U potrazi za što duljim životom, najčešće posižemo za zdravom prehranom i redovitom tjelovježbom. No ima nešto što bi nam u toj potrazi moglo biti još korisnije, a često nam ispada iz vida. To je – svrha. Naime, nedavna je studija pokazala da pronalaženje svrhe u životu može značajno smanjiti rizik od preuranjene smrti.
Znanstvenici su analizirali podatke o oko 7.000 Amerikanaca u dobi između 51 i 61 godine koji su ispunili psihološki upitnik o povezanosti imanja svrhe i smrtnosti. Otkriće ih je prilično iznenadilo, rekla je Celeste Leigh Pearce jedna od članica znanstvenog tima čija su saznanja objavljena na JAMA Current Open.
Ljudi koji u životu nisu imali snažnu svrhu – koja se definira kao samoorganiziran život usmjeren ka postizanju nekog cilja – bili su u većem riziku od smrti od onih koji su imali jasno određenu svrhu, pri čemu su im najviše prijetila kardiovaskularna oboljenja. “Ovom pitanju sam pristupila s priličnom skepsom. No pronašli smo toliko uvjerljivih dokaza da sad oko toga gradimo čitav istraživački program”, kaže Pearce.
Osobe bez jasno izražene svrhe bili su čak u dvostruko većem riziku da umru tijekom istraživanja koje je trajalo između 2006. i 2010. godine. Rezultati istraživanja o povezanosti imanja svrhe i smrti pokazali su se točnima bez obzira na to koliko su ispitanici bili bogati ili siromašni te kojeg su spola, rase ili obrazovanja bili. Znanstvenici su ustanovili i da je imanje svrhe toliko moćno da je za dug i zdrav život čak važnije od prestanka pušenja i konzumiranja alkohola ili redovite vježbe.
“Baš kao što ljudi imaju osnovne tjelesne potrebe, poput pića i hrane, imaju i osnovne psihološke potrebe”, kaže Alan Rozanski, profesor medicine u školi Icahn pri Klinici Mount Sinai koji je sudjelovao u istraživanju. “Svrha je najdublji generator dobrobiti u svačijem životu.”
Znanstvenici su zamolili ispitanike da odgovore na pitanja o tome što im je u životu važno i gdje pronalaze svoju svrhu. Neki su naveli podizanje djece, neki volontiranje, a neki nešto posve deseto. Gdje će pojedinac pronaći svoju svrhu, posve je individualno.
Voditeljica istraživanja, Aliya Alimujiang, doktorandica epidemiologije na Sveučilištu Michigan, kaže da se uključila u projekt zbog osobnog interesa vezanog uz pomnost (eng. mindfulness) i dobrobit (eng. wellness).
“Kao studentica sam volontirala u centru za pomoć oboljelima od raka dojke. Primijetila sam da se boje te da pate od tjeskobe i depresije. To je bio početak moje karijere jer sam tad primijetila povezanost imanja svrhe i reducirane razine hormona stresa”, objašnjava Alimujiang. “Ono što me naročito iznenadilo je koliko su ova saznanja konzistentna.”
