla kolače. Unuci najviše vole čupavce i vanilin-kiflice pa sam to napravila. Ukupno sam potrošila možda 150 kuna.
Slavica (68), Zagreb
Kod nas se za Badnjak ne kuha ništa posebno. Naravno, bude to bez mesa, neka rima ili nešto, ali zato za Božić imamo obilni ručak. Neku godinu to bude purica, no ove godine uzela sam malo veće pile, fino ga ispekla s krumpirima, onda još salata… Pile od dvije i nešto kila može se kupiti za oko 50 kuna, tome dodaš još par kuna za krumpir i salatu. Ma može se napraviti fini ručak za malo novca.
Darovi? Bitna je namjera, a ne cijena
[zelenibox]
Branka (71), Zagreba
Sad kad opet imamo malo dijete u obitelji, na poklone se potroši malo više. Evo, ove godine sam unuku uzela jednu slagalicu i slatkiše. Ma djetetu je važno da je to sve lijepo zamotano i da bude iznenađenje. Kad još malo naraste, sigurno ćemo kupovati lego kocke i takve malo skuplje igračke, no zasad još ne treba. A što se nas odraslih tiče, isto je najbitnija namjera, a ne cijena. Kupujemo si ono što nam i inače treba: muž je dobio čarape, kći novčanik, zet jedan set kozmetike, gel za tuširanje i dezodorans. Sve je to bilo lijepo zamotano pod borom, svi smo se razveselili, a nitko zbog poklona nije bankrotirao.
Mijo (68), Zagreb
Za poklone je zadužena žena. Ona svima u obitelji pokupuje sitnice koje im inače trebaju, tako da zapravo, nema nekog dodatnog troška baš za poklone jer, na primjer, donji veš i nešto kozmetike bi i nače kupili. Samo što smo sad ono što i inače trebamo, dobili zamotano pod borom. Za djecu se, naravno, potroši malo više, ali ni tu ne treba pretjerivati. Ja sam svojim unučicama napravio kućicu za ptice. Sav sam materijal imao u garaži, kupio sam jedino boju. A mislim da je to jedan od najljepših i najdražih poklona što su ikad dobile. Jako su se razveselile.
Katarina (70), Zagreb
Meni je kćer ove godina baš izrazito rekla da ne trošim na poklone, ali znate kako je, kad u kući ima male djece, nešto moraš staviti pod bor. Ja sam tako napekla keksića i kolača i to sve zamotala i donijela kao poklon. Mali poklon, ali sladak. Svi su se veselili.
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”
