Je li bolje biti pijan nego star?

Neobično živo bilo je te srijede poslijepodne u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu. Posjetitelji tribine provokativnog naziva “Je li bolje biti pijan nego star?” zauzimali su svoja mjesta živo čavrljajući. Mahom su to osobe starije dobi, ali ima i nešto mlađih.

“I prošla tribina je bila jako zanimljiva“”, kaže jedna gospođa svojoj prijateljici dok obje skidaju kapute i smještaju se u gledalištu. “I tema je bila zanimljiva, i predavač… Vjerujem da će tako biti i ovaj put.”

“Ali kakva je to teza: ‘Bolje biti pijan nego star’?” pita ova svoju kolegicu.

“Pa to ti je iz one pjesme… Neki sarajevski bend je to bio. Ne sjećaš se?”

“Ne.”

“To je pjesma od Plavog orkestra. Bio je to veliki hit. Evo, ovo!”, ubacuje se u njihov razgovor treća gospođa  i ukazuje na to da je s razglasa upravo počeo svirati veliki hit iz osamdesetih.

Predavačica na Tribini Sova je psihologinja dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan s Instituta Ivo Pilar. Odmah na početku objašnjava čemu takav naziv: “Nije neobično da se uopće postavlja to pitanje jer u današnje vrijeme se na starenje i pijanstvo gleda gotovo na isti način: i stari i pijani ljudi su nesuvisli, neorganizirani, ne baš pristojnog ponašanja… Kao u onom starom vicu gad starija gospođa uđe u tramvaj i vidi pijanog čovjeka pa kaže ‘Fuj, pijanac!’ a on joj odgovori: ‘Gospođo, ja bum se nekad otrijeznil’, ali vi ne bu’te postala mlađa!'”

No je li uopće potrebno postati mlađi i odakle svima nama, kao društvu, tolike predrasude i stereotipna mišljenja o starenju, koja su to mišljenja i kako su ona nastala? Što mislimo kada nekome kažemo da je ostario? Doktorica Kaliterna-Lipovčan kaže da nam tada prvo na pamet padaju neka bolest ili nemoć. No zašto nam prvo na pamet ne bi palo nešto pozitivno poput iskustva?

“Baš zato što se na starenje gleda kao na nešto negativno, smislili smo i puno izraza kojima se izbjegava nekome reći da je star. Pa tako govorimo o ‘zlatnim godinama’, o ‘starijim odraslima’ i slično. Često se može čuti i da netko ‘uspješno stari’ No onda se ja pitam, postoji li osoba koja ‘neuspješno stari’? Taj drugi je, valjda, na Mirogoju”, kaže predavačica na ovoj tribini i dodaje: “Svi koji su ostarili, ostarili su uspješno. Moram priznati da je meni osobno najgori izraz ‘dostojanstveno starenje’ jer kakvo bi to bilo ‘nedostojanstveno starenje’?”

One koji tvrde da su pedesete nove četrdesete ili da su sedamdesete nove pedesete Kaliterna-Lipovčan komentira: “Ma zamisli ti postignuća! Ili kad nekome želiš dati kompliment pa mu kažeš: ‘Izgledate puno mlađe’ ili ‘O, vi još uvijek hodate!’ Jer bi zapravo bilo normalno da ste doma u krevetu. Ili kad vam netko kaže ‘O, pa vi ste još uvijek tako bistri!’. Jer normalno bi, valjda, bilo da se gubite, da ne znate tko ste ni gdje ste. I takve stvari se govore svakodnevno.”

Nisu svi stariji isti

No sve to skupa, zapravo, nije istina. I zato je Kaliterna-Lipovčan predavanje posvetila mitovima, predrasudama i stereotipovima o starenju.
Jedan od najraširenijih mitova je taj da su svi stari ljudi isti, a to ne može biti dalje od istine. Naime, najveće razlike među ljudima su upravo u starijoj dobi. Sve bebe su, recimo, iste ili bar jako slične, ali stariji ljudi – ne!

Još jedan vrlo raširen mit je taj da stariji ljudi nisu produktivni. No iako su već u mirovini, starije osobe itekako rade skrbeći se za svoju obitelj. Uostalom, pogledamo li listu deset najbogatijih osoba na svijetu, primijetit ćemo da je najmlađi među njima Bill Gates koji ima 64 godine. “Kako su oni postali najbogatiji ako nisu produktivni?” pita se Kaliterna-Lipovčan.

Dok smo živi možemo učiti. Ako to želimo.

Mit koji je također vrlo raširen je taj da su stari ljudi vrlo rigidni i teško uče nove stvari pa se zato i ne služe novom tehnologijom. Poznata vam je svima ona uzrečica da “ne možeš starog psa naučiti nove trikove”. To uopće nije istine jer sposobnost učenja ostaje ista, iako se možda smanjuje brzina učenja. Prema tome, učiti možemo dok smo živi! Da je tome doista tako svjedoči i podatak iz ove godine koji kaže da se čak 77 posto ljudi starijih od 65 godina služi internetom.

“Kad se razmišlja o starijim osobama, često sa može čuti i zabluda da su stariji ljudi depresivni i onda se za tu depresiju okrivljuje njihova starost. No valja znati da je depresija bolest prisutna u svakoj dobnoj skupini i najraširenija kod osoba između 25 i 40 godina, a tad nitko za tu depresiju ne okrivljuje njihovu mladost”, tvrdi ova predavačica pa dodaje: “Valja naglasiti još nešto – istraživanja su pokazala da su ljudi najsretniji oko 23. i kasnije nakon 65. godine. U srednjoj dobi, oko 40. godine, ljudi su najzaposleniji, imaju najviše problema, posla, kredita, tad žive najnapornije i tad su zapravo najnesretniji. No sreća se povećava nakon odlaska u mirovinu i ljudi, barem u zapadnim, razvijenim zemljama, postaju najsretniji u toj dobi.”

Ipak, odnos prema starenju i starim osobama nije uvijek bio takav. Dovoljno je samo pogledati starije filmove i serije otprije 40-50 godina, pa ćemo primijetiti da su tada glavne uloge mahom imali glumci i glumice u zrelim godinama, dok danas u filmovima uglavnom glume mlađi ljudi. Na taj način i filmska industrija i mediji doprinose stvaranju stereotipa o starijima.

“Kad spominjem medije i reklame koje se ondje mogu vidjeti, sigurno ste primijetili izraz anti-age koji se koristi za razne kreme i preparate koji bi, kao, trebali zaustaviti starenje. To je problematično s više strana jer, kao prvo, starenje se ne može zaustaviti, i, kao drugo, zašto bi uopće to netko želio s obzirom da se radi o prirodnom procesu?” pita psihologinja Kalterna-Lipovčan.

Predavanje ipak završava pozitivnim primjerima: “Reći ću da dva od tri svih 65-godišnjaka žive danas što pokazuje koliko se silno produljio životni vijek. Nadalje, 75 posto kapitala u Americi (ali slično vrijedi i za nas) je u rukama starijih osoba.”

Mislite li još uvijek da je bolje biti pijan nego star?