Zašto smo toliko alergični?

“Kad me baš jako uhvati, totalno sam nefunkcionalna. Svrbi me i curi nos, kišem, crvene oči, glavobolja, pritisak, nervoza… užas. A najgore od svega je što ne znam na što sam točno alergična. Ponekad reagiram na upaljenu klimu, ponekad na pelud. Znam jedino da na životinje nije jer imam psa i mačku i u njihovoj blizini nikad nema neke reakcije”, govori gospođa Josipa Klarić (53) koju susrećemo na tramvajskoj stanici na zagrebačkim Srednjacima.

“Baš tu na ovoj stanici me u proljeće zna uhvatiti kihanje. Pa pogledajte ovo”, kaže Josipa pokazujući drvored na Horvaćanskoj cesti i iza njega veliku zelenu površinu koja pripada Kineziološkom fakultetu, a koja se tek manjim dijelom koristi za nastavu fakulteta, a većim stoji zapuštena, prepuna kojekakvog šipražja i travurine.

“Prije su ovdje barem puštali da ljudi dođu istrčati pse, pa je ta livada imala bar neku svrhu. No sad su sve zatvorili, sve je obraslo, puno ambrozije. Opet, drago je meni da ima zelenila – pa makar kihala. Ali to treba urediti, a ne da je ovako zapušteno. Ma, tko zna što će biti s ovim prostorom na kraju. Sve se bojim da tu jednom ne nakaleme neku zgradurinu. Bolje onda i ovako”, kaže gospođa Josipa uspinjući se u tramvaj.

Ovakve pritužbe sve su češće. Čuje se u prolazu, čita po medijima, osjetimo na vlastitoj koži i nosu: ljudi sve više pate od alergija. O svemu smo porazgovarali sa stručnjakinjom za alergije, otorinolaringologinjom prof.dr.sc. Željkom Roje.

Čini li nam se to ili je doista sve više alergičnih?

Da. Alergijske bolesti imaju karakter moderne epidemije. Više od 20 % svjetske populacije boluje od alergijskog rinitisa (AR), astme ili atopijskog dermatitisa. Alergijski rinitis (AR) je globalni zdravstveni problem i jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine. U Hrvatskoj se AR javlja u 17 % djece školske dobi. U oko 80 % bolesnika AR se razvije prije 20-e godine života, ali katkad se simptomi pojavljuju i u osoba tzv. treće životne dobi.

Zašto su ljudi sve više alergični?

Ovakav “boom” alergijskih bolesti vezan je uz brojne rizične čimbenike koji se u načelu mogu podijeliti u genetske (nasljedne) i vanjske (stečene). Genetska predispozicija za pojačano stvaranje imunoglobulina E (IgE) kao odgovor na brojne okolišne alergene naziva se atopijom. Ukoliko je jedan roditelj atopičar (poglavito majka), rizik razvoja atopije u djeteta je udvostručen. Rizik je četverostruk ukoliko su oba roditelja atopičari.

Mogući vanjski čimbenici koji dovode do povećanja prevalencije alergijskih bolesti su smanjen broj infekcija u djetinjstvu (higijenska teorija) i povećanje izloženosti alergenima, zagađivačima i iritansima (ekološka teorija).

Higijenska teorija pojednostavljeno kaže: “Što smo zdraviji, šansa za razvoj alergija je veća!” Ma koliko paradoksno zvučala ova hipoteza ima logično objašnjenje.  Naime, redovitim cijepljenjem, pretjeranom uporabom antibiotika i razvijenim higijenskim navikama, smanjujemo prirodnu stimulaciju imunološkog sustava u borbi protiv uobičajenih patogena (virusi, bakterije). Stoga “nezaposleni” imunološki sustav skreće na drugi krak mogućeg imunološkog odgovora koji je odgovoran za produkciju IgE i nesvrsishodne reakcije na alergene iz okoliša.

Povećana izloženost alergenima i zagađivačima dovodi do povećanja incidencije alergijskih bolesti. To se najčešće povezuje s unutarstambenim zagađivačima i alergenima (grinjama npr. u zidnim tapetima, centralnim ili plinskim grijanjem, slabim provjetravanjem prostorija, pušenjem roditelja, klimatizacijom) i vanjskim zagađivačima (ispušni plinovi automobila, blizina tvornica).

Što najčešće izaziva alergijsku reakciju?

Najčešći alergeni su: poleni trava, stabala i korova, plijesni (spore), grinje kućne prašine, grinje skladišta, alergeni iz žohara, pasa, mačaka, štakora, konja, krava i ptica. Ljudi možda ne znaju ali alergijska reakcija na kućne ljubimce (mačke i pse) nije uzrokovana njihovim krznom i dlakom. Najvažniji alergen u mačaka nastaje u slini. Osušena slina lijepi se na tapete, namještaj i zidove i stoga ostaje u prostoru čak do 6 mjeseci nakon što mačka napusti kuću! U psa alergeni potječu iz sline, mokraće i kože.

Poleni predstavljaju spolne stanice biljaka i u cilju održanja vrste moraju biti preneseni s jedne biljke na drugu. Biljke koje oprašuju kukci produciraju mali broj peludnih zrnaca i rijetko uzrokuju alergiju. Za razliku od njih, biljke koje oprašuje vjetar (trave, stabla, korovi) stvaraju veliku količinu zrnaca polena i predstavljaju najčešći uzrok alergija. Većina zrnaca polena je veličine 20 -30 mikrona i stoga se zaustavlja u nosnoj sluznici gdje izaziva simptome.

Ima li za alergije lijeka?

„Pa ne baš lijeka, ali adekvatnim odabirom terapije u više od 90 % bolesnika može se postići dobra kontrola bolesti. Konkretno, liječenje  rinitisa odvija se na četiri razine ovisno o tipu i težini bolesti: izbjegavanje alergena (kontrola okoliša), edukacija bolesnika tj. roditelja, imunoterapija i farmakoterapija.“

Odlučite li mu se obratiti, vaš liječnik obiteljske medicine, alergolog ili otorinolaringolog će pitati za neke podatke iz vašeg života pa je dobro unaprijed se pripremiti. Svakako nakon temeljite kliničke sumnje na alergijski rinitis valja učiniti alergološku obradu u cilju otkrivanja “na što ste zapravo alergični”. Za to služi kožni-ubodni test na inhalacijske alergene koji je jedini sigurni test za dokazivanje preosjetljivosti. Osim njega jako je koristan i vrlo jednostavan, jeftin i bezbolan bris nosa na eozinofile  – ne na bakterije, već na stanice koje su “krive” za vaše simptome. Ostali testovi uglavnom služe za praćenje tijeka bolesti.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”