Zašto baš ‘dva metra pod zemljom’?

“Otišao je dva metra pod zemlju.” Fraza je to koja opisuje da je netko preminuo i da je položen u grob. Koji je jednako dubok, recimo, u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama. Ali tamo se, zbog različitog sustava mjera, govori “6 stopa ispod”. No zašto se razgovorno spominju baš ta dva metra?

Sve je počelo 1665. godine s epidemijom kuge u Engleskoj koja je u povijesti zabilježena i kao Velika londonska kuga. Kako je u samo 18 mjeseci gotovo svaki četvrti stanovnik ovoga grada pao pokošen bolešću (ukupno njih 100.000), gradonačelnik Londona izdao je sanitarne naredbe za ukop zaraženih kako bi spriječio da trupla postanu izvor zaraze. U dokumentu koje je izdao stoji da grobovi ne smiju biti plići od šest stopa (183 cm). Propis se preslikao na sva područja s kojima je Imperija upravljala, ali i na druge države pogođene kugom.

Primjena ovog propisa je s vremenom olabavila, kako u Englesko, tako i u njenim kolonijama. Danas različite države propisuju različite dubine ukopa, ovisno o klimatskim uvjetima i mogućnosti erozije tla te samom načinu ukapanja.

Kako je u Hrvatskoj?

Prema Pravilniku o grobljima (NN, 99/2002) neto dimenzija grobnog mjesta predstavlja veličinu same ukopne jame koja iznosi 80×200 centimetara, a dno groba mora biti najmanje 50 centimetara iznad najviše točke podzemne vode. Uz to, dubina ukopnog mjesta u zemljanim grobovima mora biti najmanje 180 centimetara pri čemu iznad lijesa mora biti najmanje 80 centimetara tla.