Slavni hrvatski i svjetski glumac Rade Šerbedžija progovorio je za Globus o politici i ideologiji, o premijeru i ministrima, o Partiji i Bibliji, nacionalizmu i humanizmu… Iz velikog intervjua prenosimo neke akcente.
O jugonostalgiji
Ta kovanica “jugonostalgičar” zapravo je neprimjerena. To je jedna ružna politička diskvalifikacija onih koji iskreno osjećaju poštovanje prema tome što su živjeli u jednoj zemlji u kojoj su željeli živjeti. Ono što ja podrazumijevam pod “nostalgijom” jest nostalgija za vremenom u kojem su ljudi proveli jednu dobru i bogatu mladost, a pri tome se ograđujem od mnogih stvari, jer mnogi u toj zemlji nisu bili sretni.
O socijalizmu i komunizmu
U dubini duše sam socijalist. Član Saveza komunista bio sam
samo godinu dana. I brzo sam odustao od tih ideala. Vjerojatno iz nekog
mladenačkog, šezdesetosmaškog bunta protiv te centralističke Partije, koja je
imala svojih dobrih namjera, ali koja je bila korumpirana, birokratska i s
mnogo nepravilnosti. Ali sam u duši ostao socijalist jer želim živjeti u
pravednom društvu, gdje nema siromašnih ljudi niti beskućnika, želim živjeti u
društvu koje poštuje sve različitosti, gdje se ne proganjaju manjine zbog
religije, rasne ili bilo koje druge različitosti, u društvu o kojem, uostalom,
i Biblija govori na jedan idealistički način gdje smo svi ljudi ravnopravni i
jednaki pred bogom.
O Andreju Plenkoviću
Znam da se možda mnogi moji prijatelji lijevih orijentacija neće
složiti sa mnom ako kažem da vjerujem da naš premijer Plenković čini sve što je
u njegovoj moći i da se trudi i da uistinu želi nešto učiniti, ali stalno upada
u stupice užasnog stanja u kojem se ova zemlja nalazi. Nema tog čarobnjaka koji
može, kao predstavnik vlasti, išta smisleno učiniti. Kako kad smo sve uništili
i rasprodali?
