Obično nam govore da ćemo, imamo li djecu u koju smo uložili vrijeme, novac i ljubav, izbjeći usamljenost pod stare dane. No istina je da za tako nešto djeca nisu garancija, piše New York Times.
Podaci iz posljednjeg popisa stanovništva pokazuju da otprilike 85 posto Amerikanaca iznad 50 godina ima djecu. Pa ipak, 43 posto starijih ljudi osjećaju se usamljeno, pokazala je studija Sveučilišta Kalifornija. Neki idu tako daleko da usamljenost nazivaju pravom zdravstvenom krizom; drugi upozoravaju da je usamljenost pogubnija za zdravlje čak i od pretilosti. Istraživanja pokazuju da je među starijim osobama usamljenost pretpostavka za kasnije lošije zdravlje i raniju smrt.
Napokon počinjemo uviđati da, baš kao što je potrebno čitavo selo da se podigne dijete, potrebno je i čitavo selo da se brine o starijim osobama. U nekim slučajevima, to selo uključuje i odraslu djecu. 2015. istraživanje Centra Paw ustanovilo je da 58 posto ljudi pomaže starijim roditeljima oko kućanskih poslova i ostalih obaveza.
No bilo bi pogrešno pretpostaviti da će odrasla djeca uvijek biti ovdje da se brinu za sve stariju populaciju, pogotovo s obzirom na činjenicu da je u porastu i broj starijih osoba koje nemaju djecu ili obitelj na koju se mogu osloniti. Izvješće AARP-a iz 2015. pokazalo je da omjer potencijalnih obiteljskih njegovatelja i skrbnika – onih u dobi između 45 i 64 – i osoba starijih od 80 godina, opada. 2015. na svaku osobu stariju od 80 godina došlo je 6,8 potencijalnih njegovatelja, no do 2015. godine očekuje se da će taj broj pasti na tri ili čak jedan.
Život u seniorskim zajednicama
Zbog svega navedenoga, sve više ljudi traga za nekim drugim kreativnim rješenjima. Jedna 41-godišnja učiteljica ovako je to opisala: “Razgovarala sam sa svojim prijateljicama koje također nemaju djecu. Palo nam je na pamet da bismo mogle živjeti zajedno.”
Čini se da ima nešto u toj ideji. Organiziranje stanovanja po uzoru na popularnu seriju “Zlatne djevojke” sve je popularnije. U takvim kućanstvima, ljudi zajedno kupe stan ili kuću i dijele sve troškove, obaveze i kućanske poslove. Cimeri također pomažu u borbi protiv usamljenosti i smanjuju troškove života. Za razliku od tradicionalnih stambenih zajednica, takvi se stambeni prostori nalaze u istom susjedstvu kao i kućanstva mlađih ljudi i povoljnija su nego život u domu umirovljenika ili sličnoj zajednici.
Kao u studentskom domu
Kao što je navedeno u članku objavljenom na portalu Realtor.com, “oni koji se odluče na takvu umirovljeničku zajednicu, žive kao da su ponovno na fakultetu, samo što su 50 ili 60 godina stariji i više ne piju toliko kao kad su bili studenti”.
2014. godine umirovljena odvjetnica Bonnie Moore osnovala je “Golden Girls Network”, mrežu koja spaja potencijalne cimere starije dobi, u želji da oformi stambene zajednice za seniore.
Za 39 dolara mjesečno, korisnici dobivaju mogućnost šest mjeseci pretraživati bazu podataka koja spaja vlasnike stanova s potencijalnim stanarima nad kojima se vrši i detaljna provjera. Bonnie Moore kasnije je objavila i vodič za sve one koji bi također željeli oformiti “Golden Girls” kućanstvo.
2017. godine, Udruženje sustanara (Cohousing Association) pokrenulo je novu inicijativu – “Starenje u sustanarstvu” koja ljudima pomaže osnovati ili se priključiti nekoj sustanarskoj zajednici te pruža razne korisne informacije onima koji razmišljaju o takvom načinu stanovanja.
Međugeneracijsko sustanarstvo
Još jedan model je međugeneracijsko sustanarstvo u kojemu u istom kućanstvu ili stambenom bloku žive osobe starije i mlađe dobi. Mlađe osobe starijima mogu pomoći kad je potrebno, a obje generacije profitiraju u zajedničkim druženjima. Postoje primjeri vrtića smještenih u blizini domova umirovljenika i raznih umjetničkih programa kroz koje mladi umjetnici dobivaju mogućnost stanovanja u zamjenu za dijeljenje svojih talenata i umjetnina s ostalim stanarima.
Prema izvještaju iz 2018. koje su objavili Generations United i Zaklada Eisner, 85 posto Amerikanaca je kazalo kako bi u starijij dobi i u slučaju da im treba pomoć, radije živjeli u višegeneracijskim kućanstvima nego se oslanjali samo na svoju dobnu skupinu.
Znanstvenici Sveučilišta Ohio analizirali su podatke iz 105 međugeneracijskih programa diljem SAD-a i zaključili da takvi programi smanjuju osjećaj usamljenosti i dobizam (ageizam), dok se povećava osjećaj korisnosti kod starijih osoba i empatija kod mlađih ljudi.
Još jedna studija koju su proveli zannstvenici Sveučilišta Ohio, pokazala je da 79 posto Amerikanaca smatra da bi vlada trebala uložiti u takve programe koji bi zbližavali starije i mlađe ljude. Štoviše, znanstvenici su zabilježili da bi čak 82 posto ljudi pristalo da se novac koji su uplatili u ime poreza, upotrijebi za otvaranje takvih centara.
Zanimanje za takvim oblikom suživota nastavit će rasti kako se povećava broj starijih osoba koje nemaju djecu i kako sve više ljudi otkriva korist takvog oblika življenja. Usamljenost starijih osoba je velik problem, no taj je problem rješiv. Prvi korak je da svi skupa postanemo mnogo kreativniji u pogledu načina na koji starimo i stanujemo.
