Nema predaje
‘Oboljela sam od raka. Kome se mogu obratiti za pomoć?’
Trenutak u kojem osoba dobije dijagnozu da je oboljela od neke zloćudne bolesti, vjerojatno je jedan od najtežih u životu. No kad se šok, ljutnja i nevjerica malo slegnu, osoba shvati da u svojoj borbi nije sama te da je moguće dobiti pomoć s raznih strana.
“Ha, kako sam se osjećala… Kako se čovjek uopće može osjećati kad dobije dijagnozu malignog tumora. Grozno, prestrašeno, uznemireno… Svašta ti prođe kroz glavu. Ali ipak mnogo sam mirnija sad kad sam tu dijagnozu dobila u 73. godini, kad su mi djeca već odrasla i život je, zapravo, iza mene, nego da mi se tako nešto dogodilo kad sam bila puno mlađa. U mojem konkretnom slučaju, ipak je bila sreća u nesreći jer mi je karcinom dijagnosticiran na maternici koju su mi u cijelosti odstranili. Puno je teže kad se radi o karcinomu na nekom organu koji ti još treba”, govori nam gospođa Gordana iz Zagreba opisujući svoje iskustvo s malignom bolešću.
“Ali kad je prošla operacija, kad sam odradila prve kemoterapije i kad sam zapravo naučila kako to sve ide, bilo je lakše. Puno su mi pomogli razgovori i iskustva drugih žena koje sam susrela u bolnici. Od njih sam zapravo doznala koja su sve moja prava kao teško oboljele osobe i kako si mogu čitavu stvar olakšati”, dodaje Gordana.
A teško oboljele osobe doista mogu dobiti pomoć i olakšati si svakodnevno odlaženje na terapije, no kao i uvijek, treba znati kome se obratiti i koje je sve papire potrebno ishoditi.
Financijska pomoć
Prvo se proširilo društvenim mrežama, a onda su o toj temi pisali i mediji nazvavši je “najbolje čuvanom tajnom hrvatskog zdravstva”. Naime, oboljeli od malignih bolesti imaju pravo na 600 kuna mjesečne naknade. Nazvali smo HZZO i dobili potvrdu ove informacije, no oni su nas uputili da se javimo Centru za socijalnu skrb kojemu po mjestu stanovanja pripadamo i ondje dobili sljedeću informaciju.
“Da, neki oboljeli od malignih bolesti doista imaju pravo na mjesečnu pomoć od 600 ili 420 kuna koju dobivaju tijekom svoje bolesti, no konačnu odluku o tome ipak mora donijeti komisija. Da bi se pravo ostvarilo, Centru za socijalnu skrb potrebno je donijeti sljedeće dokumente: odrezak od posljednje tri plaće ili mirovine iz kojih je vidljivo da mjesečna primanja za samca ne prelaze iznos od 1250 kuna (250 posto osnovice), odnosno da prosječni mjesečni prihod članova kućanstva ne prelazi iznos od 1000 kuna (200 posto osnovice), zatim rješenje o nasljeđivanju i medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo o kakvoj se bolesti radi”, kažu nam iz Centra za socijalnu skrb.
Suprotno nekim izvorima, pravo na pomoć IMAJU i osobe koje u svojem vlasništvu imaju kuću ili stan, no neka ograničenja ipak postoje. Naime, pravo na financijsku pomoć nema osoba koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, zatim koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koju može iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu te koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti.
Nadalje, pravo se ne odnosi na osobu kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po Zakonu o socijalnoj skrbi ili na temelju drugih propisa te osobi kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja socijalnih usluga, zdravstvenoj ili drugoj ustanovi, odnosno organiziranom stanovanju.
Nakon što su Centru za socijalnu skrb predani svi papiri, čeka se odluka komisije, a valja napomenuti da se pravo ostvaruje od datuma kad je dokumentacija predana, a ne od datuma donošenja odluke komisije što je u svakom slučaju za tražitelja pomoći povoljnija varijanta.
Prijevoz na terapije
“Imam dvije odrasle kćeri koje obje rade, s tim da jedna ima i malo dijete. Kad mi je dijagnosticirana bolest, moje su se cure doista jako angažirale, dogovarale na poslu drugačije smjene, a sve da bi mene mogle voditi doktoru. Znate, s malignim bolestima ima puno posla. Kad prođe operacije, najčešće slijedi kemoterapija – ja sam dobila šest ciklusa, po jedan svaki mjesec – no prije svake kemoterapije treba obaviti analizu krvi, urina… Puno je to odlazaka u bolnicu. Moje su se kćeri angažirale koliko god su mogle. Na neke me terapije čak vozio i muž koji je također sad već jako teško pokretan. Zato me je razveselila informacija koju sam dobila od jedne gospođe u čekaonici bolnice da Udruga ‘Nisi sama’ organizira besplatan taksi prijevoz na terapije”, priča nam dalje gospođa Gordana.
