Za neke ljude pranje poda ili brisanje prašine ima učinak poput meditacije. Čak i sam pogled na besprijekorno uredan i čist stan može odagnati sve brige koje ih trenutačno muče, piše portal Vice.com. Ako se i sami ubrajate među takve ljude, postoji nekoliko objašnjenja zašto se osjećate tako i zašto vam čišćenje umanjuje osjećaj stresa i tjeskobe, objašnjava Darby Saxbe, profesorica psihologije na Sveučilištu Južna Kalifornija.
“Čišćenje ljudima daje osjećaj kontrole nad prostorom, osjećaj da sve konce drže u svojim rukama. Život je pun neizvjesnosti i mnoge situacije ne možemo kontrolirati, no možemo kontrolirati naš životni prostor. Nered može vizualno jako smetati i biti stalan podsjetnik na sve ono što treba obaviti.”
S praktične strane gledajući, mnogi ljudi vole osjećaj da točno znaju gdje se koja stvar nalazi i kako do nje doći ako je trebaju. Frustrirajuće je živjeti u neurednom prostoru gdje se teško snaći i gdje ne znamo gdje je nešto što nam treba. Istraživanje koje je provela profesorica Saxbe, pokazalo je i da ljudi, pogotovo žene, koji žive u neurednom prostoru češće pate od depresije, dok oni kojima je dom izvor mira i relaksacije rjeđe upadaju u tjeskobna i depresivna raspoloženja.
Savjesni ljudi vole čistiti, opuštenima prašina ne smeta
Ali ipak nemaju svi afiniteta prema čišćenju i pospremanju. To je činjenica koje su itekako svjesni svi oni koji su se barem jednom posvađali s boljom polovicom oko nereda u kući. To bi se moglo dovesti u vezu s osobnošću pojedinca. Ljudi koji vole čistiti uglavnom imaju osjećaj za detalje i savjesniji su, dok su oni kojima nered ne smeta, spontaniji i i manje organizirani.
Psihologija antistresnog učinka pospremanja možda ima temelj u evoluciji. Ljudi ponekad koriste rituale – što uključuje i čišćenje – kako bi se oslobodili stresa koji im se nagomilao iz nekih drugih razloga, kaže Martin Lang, evolucijski antropolog sa Masarykovog sveučilišta u Pragu u Češkoj koji se bavi proučavanjem ritualiziranih oblika ponašanja.
“Svi mi želimo znati što će se događati u budućnosti jer nam to omogućuje da preživimo i da iz prirode uzmemo one stvari koje nam trebaju.” Kad nemamo kontrolu i stvari percipiramo kao kaotične i nepredvidive, osjećamo stres i tjeskobu. S evolucijske točke gledišta, to može biti koristan impuls koji nas, kaže Lang, tjera da poduzmemo korake i pokušamo okolinu staviti pod kontrolu kako nam ništa ne bi naudilo.
No postoje i drugi faktori: “Ako su nam dom i okolina uredni, osjećat ćemo se sigurno i dobro u tom prostoru. Osim toga, kad pospremate, koristite ponavljajuće pokrete koji mogu imati opuštajući učinak. Već i samo to, zapravo je kognitivni mehanizam koji nam pomaže da se nosimo s tjeskobom. U jednom mojem istraživanju, osobe koje se boje javnog nastupa trebale su prije govora krpom prebrisati govornicu što im je umanjilo stres.”
S druge strane, odnos neke osobe prema čišćenju može biti znak i većih problema. Opsesija klicama i nečistoćom ili simetrijom, pretjerano čišćenje i insistiranje da se stvari obavljaju točno određenim redoslijedom, mogu biti znak opsesivno-kompulzivnog poremećaja koji je druga krajnost. Nasuprot njima, ljudi koji se osjećaju sasma ugodno u neredu, imaju smanjenu aktivnost moždanog otoka (insule) i žlijezde amigdale.
