Kako se živjelo u nekadašnjoj državi? Želeći izbjeći varljiva osobna sjećanja, odgovor na to pitanje često tražimo u starom tisku. Tako ponekad potvrđujemo i ono što smo već znali; po osobnim slobodama i standardu, Jugoslavija u poslijeratnim pedesetima bila je sasma druga država od one u “prosperitetnim sedamdesetima” ili “slobodnim osamdesetima”.
Dok domaći tisak mahom hvali uspjehe radničke klase i političkog vodstva države, strani mediji nisu se libili kritike komunizma i, kako su ga često zvali, diktatora Josipa Broza Tita. No zamjetno je da su u tim kritikama gotovo uvijek isticani i pozitivni dosezi jugoslavenskog društva. Ovoga puta posegnuli smo za nešto drugačijim dokumentima – izvješćima koje je sastavljala američka Središnja obavještajna agencija (CIA).
Naime, CIA je u kolovozu 2005. skinula oznaku tajnosti s dokumenta “Stanje i trendovi u Jugoslaviji” koji na tri stranice donosi zapažanja agenta koji je u listopadu 1951. godine obišao Maribor, Ljubljanu, Zagreb, Karlovac, Dalmaciju i Split. Iako je dio dokumenta u kojem se vidi identitet agenta cenzuriran, navodi se da je riječ o bivšem zemljoposjedniku s političkim i diplomatskim iskustvom, a koji se nakon završetka rata iselio iz Jugoslavije. “Iskusan, objektivan i istinoljubiv”, riječi su s kojima je opisan u dokumentu.
Do vize bez problema
U izvješću piše da je agent bio začuđen činjenicom da je vizu u jugoslavenskom konzulatu ishodio za samo nekoliko sati, bez ikakvog ispitivanja. Nakon devet godina izbivanja zatekao je nekad prosperitetne slovenske gradove Maribor i Ljubljanu u stanju propadanja, radnike u bijedi, ceste u užasnom stanju na kojima je često mora voziti brzinom od tek 15-ak kilometara na sat. Nadalje navodi da su jedino ceste Zagreb-Beograd i Rijeka-Trst u dobrom stanju.
foto: CIA
Seljaci u Hrvatskoj su zadovoljni
U sjevernim dijelovima Hrvatske, navodi, situacija je drugačija;
seljaci su napredni, u selima su brojne novosagrađene kuće i staje, stoke ima u
izobilju, konja, svinja… Sela su učinila vidljiv ekonomski napredak, navodi
ovaj američki špijun. Iako je u dokumentu cenzurirano o kojem se selu točno
radilo, navodi da je sa seljacima razgovarao slobodno, da se nisu bojali
milicije, da je crkva bila održavana, kao i stara seoska škola. Vjeronauku je zabranjen ulazak u školu, ali se,
bez problema, predaje u crkvi.
Radnike je dotukla glad
Izvješće navodi i kako je agent svjedočio siromaštvu radnika i bogatstvu seljaka koji su, očito, puno zaradili na crnom tržištu – zahvaljujući gladi. Istovremeno su u Zagrebu mnoge građanske kuće prešle u seljačke ruke. Kako se navodi, nije riječ o nacionaliziranim objektima, već o posljedici nametanja iznimno visokih poreza. “Vlasnici koji nisu ostvarivali prihod prodavali su kuće seljacima tijekom godina gladi, ponekad i u zamjenu za hranu“, stoji u dokumentu.
Podsjetimo, to je vrijeme u kojem je Jugoslavija već okrenula leđa Staljinu, a Tito obilno hvali Sjedinjene Države koje su Jugoslaviju spasile od gladi nakon što je poljoprivredu ranijih godina uništila velika suša.
Nekompetentni komunisti
Američki agent se osvrnuo i na oporavak mirovinskog sustava. “Javni službenici sada dobivaju mirovinu, osim ako nisu ponovno pozvani u službu. Isto se odnosi i na radnike u industriji, inženjere i druge. Mnogi od njih ponovno su zaposleni kako bi zamijenili nekompetentne komuniste”, objašnjava pa nastavlja: “Nekim bivšim zemljoposjednicima vraćeni su dijelovi njihovih kuća, obično tek nekoliko soba u njima s malim dijelom vrta ili vinograda. Nakon godina gladi i raznih patnji ti su ljudi postali jako skromni i osjećaju se zadovoljnima. Nitko ne posjeduje privatni automobil i poljoprivreda nije mehanizirana.”
Amerikance je, dakako, zanimala i nacionalna netrpeljivost između Hrvata i Srba. Mržnja je, kaže agent, vidljivo splasnula. “Provincije u Jugoslaviji imaju svoje administracije koje posluju bez utjecaja Srba. Ovo je primjetna promjena nabolje u usporedni sa stanjem prije Drugog svjetskog rata.”
Ne talasaju oko Stepinca
Američkom doušnik čvrsto potvrđuje da su u Dalmaciji brojni svećenici i časne sestre preživjeli poslijeratno “čišćenje društva”. “Crkvene zgrade su dobro održavane, a većina srušenih je iznova izgrađeno. Osim na potezu od Knina do Karlovca gdje su u partizanskim borbama crkve spaljene, a svećenici poubijani. Tu crkve nisu obnovljene, a nema ni svećenika. U Zagrebu pak ne žele talasati oko slučaja nadbiskupa Alojzija Stepinca, ali uvjeravaju da je dobro zbrinut u svom selu. Smatraju da bi povratak Stepinca u Zagreb mogao uzrokovati nove nemire”, zapisali su Amerikanci te 1951. godine u dokumentu “Stanje i trendovi u Jugoslaviji”.