“Nisi sama – ideš s nama!” naziv je projekta novinarke Ivane Kalogjere koja je pokrenula udrugu i internetsku stranicu Nismo same. Riječ je o besplatnom prijevozu žena s malignim bolestima na terapije. Projekt su podržali Zaklada Adris i Zaklada za ljudska prava i solidarnost – Solidarna, a zajedno s gradom Zagrebom trenutačno se radi na širenju tog projekta kako bi prerastao u standard dostupan oboljelim ženama u Zagrebu i s ciljem da jednoga dana bude dostupan svim oboljelim ženama u čitavoj Hrvatskoj.
Kako to funkcionira? Nakon što se osoba obrati udruzi, putem elektroničke pošte će joj biti poslani obrasci koje treba ispuniti i potpisati te skenirane (ili fotografirane) dokumente vratiti udruzi, a iz kojih je vidljivo o kakvoj se dijagnozi radi i koliko će prijevoza biti potrebno. Nakon toga, krajem svakog tjedna na e-mail udruge se pošalje raspored prijevoza za idući tjedan koji Udruga proslijeđuje taksi službi s kojojm ima ugovor.
Taksi će oboljelu osobu dočekati ispred kuće u dogovoreno vrijeme i odvesti je u bolnicu. Kad terapija bude gotova, osoba mora nazvati taksi i zamoliti prijevoz natrag kući. Taksist će oboljeloj osobi dati papir koji treba ispuniti i potpisati kako bi Udruga znala da je usluga prijevoza doista i iskorištena. U slučaju da osoba iz nekog razloga ne ide na terapiju, mora telefonskim putem otkazati prijevoz kako taksi ne bi dolazio uzalud. Važno je napomenuti da se usluga besplatnog prijevoza, barem zasad, odnosi samo na odlazak na kemoterapije i zračenja, no ne i na vađenja krvi, razne kontrole i slično.
Perike
Jedna od najneugodnijih nuspojava kemoterapije je gubitak kose s kojom se mnogi pacijenti, češće žene, jako teško nose. Mnoge pacijentice se stoga odlučuju za nošenje turbana, marame ili perike. Dobra je vijest da se i periku mogu nabaviti preko HZZO-a, no neće vam biti dostupni baš svi modeli, odnosno HZZO pokriva cijenu perike samo do određenog iznosa, a želite li nositi skuplju periku, sami ćete morati podmiriti razliku u cijeni.
Da biste ostvarili pravo na periku, od liječnika opće prakse morate zatražiti doznaku za to ortopedsko pomagalo. Za kupnju vlasulje s kratkim vlaknom HZZO će vam odobriti iznos od 380 kuna, a za vlasulju s dugim vlasima, HZZO će vam dati 490 kuna. Inače, cijena takvih dugih perika kreće se uglavnom od 700 kuna naviše, tako da vam iznos HZZO-a vjerojatno neće pokriti ukupnu cijenu, no svaka je pomoć dobrodošla.
Liječnik opće prakse informirat će vas i o tome gdje podižete svoju periku, odnosno s kojim proizvođačima HZZO ima ugovor. Također, ako vaša bolest potraje, imate pravo na novu periku svake godine. Spomenimo i kako se gotovo 90 posto svih perika kupuje iz zdravstvenih razloga, a tek manji broj njih u podlozi ima želju za promjenom imidža ili frizure. Najčešće korisnice vlasulja su žene kojima gubitak kose usliujed bolesti teže pada, dok muškarci probleme s prorijeđenom kosom najčešće rješavaju korištenjem tupea.
Psihološka podrška
I na koncu, ali ne i najmanje važno, oboljeli od malignih bolesti mogu se obratiti raznim udrugama i organizacijama trebaju li neki oblik psihološke pomoći u vidu razgovora sa stručnjakom ili drugim oboljelim osobama. Ovdje prije svega treba spomenuti rad Lige protiv raka koja okuplja ljude dobre volje, prije svega humaniste i stručnjake, koji su spremni svoje slobodno vrijeme, znanje i iskustvo darovati oboljelima od raka i članovima njihovih obitelji.
Liga protiv raka osnovana je još 1966. godine, cilj joj je pomoć zdravstvenoj službi i suradnja s drugim humanitarnim udrugama u sprječavanju nastanka, ranom otkrivanju i liječenju raka te udruživanje bolesnika od raka i njihovih obitelji radi pomoći u ostvarivanju njihovih prava iz zdravstvene i socijalne skrbi, pružanje socijalne pomoći bolesnicima od raka i njihovim obiteljima i skrbnicima. U okviru Lige djeluju tri kluba osoba liječenih od raka: Klub osoba operiranih na dojci, Klub laringektomiranih osoba i Klub osoba sa stomama.
Spomenimo i Udrugu žena oboljelih od raka dojke “Sve za nju”, Udrugu oboljelih od raka pluća “Jedra” i slične udruge koje okupljaju oboljele od te maligne bolesti, nude savjete i razgovor tako prijeko potreban svima onima koje vode najtežu bitku u životu.