“Moj je suprug bio pastor, pa su zbog toga ljudi mislili da će mi nakon njegove smrti pomoći izjavom ‘Bog je trebao novog anđela pa ga je pozvao k sebi'”, piše Kethleen M. Rehl na portalu Sixty and Me.
No to je pogrešno! Taj je anđeo bio potreban meni! Još su mi znali reći: “Točno znam kako se osjećaš! Moj djed je umro ove godine!” Ne, to definitivni nije isto! Umjesto toga, mogli su mi reći: “Ne mogu niti zamisliti kroz što prolaziš. Želiš li razgovarati o tome? Slobodno mi se obrati.”
Klišeji nisu od velike pomoći kad želite utješiti nekoga tko je ostao bez muža, žene, partnera, ljubavi svog života. Pobrojala sam još nekoliko fraza koje bi u takvim situacijama trebalo zaobilaziti i tome pridodala nekoliko rečenica koje će možda biti korisne:
“On je sada na boljem mjestu”
Ljudi često koriste ovu rečenicu, no ta fraza donosi neprovjerenu pretpostavku o udovici, samom pokojniku i njihovom pogledu na život i smrt. Možda oni nisu vjernici pa će ovakva izjava povećati stres. Zaobiđite to u potpunosti.
Umjesto toga, dopustite udovici da govori o svom mužu, da s vama podijeli svoje uspomene i da priča o vremenu koje su proveli zajedno. Čak i ako njenog supruga više nema, ona bi sigurno željela održati živom uspomenu na njega.
“Sve je to dio Božjeg plana”
Pripisivati nečiju smrt Bogu je uznemirujuće, pa čak i uvredljivo. Kao prvo, opet donosite neprovjerene pretpostavke o nečijim vjerovanjima i religiji. Drugo, udovica će možda preispitivati svoju vjeru nakon smrti supruga.
Umjesto toga kažite da nitko ne može razumjeti smrt, niti zašto dobri ljudi odlaze. Recite nešto poput: “Nitko od nas nema odgovore, no tu sam za tebe ako ti bilo što bude trebalo.”
“Znam kroz što prolaziš”
Svaka osoba, svaki brak i svako iskustvo je različito. Nitko ne može točno shvatiti kroz što prolazi udovica ili udovac pa neće biti korisno tješiti ih riječima da znate kako se osjećaju.
Umjesto toga kažite da je normalno osjećati se zbunjeno, ljutito i uznemireno. Prihvaćajući emocije ožalošćenog, dajete im do znanja da poštujete njihove osjećaje, da su oni normalni i očekivani. Naime, nakon gubitka voljene osobe emocije mogu biti zaista snažne, pa će uvjeravanje da su one sasvim prirodne utješiti ožalošćenog i dati mu nadu da će to teško razdoblje proći.
“Naći ćeš nekoga novoga; Ponovno ćeš se udati”
Bol zbog gubitka voljene osobe ne da se opisati, a ideja da ćemo ponovno s nekim biti bliski i intimni vrlo je uznemirujuća u trenutku žalovanja. Zato razgovor o nekoj budućoj vezi i braku uopće nije primjeren i neće razvedriti ožalošćenu osobu. Štoviše, efekt bi mogao biti posve suprotan.
Umjesto toga usredotočite se na prijateljstvo i ponudite svoju pomoć i podršku. Prisustvo bliskih ljudi može olakšati teška vremena. Nađite se na kavi, večeri ili jednostavno prošećite.
“Nakon ovog iskustva, bit ćeš još jača”
Odmah nakon tragičnog događaja, udovica ili udovac će se usredotočiti na to da, sat po sat, prežive taj prvi strašan dan. Svako fokusiranje na budućnost u ovom je trenutku posve nemoguće. Sva ljubav i sreća su otišli i ožalošćeni nemaju pojma kad će – i hoće li – više ikada biti sretni.
Umjesto toga, kažite nešto u smislu da smrt nikada nije fer. Pričajte o njihovoj vezi i kako je poseban bio njihov odnos.
“Nazovi me ako bilo što trebaš”
Iako ovakva izjava može zvučati vrlo obzirno, nije baš vjerojatno da će ožalošćena osoba posegnuti za telefonom i bilo koga nazivati kad joj se po glavi mota toliko toga.
Umjesto toga nazivite vi prvi. Ili, još bolje, najavite de ćete nazvati u, recimo, četvrtak, te doći i donijeti kolače. Kad nazovete ili dođete budite obzirni prema emotivnom stanju u kojem ćete zateći osobu i ne inzistirajte na druženju ili razgovoru ako vidite da joj nije do toga. Već to što ste nazvali ili došli, značit će mnogo.
I na kraju…
Bez obzira na to što ćete reći, važno je da kažete nešto. Ne zaobilazite temu smrti i ne stvarajte od toga tabu. Razgovarajte o tome zašto ste voljeli pokojnika i prisjetite se sretnih zajedničkih trenutaka.
