Hrvatska je skrb o starijima prevalila na leđa siromašnih žena

Hrvatska ima više od 20 posto sta­novnika starijih od 65 godina, a taj udjel ubrzano raste. Uz starenje, aktualizira se i pitanje dugotrajne skrbi, o čemu je Europska komisija nedavno objavila studiju nacionalnih politika „Izazovi dugoročne skrbi u Europi” (2018.).

Kako navodi Glas umirovljenika, Hrvatska se na tri mjesta navodi kao zemlja s nerazvijenim kapacitetima dugoročne skrbi za starije osobe (među četiri najnerazvijenije!) po pokrivenosti domovima umirovljenika, po tome što ima najmanje kreveta na sto tisuća stanovnika starijih od 65 godina, po broju polurezidentnih smještaja (dnevni boravci) za starije, te kao zemlja s vrlo nerazvijenim servisima za pomoć starima u kući. Uz nas, na dnu razvijenosti su i Grčka, Rumunjska i Poljska, a u nekim kategorijama i Bugarska.

Takve podatke nemamo prilike čuti u Hrvatskoj, kao niti analizu adekvatnosti nacionalne dugoročne skrbi za starije, a još manje analizu priuštivosti smještaja i drugih usluga. K tome, Hrvatska ima najnižu relativnu vrijednost mirovine od svih zemalja EU, od samo 27,7 posto udjela bruto mirovine u prosječnoj bru­to plaći.

Tko onda skrbi o starijima, ako nema dovoljno mjesta u domovima, ne postoje dnevni boravci (osim nešto malo gerontoloških centara), te umirovljenici/e većinom nemaju dovoljno visoke mirovine za trošak smještaja ili plaćanje pri­vatnih aranžmana?

O starima skrbe žene!

Bilo da je riječ o nezaposlenim ili umirovljenim članicama obitelji, bilo o ženama koje su angažirane te pružaju usluge njege i skrbi na neformalnom tržištu rada. Tu načelno nema velike razlike u odnosu na druge europske zemlje, samo što su tamo njegovateljice često i starije žene iz Hrvatske – koje tamo rade na crno.

Ekspanzija neformalne skrbi je prisutna i u Hrvatskoj: masovno iseljavanje mladih obitelji, kao i činjenica da je došlo do raspada višegeneracijskih obitelji, prenosi teret i odgovornost skrbi na leđa žena. Država, kako kažu podaci Europske komisije, ne skrbi dovoljno za stare.

Nadalje, za razliku od nekih europskih zemalja u kojima se u cijelosti ili djelomično priznaje radni staž ženama koje skrbe o starijim osobama ili, poput Finske gdje, za skrb o svojem pretku, partneru ili rođaku, sklapaju ugovor o radu s općinom u kojoj žive, u Hrvatskoj se takav neplaćeni rad ne kompenzira.

Potomci s prosječno niskim plaćama prisiljeni su obiteljskim zakonom svojim umirovljenim precima plaćati punu ili djelomičnu cijenu smještaja u domu, zato što prosječna mirovina iznosi 2.445 kuna, što je jednako hrvatskoj liniji siromaštva za 2019. godinu (2.496,5 kuna), pa umirovljenici/e nisu u stanju skrbi­ti sami o sebi. Kako žene žive duže (81 godina prosječne dobi), ujedno su i primateljice i pružateljice dugoročne skrbi. Žene su dvostruko ugrožena kategorija starijih osoba jer su ugrožene siromaštvom, a i radom na crno, odnosno nelegalnim statusom.